Oštećena osoba može ostvariti pravo na novčanu naknadu čak i ako vozilo ne popravi. U tom slučaju visina štete utvrđuje se prema iznosu koji bi, prema redovnom tijeku stvari i tržišnim cijenama, bio potreban da se automobil vrati u stanje u kojem je bio prije nesreće, piše Revija HAK analizirajući domaću sudsku praksu.

To, međutim, ne znači da vlasnik može sam odrediti iznos koji želi naplatiti. Opseg oštećenja i realne troškove popravka potrebno je dokazati zapisnikom, fotografijama, ponudom servisa, procjenom štete ili nalazom neovisnog vještaka.

Ako ste automobil popravili jeftinije, račun mijenja sve

Situacija se mijenja ako je vozilo već popravljeno i postoji račun koji pokazuje koliko je popravak stvarno plaćen.

Revija HAK navodi slučaj prometne nesreće iz ožujka 2024. godine. Oštećeni vozač pribavio je ponudu servisa na 3086,67 eura, dok je sudski vještak vrijednost potrebnog popravka procijenio na čak 5201,18 eura.

Automobil je, međutim, na kraju bio popravljen za 2750 eura. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u presudi iz svibnja 2026. prihvatio je upravo taj iznos kao stvarnu štetu.

Razlog je načelo potpune naknade: Oštećenik treba biti doveden u imovinski položaj u kojem bi se nalazio da nesreće nije bilo, ali na šteti ne smije ostvariti zaradu. Ako je automobil potpuno i pravilno popravljen za 2750 eura, vlasnik u pravilu ne može dobiti više samo zato što je vještak ranije procijenio da bi popravak mogao koštati znatno više.

Drugim riječima, vozač koji automobil nije popravio može tražiti razumno procijenjeni trošak potrebnog popravka. Ako ga je popravio, stvarni i dokumentirani račun postaje jedan od najvažnijih dokaza o visini štete.

Osiguranje vam ne smije nametnuti određeni servis

Vozač ima pravo sam izabrati servis u kojem želi popraviti vozilo. Osiguravatelj ne smije uvjetovati isplatu naknade odlaskom u određenu ugovornu radionicu niti takav servis predstavljati kao jedinu mogućnost.

Prema pravilima Hanfe, osiguravatelj mora uzeti u obzir ponudu ili račun ovlaštenog pružatelja usluga kojeg je oštećena osoba sama odabrala, kao i nalaz neovisnog vještaka. Ako neki iznos ili stavku ne prihvati, svoju odluku mora jasno obrazložiti.

To ipak ne znači da će automatski biti priznat svaki račun, bez obzira na njegovu visinu i sadržaj. Troškovi moraju biti povezani sa štetom iz konkretne prometne nesreće te potrebni i tržišno opravdani. Ako se osiguravatelj i vlasnik ne slažu oko opsega radova, cijene dijelova ili broja radnih sati, spor se može rješavati prigovorom, neovisnim vještačenjem, mirenjem ili sudskim putem.

Ne morate prihvatiti prvu ponuđenu svotu

Ako osiguravajuće društvo priznaje odgovornost, ali osporava dio traženog iznosa, mora isplatiti nesporni dio štete kao predujam. Prihvaćanje te uplate samo po sebi ne znači da je oštećena osoba pristala na konačnu nagodbu ili se odrekla zahtjeva za ostatak novca.

Osiguravatelj u pravilu u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva mora dostaviti obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor. Naknadu ili njezin nesporni dio mora isplatiti u roku od 15 dana od slanja odgovora, a najkasnije unutar spomenutih 60 dana.

Vozač koji smatra da je ponuđeni iznos prenizak može podnijeti pisani prigovor. Osiguravatelj na njega mora odgovoriti u roku od 15 dana. Pritom je korisno priložiti fotografije, ponudu odabranog servisa, specifikaciju potrebnih dijelova i radova te, kada je vrijednost štete sporna, nalaz neovisnog stručnjaka.

Najvažnija poruka stoga je jednostavna: Za ostvarivanje prava na naknadu nije nužno najprije popraviti automobil. No iznos se mora dokazati, a jednom kada je vozilo popravljeno, stvarno plaćeni trošak može postati presudan za odgovor na pitanje koliko vam pripada.