Prema njegovoj analizi, savez ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog čelnika Xi Jinpinga mnogo je krhkiji nego što se često prikazuje, a upravo bi Kina mogla biti odlučujući čimbenik u ishodu rata u Ukrajini.

Terhalle upozorava da bi Zapad pogriješio kada bi Rusiji, koja je pod sve većim pritiskom rata, ponudio izlaz kroz pregovore umjesto da nastavi jačati pritisak na Kremlj. Istodobno smatra da europske vlade premalo pozornosti posvećuju ulozi Pekinga, bez čije potpore Moskva, tvrdi, ne bi mogla voditi rat ovim intenzitetom.

Kina želi gospodarsku dominaciju, a ne vojni sukob

Povod za novu raspravu u Njemačkoj bila je analiza prema kojoj se njemačka industrija suočava s novim 'kineskim šokom', pri čemu ključni sektori poput automobilske i strojarske industrije ubrzano gube tržišni udio u korist kineskih konkurenata. Takvi zaključci potaknuli su kancelara Friedricha Merza na preispitivanje njemačke politike prema Kini.

No, Terhalle smatra da se problem ne može promatrati isključivo kroz ekonomsku prizmu. Po njegovu mišljenju, riječ je o mnogo širem geopolitičkom pitanju.

Iako Kina otvoreno podržava rusku antizapadnu retoriku, njezin primarni cilj nije vojna dominacija nad Europom, nego gospodarska prevlast. Peking želi steći što veći utjecaj na europska tržišta, dok Europsku uniju vidi kao prepreku svojim interesima.

Savez Pekinga i Moskve nije čvrst koliko se čini

Analitičar podsjeća da je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi prošle godine izjavio kako Kina ne želi ruski poraz u Ukrajini jer bi se tada pozornost Zapada preusmjerila na Indo-Pacifik. Međutim, smatra da to ne znači kako će Xi Jinping bezrezervno podržavati Putina u svakoj situaciji.

Postavlja se pitanje bi li kineski predsjednik bio spreman riskirati ozbiljan sukob sa Zapadom kako bi spasio Kremlj od vojnog poraza ili podržao eventualno širenje sukoba na teritorij članica NATO-a.

Prema njegovu mišljenju, upravo je Xi ključni akter jer Rusija sve više ovisi o Kini, i politički i gospodarski. Rat dodatno opterećuje rusko gospodarstvo, a Moskvu je posebno pogodila kineska odluka da ne odobri izgradnju druge velike naftne veze između dviju država.

Ako bi Kina promijenila stav prema Rusiji u ključnim strateškim pitanjima, današnja najjača protuzapadna osovina mogla bi se ozbiljno uzdrmati, smatra Terhalle.

Berlin bi trebao promijeniti strategiju

Njemački analitičar predlaže dvije paralelne strategije.

Prva se odnosi na Sjedinjene Države. Smatra da bi Berlin, zajedno sa saveznicima, trebao uvjeriti američkog predsjednika Donalda Trumpa da Putina prikaže kao 'gubitnika' kojeg zajedničkim pritiskom treba prisiliti na odustajanje od rata. Time bi se Trump mogao predstaviti kao mirotvorac, dok bi Putinov politički autoritet dodatno oslabio.

Drugi korak odnosi se na Kinu. Terhalle smatra da bi Europska unija trebala znatno odlučnije smanjivati gospodarsku ovisnost o Pekingu.

Kao dugoročni cilj navodi postupno gospodarsko razdvajanje od Kine (decoupling), uključujući razvoj vlastitih izvora i prerade rijetkih zemnih metala u suradnji sa Sjedinjenim Državama. U tom kontekstu predlaže i ubrzano otvaranje novih nalazišta, čak i uz privremeno ublažavanje pojedinih ekoloških ograničenja.

Rat mora postati preskup i za Peking

Terhalle zaključuje da bi Kina, suočena s vlastitim gospodarskim izazovima, trebala shvatiti kako je nastavak ruskog rata u Ukrajini dugoročno neodrživ i da bi eventualno širenje sukoba prema NATO-u moglo ugroziti i kineske interese.

Hoće li do toga doći, zaključuje, uvelike će ovisiti o spremnosti Njemačke i njezinih saveznika da promijene dosadašnji način razmišljanja te istodobno pojačaju pritisak na Rusiju i smanje gospodarsku ovisnost o Kini.