Spajanje vodećih tehnoloških giganata moglo bi dovesti do kreiranja geopolitičke stvarnosti, podržavanja jedne političke opcije, ali i do suzbijanja konkurencije, smanjenja ponude te povećanja cijena, čime se razlika između ultrabogatih dioničara i korisnika usluga i dalje povećava
Iako smo tek na početku shvaćanja što može umjetna inteligencija, napredak tehnologije već je počeo oblikovati ne samo stanje na tržištu, već i prirodu sukoba i globalnu geopolitičku stvarnost.
Algoritmi društvenih mreža već pariraju utjecaju država, a tehnološki giganti i njihovi čelnici postaju moćni poput lidera najrazvijenijih zemalja u političkom smislu. Tako glasi najnovije upozorenje nedavno izabrane ravnateljice britanske obavještajne službe MI6, Blaise Metreweli, piše Al-Jazeera.
Iako Metreweli nije navela konkretne primjere, jasno je da je aludirala na Metu i X, američke tvrtke koje dominiraju društvenim mrežama. Vlasnik X-a, milijarder Elon Musk, uz to, kontrolira i Starlink satelitsku mrežu ključnu za ukrajinske vojne operacije.
Smanjena ponuda, povećane cijene
Primjera u kojima bi stvaranje monopola ili kartela čiji bi vlasnici ili lideri mogli dominirati, ali i manipulirati komunikacijskim prostorom zbog ostvarivanja vlastitih političkih i ekonomskih ciljeva ima još.
Najnoviji primjer je najavljeno spajanje Netflixa i Warner Brosa vrijedno 82,7 milijardi dolara. Naime, stručnjaci i državni regulatori zabrinuti su zbog ozbiljnih poremećaja, a poglavito zbog ugrožavanja tržišnog natjecanja. To, pak, znači da bi ovakav monopol mogao ograničiti izbor sadržaja koje potrošači imaju na raspolaganju, time i podići cijene, ali i ugroziti razvoj kreativne industrije.
Poremećaji zbog monopola već su vidljivi, primjerice u avio-tržištu Indije. Naime, spajanje IndiGoa i Air Indije, čime kontroliraju 92 posto tržišta, uzrokovalo je nedostatak pilota, otkazivanje tisuća letova i rast cijena putovanja. Naime, u posljednjih šest godina, letovi su u Indiji poskupjeli za 43 posto, što je jedno od najvećih poskupljenja u cijeloj Aziji.
Max Lawson iz organizacije Oxfam ističe da bi svako dodatno poticanje poskupljenja trebalo zabrinuti javnost, posebno u jeku globalnog rasta životnih troškova. Kontrola nad infrastrukturom i podacima, pak, omogućava monopolistima da lakše izguraju "nove igrače" i "sitne ribe" na tržištu.
Ekonomija obujma
Guy Standing sa Sveučilišta SOAS napominje da takve tvrtke koriste ekonomiju obujma za smanjenje troškova proizvodnje uz istovremeno podizanje prodajnih cijena, jer nemaju konkurencije. Takva praksa osigurava još veće bogatstvo dioničarima naspram potrošača, što dodatno produbljuje nejednakost u društvu. Ovakva moć se, u segmentu društvenih mreža, može iskoristiti i za suzbijanje nepoželjnih mišljenja ili drugih političkih opcija, što primjerice radi Donald Trump.
Lawson je upozorio da je ekstremna koncentracija moći u tehnološkom sektoru, u zadnja tri desetljeća učinila gospodarstva neučinkovitima i povećala dohodovnu nejednakost. Standing, pak, ističe da pojedinci poput Elona Muska mogu koristiti svoje platforme, ali i enormno bogatstvo za širenje svog političkog utjecaja ili narativa kojeg podržavaju.
Razbijanje i lupanje po džepu
Jedino što preostaje državama jest da kroz antimonopolske zakone razbijaju dominantne tvrtke na manje jedinice ili da ih "lupaju po džepu" visokim novčanim kaznama, uz obvezu promicanja transparentnosti i otvorenih tržišnih standarda.
Tako je Google, koji putem masovnog prikupljanja podataka oblikuje digitalno tržište i određuje dostupnost informacija, kažnjen i u SAD-u i u pojedinim europskim zemljama. EU je kaznila Apple, zadavši mu da omogući povezivost svojih uređaja i drugim tvrtkama. Naime, europski Akt o digitalnim tržištima nalaže obvezno dijeljenje podataka i interoperabilnost sa sustavima konkurenata.
Posljednja opcija za razbijanje monopola koji bi mogli nadrasti čak i političku moć nekih zemalja je, paradoksalno, nacionalizacija.