To nije kazna zatvora niti znači da je osoba već proglašena krivom. Riječ je o privremenoj mjeri kojom sud pokušava spriječiti bijeg, utjecaj na postupak ili ponavljanje istovrsnog prekršaja, objašnjava Revija HAK analizirajući Prekršajni zakon i najnoviju praksu Visokog prekršajnog suda.

Policija vozača može smjestiti u posebnu prostoriju

Prva mjera može se primijeniti već na cesti. Ako je vozač zatečen pod utjecajem alkohola, droga ili lijekova te okolnosti upućuju na to da bi mogao nastaviti činiti prekršaj, policija ga može smjestiti u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva.

Takva mjera može trajati najviše 12 sati. Policija istodobno može premjestiti njegovo vozilo na određeno mjesto i ondje ga zadržati do prestanka mjere. Cilj nije kažnjavanje vozača, nego sprječavanje njegova povratka za upravljač dok za to nije sposoban.

To, međutim, nije isto što i sudsko zadržavanje do 15 dana.

Kod težih prometnih prekršaja policija može uhititi vozača i uz optužni prijedlog dovesti ga sucu. U pravilu ga mora dovesti ili pustiti na slobodu najkasnije u roku od 12 sati, odnosno iznimno najkasnije u roku od 24 sata ako to zbog radnog vremena suda ili drugih važnih razloga nije bilo moguće ranije.

Kada sud može odrediti zadržavanje?

Sud može odrediti zadržavanje ako je protiv osobe podnesen optužni prijedlog za prekršaj za koji se može izreći kazna zatvora ili novčana kazna veća od 1327,23 eura.

Uz to mora postojati barem jedan od zakonskih razloga:

- opasnost da će okrivljenik pobjeći

- mogućnost da će uništiti dokaze ili utjecati na svjedoke

- osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj.

U prometnim predmetima upravo je posljednji razlog najčešće ključan. Riječ je uglavnom o vozačima koji uporno ponavljaju teške prekršaje, voze unatoč zabrani ili ih ranije izrečene kazne i zaštitne mjere nisu odvratile od novog kršenja zakona.

Zadržavanje može trajati samo dok postoje razlozi zbog kojih je određeno, ali najdulje 15 dana, računajući i vrijeme provedeno u uhićenju.

Sud mora takav predmet rješavati posebno žurno i po službenoj dužnosti provjeravati postoje li i dalje razlozi za zadržavanje. Okrivljenik ima pravo podnijeti žalbu u roku od 48 sati, ali žalba ne odgađa izvršenje odluke.

Zadržavanje ne znači da je vozač proglašen krivim

Važna je razlika između privremenog zadržavanja i kazne zatvora.

Kada sud odredi zadržavanje, još nije odlučio je li vozač počinio prekršaj. Krivnja se utvrđuje tek posebnom presudom, a mjera zadržavanja služi isključivo osiguravanju postupka i sprječavanju mogućeg ponavljanja opasnog ponašanja.

Prekršajni zakon dopušta ukupno najviše 15 dana zadržavanja prije donošenja nepravomoćne presude. Ako sud zatim izrekne kaznu zatvora i zaključi da i dalje postoji ozbiljna opasnost od ponavljanja prekršaja, zadržavanje se može produljiti za još najviše 15 dana, ali ne dulje od izrečene kazne.

Teške okolnosti nisu bile dovoljne za puštanje

Revija HAK navodi slučaj iz siječnja 2026. u kojem je Visoki prekršajni sud potvrdio osam dana zadržavanja. Okrivljenik je poricao prekršaj te se pozivao na teške obiteljske i materijalne prilike, no sud njegovu žalbu nije prihvatio.

U drugom predmetu vozač je tvrdio da nije znao da mu je izrečena zabrana upravljanja. Naveo je i da boluje od karcinoma i šećerne bolesti te da mora voziti unuka u školu. Sud je ipak potvrdio zadržavanje, uzimajući u obzir da je u evidenciji već imao sedam pravomoćnih prekršajnih kazni.

Visoki prekršajni sud potvrdio je i 14-dnevno zadržavanje višestrukog počinitelja kojeg ni ranija zabrana upravljanja nije odvratila od novih prometnih prekršaja. Sud je zaključio da blaža mjera ne bi bila dovoljna da spriječi ponovno ugrožavanje sigurnosti prometa.

Najvažnija poruka za vozače stoga je jasna: Teški i ponavljani prometni prekršaji ne moraju završiti samo novčanom kaznom i zabranom upravljanja. Ako sud procijeni da postoji stvarna opasnost od ponavljanja, vozač može biti zadržan do 15 dana - čak i prije nego što presuda o njegovoj krivnji bude donesena.