strah na tržištu

'Hrvatska proizvodnja pšenice dvostruko je veća od potrošnje, ukrajinsko žito uglavnom se izvozi u Egipat, Tursku i Indoneziju'

06.03.2022 u 12:43

Bionic
Reading

Za razliku od većeg dijela 2021., kad su za rast potrošačkih cijena glavni krivac bila poskupljenja energenata, u prognozama inflacije za 2022. naglasak se preselio na cijene hrane

Ovog tjedna terminski ugovori na pšenicu dosegnuli su najviše razine u gotovo 14 godina. Dva dana zaredom pšenica je na robnim burzama probila dnevne limite cijena. U samo tjedan dana (od prošle srijede) porasla je za više od 20 posto, na mjesečnoj razini više od 40, a na godišnjoj oko 65 posto, piše Poslovni dnevnik.

U prilog zabrinutosti oko globalne ponude žitarica, a onda i cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, dovoljno je reći da je Rusija treći najveći proizvođač pšenice u svijetu i najveći svjetski izvoznik, dok je Ukrajina četvrti najveći izvoznik.

No, velike količine ukrajinske pšenice završavaju u zemljama poput Egipta, Indonezije, Bangladeša, Turske, Tunisa, Libanona. Procjenjuje se da Rusija i Ukrajina u svjetskom izvozu pšenice participiraju oko 29 posto, kod kukuruza 19, a suncokretovog ulja 80-ak posto.

“Volatilnost, rizik i strah od nepoznatog riječi su koje dominiraju tržištima uslijed rata između dviju država koje imaju velik udio u globalnoj poljoprivrednoj proizvodnji i trgovini”, ističe za Poslovni Robert Jurišić, vlasnik i direktor tvrtke S-Grain BI specijalizirane za posredovanje u trgovini poljoprivrednim burzovnim robama.

U takvoj situaciji samodostatnost vlastite proizvodnje je poželjna i važna. Hrvatska proizvodnja pšenice više je nego dvostruko veća od domaće potrošnje. Dovoljne su zalihe pšenice, kukuruza i soje, a viškovi se uglavnom izvoze u zemlje EU (oko pola milijuna tona pšenice, oko milijun tona kukuruza).

Dobra prošlogodišnja žetva i već tad uznapredovale cijene očito su poticajno djelovale i na jesensku sjetvu. U ovu sezonu ušlo se tako s većim površinama pod pšenicom.

“Procjene su da je zasijano više od 160.000 hektara, što uz prosječan prinos znači da možemo očekivati proizvodnju od milijun tona, ako ne i više”, kaže za Poslovni dnevnik Nada Barišić, direktorica Žitozajednice. Usporedbe radi, u 2020. je na 145 tisuća hektara proizvedeno oko 850.000 tona. Rast cijena, dakako, ne zaobilazi ni Hrvatsku.