Na hrvatskom tržištu danas djeluje više od 900 pekarskih poduzetnika, a vodećih 25 kompanija drži oko 70 posto tržišta i ostvaruje približno 700 milijuna eura prihoda godišnje. Pekarska industrija tako je postala jedan od najvažnijih segmenata domaće prehrambene proizvodnje.

Prihodi rastu dvoznamenkastim stopama

Najveća hrvatska pekarska kompanija ostaje zagrebački Mlinar, koji je lani ostvario 183 milijuna eura prihoda, uz rast od gotovo 12 posto. Time je učvrstio vodeću poziciju na tržištu, ali uz značajan pad dobiti od 31,5 posto – na 6,2 milijuna eura.

Takav trend nije iznimka nego pravilo u industriji. Većina velikih pekarskih sustava suočava se s rastom troškova rada, energenata i logistike, što snažno pritišće marže. Pekarstvo je pritom izrazito radno intenzivna djelatnost pa upravo trošak zaposlenih postaje jedan od ključnih izazova sektora.

Osobito se to vidi na primjeru vinkovačkih tvrtki Pekar Tomo i Pekar, koje kontrolira poduzetnik Bosiljko Stanić. Obje kompanije prošle su godine ostvarile eksplozivan rast prihoda – Pekar Tomo čak 27,3 posto, a Pekar više od 30 posto. Međutim profitne marže ostale su vrlo niske.

Model poslovanja dviju tvrtki razlikuje se po tržišnom fokusu. Pekar Tomo snažno je orijentiran izvozu dok je Pekar dominantno prisutan na domaćem tržištu. Ključ njihovog uspjeha leži u proizvodnji somuna, lepinja i drugih proizvoda iz kategorije mekanih tijesta. Upravo je Pekarova lepinja postala jedini hrvatski proizvod u stalnom asortimanu Lidla u Njemačkoj, što dovoljno govori o snazi izvoznog potencijala domaće pekarske industrije.

Velike grupacije preuzimaju tržište

Tržištem danas dominiraju tri velike grupacije. Prvu predvodi Mlinar, koji od prošle godine posluje u sastavu Bosqar Investa. S kompanijama u Sloveniji i Srbiji Mlinar Grupa danas predstavlja najveću pekarsku grupaciju u regiji Adria s oko 300 prodajnih mjesta i izvozom u više od 20 zemalja.

Drugu grupaciju predstavljaju kompanije Bosiljka Stanića – Pekar Tomo i Pekar – koje posljednjih godina agresivno rastu, osobito na izvoznim tržištima.

Treći veliki blok čini pekarsko poslovanje u sastavu grupe Čakovečki mlinovi. Nositelj je tvrtka Zagrebačke pekare Klara s prihodom od 52,7 milijuna eura. Vlasničkim povezivanjem Čakovečkih mlinova, Mlina i pekara i Zagrebačkih pekara Klara stvorena je mlinsko-pekarska grupacija koja s maloprodajom generira oko 350 milijuna eura ukupnih prihoda.

Upravo je konsolidacija pogurala ekspanziju Klare, čiji su prihodi u 2025. godini skočili više od 40 posto.

Ovakvo okrupnjavanje tržišta pokazuje da u pekarskoj industriji ekonomija razmjera postaje presudna. Veliki sustavi lakše podnose rast troškova, pregovaraju s trgovačkim lancima i financiraju investicije u modernu proizvodnju.

Dobit pada, a plaće ostaju niske

Iako prodaja raste, financijski pokazatelji upozoravaju da industrija ulazi u zahtjevniju fazu razvoja. Većina pekarskih tvrtki posluje s vrlo tankim maržama, a jedna od najvećih kompanija završila je godinu u minusu.

Najveći 'negativac' na ljestvici je zagrebački Pan-Pek, donedavno druga najveća pekarska kompanija u zemlji. Prihodi su mu pali za više od četiri posto, a godinu je zaključio s gubitkom od 1,8 milijuna eura. Tvrtka je u međuvremenu prešla u vlasništvo poljske grupacije Inter Europol, što pokazuje da i strani kapital prepoznaje potencijal hrvatskog tržišta.

S druge strane, među najprofitabilnijima su Zagrebačke pekare Klara i Pekara Dubravica. Klara je ostvarila čak devet milijuna eura dobiti, najviše među vodećim pekarima, dok Dubravica i dalje održava visoku profitabilnost unatoč padu dobiti.

Poseban paradoks industrije vidljiv je u plaćama. Prosječne neto plaće u vodećim pekarskim tvrtkama kreću se uglavnom između 800 i 1200 eura, što je osjetno ispod državnog prosjeka i među najnižima u prehrambenoj industriji. Najniže prosječne plaće imaju upravo brzo rastuće kompanije Pekar i Zagrebačke pekare Klara.

Istodobno tvrtke sve teže pronalaze radnike, što povećava pritisak na troškove. Zbog toga dio industrije već intenzivno ulaže u automatizaciju proizvodnje i modernizaciju pogona.

Bobis i Dubravica kao primjeri stabilnog poslovanja

Među vodećim pekarskim kompanijama izdvaja se splitski Bobis u vlasništvu trgovačkog lanca Tommy. Tvrtka godinama bilježi stabilan rast, a lani je ostvarila gotovo 39 milijuna eura prihoda. Iako je dobit blago pala, Bobis i dalje ostvaruje solidne marže i zaposlenicima isplaćuje iznadprosječne plaće za sektor.

Stabilnost pokazuje i Pekara Dubravica, obiteljska tvrtka koja je zadržala prihode na razini prethodne godine. Premda joj je dobit pala, Dubravica ostaje među najprofitabilnijim domaćim pekarima.

Industrija na prekretnici

Pekarska industrija danas je jedna od rijetkih prehrambenih grana koja istodobno bilježi snažan rast prodaje, intenzivnu konsolidaciju i snažan investicijski ciklus. No rast prihoda više nije jamstvo visoke zarade.

Sektor ulazi u fazu u kojoj će ključnu ulogu imati produktivnost, automatizacija i sposobnost izvoza proizvoda više dodane vrijednosti. Oni koji uspiju povećati učinkovitost i zadržati kvalitetnu radnu snagu mogli bi postati regionalni igrači, a ostali će se sve teže nositi s rastom troškova i pritiskom velikih grupacija.

Jedno je sigurno – kruh i peciva ostaju među najotpornijim proizvodima domaće prehrambene industrije, ali borba za profit u pekarstvu tek počinje.