Na dijelu mreže autocesta nema općeg ograničenja brzine pa vozač, kada promet, vremenski uvjeti i prometni znakovi to dopuštaju, zakonski može voziti i znatno brže od 130 km/h.

No Autoblog.nl upozorava na zanimljiv trend: Za dio vozača mogućnost vožnje velikim brzinama postoji samo na papiru jer im ograničenje sve češće postavlja - poslodavac.

Riječ je o vozačima službenih automobila.

Njemačka nema opće ograničenje od 130 km/h na svim autocestama. Na dionicama bez propisanog ograničenja postoji takozvana Richtgeschwindigkeit, odnosno preporučena brzina od 130 km/h.

Prekoračenje te preporučene brzine samo po sebi nije prometni prekršaj. Ipak, ona može postati važna u slučaju prometne nesreće. Vožnja znatno iznad preporučenih 130 km/h u određenim okolnostima može utjecati na utvrđivanje dijela odgovornosti i naknadu štete, čak i kada brža vožnja nije bila jedini uzrok nesreće.

No pojavljuje se još jedan razlog zbog kojeg na njemačkim autocestama dio vozača više ne koristi mogućnost vožnje velikim brzinama.

Kompanije mogu u svojoj internoj politici korištenja službenih automobila odrediti maksimalnu dopuštenu brzinu. Autoblog.nl piše da takva pravila već postoje kod više njemačkih poslodavaca, a granica koja se često spominje iznosi upravo 130 km/h.

Takva praksa nije nastala bez šireg konteksta. Njemački think tank Agora Verkehrswende i Öko-Institut još su u zajedničkom vodiču za održivije službene vozne parkove preporučili kompanijama različite načine smanjenja potrošnje energije i emisija.

Jedan od prijedloga je dobrovoljno interno ograničenje brzine.

'Dobrovoljno, interno ograničenje brzine - primjerice 130 kilometara na sat - može pomoći smanjiti potrošnju voznog parka', stoji u njihovim preporukama.

Drugim riječima, nije riječ o ograničenju koje njemačka država nameće svim vozačima, nego o pravilu koje pojedina kompanija može postaviti svojim zaposlenicima kada koriste službeni automobil.

Takva odredba može biti dio takozvane Car Policy, odnosno internih pravila koja određuju način korištenja službenih vozila.

Poslodavci njima mogu definirati tko smije koristiti automobil, može li se voziti privatno, kako se plaća gorivo, tko snosi pojedine troškove i pod kojim se uvjetima vozilo koristi.

A Autoblog.nl navodi i ekstremniji primjer. Pokrajinska financijska uprava Sjeverne Rajne-Vestfalije, Landesamt für Finanzen Nordrhein-Westfalen, svojim je korisnicima službenih automobila preporučila maksimalnu brzinu od samo 110 km/h na Autobahnu. Cilj je ušteda energije.

Još je zanimljiviji slučaj vozila povezanih s njemačkim Bundeswehrom. Autoblog.nl navodi izvještaje njemačkih izvora prema kojima za službena vozila kojima upravlja BwFuhrparkService vrijedi ograničenje od 130 km/h na Autobahnu, a postoje i navodi da se pridržavanje pravila može kontrolirati telemetrijom vozila.

Sve to ne znači da Njemačka potiho uvodi opće ograničenje brzine od 130 km/h. Riječ je o potpuno različitim stvarima. Na Autobahnu i dalje postoje dionice bez općeg ograničenja, ali vlasnik službenog vozila može njegovu korisniku postaviti stroža pravila od onih koja dopušta prometni zakon.

Razlog nije samo sigurnost. Potrošnja goriva i energije raste s povećanjem brzine, a kompanije s velikim voznim parkovima na taj način mogu pokušati smanjiti ukupne troškove i emisije.

Koliko su službeni automobili važni za njemačko tržište pokazuje i podatak Agora Verkehrswende i Öko-Instituta prema kojem približno svaki peti novi osobni automobil registriran u Njemačkoj pripada kategoriji službenih automobila.

Zato interne odluke velikih kompanija mogu imati vidljiv učinak i na sam promet.