Dok se rat između Rusije i Ukrajine i dalje vodi na bojišnicama i u rovovima, jedno je jasno - riječ je i o energetski motiviranoj borbi koja bi mogla postaviti presedan za buduće oružane sukobe diljem svijeta. No to ne znači da se dvije strane bore za ležišta nafte, plina ili rijetkih minerala. Riječ je o ratu u kojem su ključni ciljevi elektrane, rafinerije, dalekovodi i druga energetska infrastruktura
Za Rusiju je energetska infrastruktura postala primarni cilj nakon što je propao početni plan zauzimanja Kijeva. Kremlj je tada prebacio fokus na kombinaciju udara na civile, vojna postrojenja i – posebno – elektroenergetsku mrežu. Ukrajina je, s druge strane, tek 2024. dobila dopuštenje da koristi zapadno oružje za napade na ciljeve unutar Rusije, nakon čega je započela precizne napade na njihove rafinerije i skladišta nafte.
Te su akcije rezultirale teškim oštećenjima nekoliko važnih postrojenja – uključujući rafinerije u Rjazanju i Volgogradu – a pogođeno je i najmanje 15 drugih objekata, piše Forbes.
vezane vijesti
Financijski i vojni udarac Kremlju
U 2025. Ukrajina je počela sve više koristiti domaće dronove, čime je postala neovisna o tuđim dozvolama. Akcija kodnog imena Paukova mreža, provedena 1. lipnja, u kojoj su deseci dronova istodobno napali više ciljeva, fokusirajući se na avione, pokazala je da nijedna točka u Rusiji više nije sigurna.
Ciljanje rafinerija i skladišta logično je iz više razloga. Rafinerije pretvaraju sirovu naftu u znatno vrednije derivate poput benzina, dizela i kerozina, a oni generiraju veće prihode po litri i njihovom prodajom financira se velik dio ruske ratne mašinerije. Istovremeno, ti su objekti iznimno ranjivi – puni su zapaljivih tekućina i plinova. Istraživanje koje su proveli Radio Slobodna Europa i Frontelligence Insight potvrđuje da energetski ciljevi postaju sve važniji fokus ukrajinskih napada.
Ogromna šteta na ukrajinskoj elektroenergetskoj mreži
S druge je strane Rusija svojim napadima nanijela golemu štetu ukrajinskoj elektroenergetskoj mreži. Oni su osobito intenzivni u jesen i zimu, kada se hladnoća koristi kao dodatno oružje. Posebno razoran bio je napad na hidroelektranu Kahovka na Dnjepru u lipnju 2023., čije je rušenje izazvalo poplave koje su odnijele stotine života.
Još opasnija bila je okupacija nuklearne elektrane Zaporižja, najveće u Europi. Iako su svi njezini reaktori trenutno ugašeni, objekti su više puta pogođeni eksplozijama i dronovima, a međunarodni timovi IAEA-e redovno nadziru situaciju. I druge nuklearke – Rivne, Hmeljnicki i Južnoukrajinska elektrana – pretrpjele su nestanke struje nakon ruskih napada, što je privremeno ugrozilo sustave hlađenja reaktora.
Unatoč ogromnim naporima inženjera, prema pisanju magazina Time, ukrajinska energetska mreža mogla bi biti smanjena i do 50 posto u odnosu na stanje prije rata. Istovremeno je Rusija naredila svojim snagama da ne napadaju glavne plinovode koji prolaze kroz Ukrajinu – očito u nadi da će im koristiti u slučaju 'konačne pobjede'. Ipak, Kijev je 1. siječnja 2025. zatvorio i posljednju takvu plinsku rutu, čime je završeno 60-godišnje razdoblje energetske povezanosti s Rusijom.
No ako i kada rat završi, Ukrajinu čeka duga i skupa obnova energetske infrastrukture. Bit će joj potrebne milijarde dolara da bi ponovno osigurala redovno napajanje električnom energijom za kućanstva i industriju.
