Upravo na takav slučaj upozorio je španjolski mehaničar Mateo, vlasnik radionice koji na društvenim mrežama redovito pokazuje kvarove s kojima se susreće. Na primjeru problema s filtrom čestica upozorio je na dvije pogreške - ugradnju neodgovarajućeg senzora i preskakanje njegova naknadnog uparivanja sa sustavom automobila.

'Ako nisu originalni, ne rade kako treba', upozorio je Mateo pokazujući senzor koji je naizgled bio praktički nov, ali nije bio tvornički dio.

Problem nije bio u tome što je senzor istrošen

Riječ je o senzoru povezanom sa sustavom filtra čestica - DPF-a, odnosno FAP-a - čija je zadaća pomoći upravljačkoj jedinici motora da prati stanje filtra.

Sam filtar čestica služi za hvatanje čađe i drugih čestica koje nastaju izgaranjem. Najčešće ga povezujemo s dizelskim motorima, iako se slični sustavi danas koriste i kod nekih benzinskih automobila.

U automobilu koji je Mateo pokazao senzor nije izgledao staro ni istrošeno. Upravo suprotno - djelovao je gotovo kao nov.

Problem je, tvrdi mehaničar, bio u tome što nije bio originalan.

Takav dio može slati neispravne ili nepouzdane podatke upravljačkoj jedinici motora, a posljedica može biti poremećaj cijelog procesa kojim automobil nadzire i čisti filtar čestica.

Novi dio nije dovoljno samo ugraditi

Mateo upozorava i na drugu stvar koju vozači često uopće ne vide.

Nakon zamjene senzora posao ne završava mehaničkim postavljanjem novog dijela.

Sustav automobila potrebno je ažurirati odnosno izvršiti odgovarajuću adaptaciju kako bi upravljačka jedinica motora prepoznala novi senzor i pravilno koristila njegove podatke. Ako se taj korak preskoči, automobil novi dio možda neće pravilno prepoznati.

Podaci senzora šalju se ECU-u - elektroničkoj upravljačkoj jedinici motora - koja na temelju tih informacija upravlja regeneracijom filtra čestica.

Tijekom regeneracije sustav povećava temperaturu ispušnih plinova i prilagođava ubrizgavanje goriva kako bi se nakupljena čađa u filtru spalila.

Mateo navodi da temperatura tijekom tog procesa može dosegnuti oko 800 stupnjeva Celzija.

Što se događa ako sustav dobiva pogrešne podatke?

Ako senzor ne radi kako treba, ECU ne dobiva dovoljno pouzdane informacije o stanju filtra.

Posljedica je da se čađa može nastaviti nakupljati, a regeneracija se ne provodi na odgovarajući način.

Vozač tada može početi primjećivati pad performansi motora, povećane emisije i probleme koji na kraju mogu dovesti i do pada na tehničkom pregledu.

Među simptomima koje treba pratiti Mateo i El Español navode nemogućnost motora da normalno doseže više okretaje, crni dim prilikom ubrzavanja te moguć miris goriva u kabini.

Naravno, nijedan od tih simptoma sam po sebi nije konačna dijagnoza DPF senzora. Isti znakovi mogu upućivati i na druge kvarove, pa automobil treba pravilno dijagnosticirati prije zamjene dijelova.

Upravo je to i glavna poruka cijele priče - ne mijenjati komponente napamet.

Od 200 do više od 2000 eura

Razlika u cijeni može postati vrlo neugodna.

Prema El Españolu, zamjena samog senzora može stajati oko 200 eura. Ako se problem zanemari i na kraju strada sam filtar čestica, trošak je znatno veći.

Kod jeftinijih slučajeva zamjena DPF-a može stajati između 500 i 600 eura, dok kod skupljih automobila i složenijih sustava račun može prijeći 2000 eura. Konačna cijena ovisi o modelu automobila, konstrukciji filtra i korištenim materijalima.

To je i razlog zbog kojeg relativno malen senzor može biti važniji nego što se na prvi pogled čini.

Ako šalje pogrešne podatke, automobil ne zna točno u kakvom je stanju filtar. Ako nakon zamjene nije pravilno registriran u sustavu, ni novi dio možda neće obavljati posao kako treba.

A ako se problem dovoljno dugo ignorira, dio vrijedan oko 200 eura može završiti kvarom komponente koja košta višestruko više.

Zato Mateo vlasnicima dizelaša šalje vrlo jednostavnu poruku - nije dovoljno da dio fizički odgovara automobilu. Mora biti odgovarajuće kvalitete, a nakon ugradnje sustav mora biti pravilno podešen da bi ga automobil prepoznao.