Godina je 2040. Prema Zemlji juri iznimno snažna solarna oluja, razmjera kakav nije zabilježen još od 19. stoljeća. Znanstvenici upozoravaju da bi takav događaj mogao izazvati kolaps elektroenergetskih mreža i ozbiljno ugroziti modernu civilizaciju.

No u geostacionarnoj orbiti šest satelita ispušta barij, litij ili natrij. Sunčeva svjetlost u nekoliko minuta pretvara taj materijal u ionizirani plin koji stvara zaštitni štit i usporava golem oblak plazme. Na Zemlji bi se tako potencijalna katastrofa svela na spektakularan prikaz polarne svjetlosti, piše Wall Street Journal.

Iako StormWall zvuči kao znanstvena fantastika, stručnjaci za svemirsko vrijeme smatraju da je riječ o izvedivom konceptu koji bi mogao ublažiti posljedice ekstremnih solarnih oluja koje se događaju otprilike jednom u sto godina. Autori projekta tvrde da bi ga međunarodni konzorcij mogao izgraditi tehnologijom koja već postoji ili će uskoro biti dostupna.

Procjenjuje se da bi projekt stajao više desetaka milijardi dolara. Brian Walsh, izvanredni profesor inženjerstva na Sveučilištu u Bostonu i jedan od autora projekta, smatra da bi takvo ulaganje bilo opravdano s obzirom na sve veću ovisnost svijeta o satelitima, podatkovnim centrima i elektroničkoj infrastrukturi.

Kako bi StormWall funkcionirao?

Zemlju od Sunčevih i kozmičkih čestica štiti magnetosfera, no vrlo snažne solarne oluje mogu probiti njezinu obranu i oštetiti satelite, elektroničku opremu te elektroenergetske sustave.

Prema prijedlogu, šest satelita u geosinkronoj orbiti ispustilo bi velike količine barija, litija ili natrija. Sunčeva svjetlost ionizirala bi taj materijal i stvorila plazmeni štit koji bi oko šest sati usporavao prijenos energije Sunčevih čestica i tako ublažio snagu oluje.

'Solarna oluja koja se događa jednom u sto godina mogla bi izazvati goleme nestanke električne energije na čitavim kontinentima', kaže Walsh. Dodaje da bi takav događaj mogao oštetiti svemirske podatkovne centre i sustave proturaketne obrane.

'Ako cijena bude manja od troška slanja ljudi na Mjesec, mislim da će vrlo brzo postati jasno da takvo ulaganje ima smisla', smatra.

Solarne oluje nisu samo teorija

Nabijene čestice solarnog vjetra neprestano dolaze prema Zemlji, ali ih magnetosfera uglavnom odbija. Kada je Sunčeva aktivnost pojačana, dio tih čestica stvara polarnu svjetlost.

'To se svakodnevno događa. Problem nastaje kada je taj proces izrazito snažan', kaže Allison Jaynes sa Sveučilišta u Iowi.

Posljednja velika solarna oluja koja je ozbiljno poremetila infrastrukturu dogodila se 1989., kada je Québec devet sati bio bez električne energije. Godine 2012. Zemlju je za dlaku promašila još snažnija superoluja, a tijekom 2024. oluja Gannon izazvala je poremećaje elektroenergetske mreže na Novom Zelandu i prekide rada GPS-a tijekom proljetne sjetve u dijelovima SAD-a, uz procijenjenu štetu od oko milijardu dolara.

Poput zračnog jastuka

Daniel Welling sa Sveučilišta u Michiganu uspoređuje StormWall sa zračnim jastukom u automobilu. 'Koristio bi se samo kada bi sve ostale zaštitne mjere bile nedostatne. Kao i zračni jastuk, riječ je o jednokratnom sustavu', kaže.

Ian Cohen iz Laboratorija za primijenjenu fiziku Sveučilišta Johns Hopkins, koji nije sudjelovao u istraživanju, smatra da je ova ideja znanstveno utemeljena.

'U teoriji bi trebala funkcionirati', kaže, ali upozorava da najveći problem nije sam sustav nego pravodobno predviđanje dovoljno snažne solarne oluje da bi se zaštita aktivirala na vrijeme.

Velik izazov i golema cijena

StormWall bi zahtijevao dopremu golemih količina ionizirajućeg materijala u geosinkronu orbitu, što je danas praktički neizvedivo. Teret je višestruko veći od mase uobičajenih geostacionarnih satelita, pa bi za to bile potrebne rakete nove generacije, poput Starshipa tvrtke SpaceX ili kineskog Dugog marša 9.

Na pitanje kada bi StormWall mogao postati stvarnost, Welling odgovara da bi i u najboljem slučaju samo istraživanja trajala najmanje još pet godina. 'Ne želite zračni jastuk koji eksplodira, ali ni onaj koji se ne napuše dovoljno', ističe.

Čak i kada bi projekt stajao oko 100 milijardi dolara, to je tek desetina iznosa koji bi tehnološke kompanije već iduće godine trebale uložiti u infrastrukturu za umjetnu inteligenciju. Bez dodatne zaštite, dovoljno snažna solarna oluja mogla bi velik dio te infrastrukture učiniti neupotrebljivim.