Prekoračenje brzine bilo je relativno malo - vozio je 59 milja na sat ondje gdje je ograničenje bilo 50, odnosno otprilike 95 km/h umjesto 80 km/h.
Da je priča završila na tome, Ryan Bedford vjerojatno bi se suočio s uobičajenim posljedicama prometnog prekršaja. No 30-godišnjak je pokušao izbjeći odgovornost potezom zbog kojeg je na kraju osuđen na deset mjeseci zatvora.
Sve je počelo 13. prosinca 2024. na cesti A465 Heads of the Valleys u Walesu. Kamera za nadzor brzine snimila je bijelu Seat Ibizu pri 59 mph u zoni u kojoj je dopušteno 50 mph.
Bedford je tada već imao još jedan ozbiljan problem - zbog ranije osude za vožnju pod utjecajem droge imao je zabranu upravljanja vozilima. Kada je počela procedura utvrđivanja tko je upravljao automobilom, odlučio je navesti drugu osobu.
Postojao je samo jedan veliki problem.
Čovjek kojeg je prijavio kao vozača bio je mrtav.
Umro je dva mjeseca prije prometnog prekršaja
Prva obavijest o namjeri pokretanja postupka poslana je Bedfordu 17. prosinca, četiri dana nakon što je kamera snimila automobil. Odgovora nije bilo pa su uslijedile još dvije obavijesti - 8. siječnja i 4. veljače 2025.
Na kraju je vraćen obrazac na kojem je kao vozač bio naveden Benjamin Sheen.
Vlasti su zatim 6. veljače poslale novu obavijest na Sheenovu adresu. Dokument im se vratio s onime što je izgledalo kao njegov potpis.
Međutim, 25. ožujka dogodio se obrat.
Sheenova majka Pamela kontaktirala je nadležne službe i objasnila da njezin sin nikako nije mogao biti za volanom automobila 13. prosinca.
Benjamin Sheen preminuo je 12. listopada 2024. - puna dva mjeseca prije nego što je Seat Ibiza snimljena u prebrzoj vožnji.
Obavijest je stigla njegovoj majci
Slučaj je tako iz relativno običnog prometnog prekršaja prerastao u znatno ozbiljniju istragu.
Bedford je 19. svibnja 2025. dobrovoljno ispitan. Negirao je da je on vozio automobil te tvrdio da je nakon Sheenove smrti zamolio drugu osobu da upravlja vozilom.
Kada su ga istražitelji pitali zašto je onda upravo Sheena naveo kao vozača, Bedford je tvrdio da je zbog disleksije pogrešno razumio obrazac.
Daljnjom istragom ipak je utvrđeno da je upravo Bedford upravljao Seat Ibizom kada ju je snimila kamera za nadzor brzine.
Posebno težak dio slučaja bile su posljedice koje je njegov potez imao za obitelj preminulog muškarca. Pamela Sheen u izjavi pročitanoj pred sudom opisala je koliko ju je pogodilo to što je nakon sinove smrti primala službenu korespondenciju povezanu s prometnim prekršajem koji on nije mogao počiniti.
Bedford se preko obrane ispričao zbog boli koju je izazvao, a njegov je postupak opisan kao trenutak panike i potpune ludosti.
Deset mjeseci zatvora
Bedford je na kraju priznao krivnju za ometanje pravde.
Sud je pritom uzeo u obzir da je u trenutku prometnog prekršaja već imao zabranu upravljanja vozilima zbog ranije vožnje pod utjecajem droge.
Na Cardiff Crown Courtu 17. veljače 2026. osuđen je na deset mjeseci zatvora. Dobio je i novu zabranu upravljanja vozilima u trajanju od dvije godine i pet mjeseci.
Sudac Andrew Hammond nije skrivao što misli o njegovu pokušaju da odgovornost prebaci na preminulog čovjeka.
'Izazvali ste potpuno nepotrebnu bol. Trebali biste se sramiti', poručio mu je.
Cijela priča tako je počela prekoračenjem od devet milja na sat - približno 14 km/h - iznad ograničenja.
No zatvor nije bio kazna za tih dodatnih 14 km/h. Bedford je tamo završio zbog pokušaja da izbjegne odgovornost tako što je za volan smjestio čovjeka koji je preminuo dva mjeseca prije nego što je prometni prekršaj uopće počinjen.