Keatingovo izvješće, objavljeno 15. rujna, kritizira poteze Trumpove administracije prema BiH i posebno problematizira ukidanje sankcija Dodiku te odnos Washingtona prema projektu Južne plinske interkonekcije.

Murphy smatra da je izvještaj važan doprinos raspravi o američkoj politici prema BiH te izdvaja nekoliko dijelova s kojima se u potpunosti slaže. Prije svega, smatra točnom ocjenu da sadašnja politika predstavlja odmak od višedesetljetnog dvostranačkog pristupa Washingtona, piše Klix.ba.

'Tvrdnja izvješća da politika administracije prema BiH predstavlja odstupanje od 30 godina dvostranačke politike prema BiH je točna. Prethodne administracije su prepoznavale prijetnju koju etnonacionalisti u zemlji predstavljaju po teritorijalni integritet BiH, a time i po američke interese. Shodno tome, nastojale su obraniti Dejtonski mirovni sporazum, BiH i institucije na državnom nivou, kao i pomoći u vođenju integracija BiH u euroatlantske institucije. Svega toga više nema', naveo je on.

Murphy se slaže i s ocjenom da je odluka o ukidanju sankcija Dodiku i njegovim saveznicima bila pogrešna.

'Dodik i njegov program ostaju najveća prijetnja teritorijalnom integritetu BiH. Ovaj teritorijalni integritet je conditio sine qua non za 'stabilnost', što je stvar jasna svima osim onima koji odlučuju o politici SAD-a prema BiH. Uprkos odluci administracije da ukine sankcije, Dodik je nastavio sa svojom destabilizirajućom retorikom, uključujući pozive na raspuštanje BiH', pojasnio je.

Murphy pritom podsjeća i na Dodikove nedavne izjave o mogućoj secesiji Republike Srpske te šire teritorijalne koncepte.

'Retorika ima posljedice, posebno u BiH', dodao je Murphy.

Kritizira i način na koji je Washington proveo dogovor s Dodikom, tvrdeći da nisu uklonjeni svi potezi koje je Republika Srpska ranije poduzela protivno Daytonskom sporazumu.

'Optužba da administracija nije iskoristila svoj utjecaj kako bi osigurala dugoročno poštivanje (užasnog) dogovora koji je postigla s Dodikom je u potpunosti točna. Za početak, administracija nije uspjela osigurati poništenje svih antidejtonskih, secesionističkih zakona koje je RS usvojila pod g. Dodikom, što je i priznala tijekom saslušanja pred Odborom za vanjske poslove Predstavničkog doma (HFAC) 15. rujna. Administracija je mogla i trebala učiniti više, ali joj se žurilo jer su oni koji su donosili odluku željeli ukinuti sankcije nekome čiji svjetonazor u velikoj mjeri dijele. Kako izvještaj sugerira, tvrdnje administracije da je njena diplomacija riješila krizu u BiH su smiješne'.

Drugačije objašnjenje za Trumpov odnos prema Dodiku (i Čoviću)

Istodobno, Murphy smatra da Keating u nekim dijelovima ide predaleko. Kao primjer navodi tvrdnje da je korupcija bila ključni pokretač promjene američke politike prema BiH.

'Umjesto toga, on ovaj zaključak opravdava uglavnom pozivajući se na općenito loš karakterni profil administracije i ukazujući na bolje potkrijepljene optužbe za korupciju izvan BiH. Možda će informacije prikupljene tijekom nadzornih saslušanja o politici prema BiH, koje izvješće obećava, otkriti korupciju o kojoj govori. Vidjet ćemo', naveo je on.

Murphy pritom nudi drukčije objašnjenje za odnos Trumpove administracije prema Dodiku i, u manjoj mjeri, lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću.

'Izvješće pati od nedostatka mašte utoliko što 'priklanjanje Dodiku' od strane administracije pripisuje korupciji, umjesto da uzme u obzir da ovaj zaokret u politici predstavlja iskrena, iako užasno pogrešna i neinformirana uvjerenja donositelha odluka u administraciji. Desničarski kršćanski nacionalizam administracije nudi veću objašnjavalačku snagu za prihvaćanje Dodika (i u manjoj mjeri Čovića) nego korupcija. To je ujedno i ono što politiku administracije čini opasnijom i destabilizirajućom'.

Oko državne imovine nedostaje nijansi

Murphy smatra da je i dio izvještća posvećen državnoj imovini previše pojednostavljen. Po njegovu mišljenju, postoji mogućnost da se politika Washingtona po tom pitanju pomakne u smjeru koji bi odgovarao Dodiku, ali ne vidi kako bi to samo po sebi dovelo do scenarija na koji Keating upozorava.

'Iako svakako postoji opasnost da bi se politika SAD-a o državnoj imovini mogla pomjeriti u smjeru koji odgovara Dodiku, teško je zamisliti kako bi to samo po sebi moglo proizvesti ishod kojeg se izvješće pravom pribojava, posebno imajući u vidu da je Parlamentarna skupština BiH, a ne bošnjački član Predsjedništva, taj koji mora usvojiti zakon o državnoj imovini', rekao je Murphy.

Dodao je da ne očekuje potporu bošnjačkih ili građanskih stranaka za takav zakon te da ni Ured visokog predstavnika, prema njegovu mišljenju, nema realnu mogućnost nametnuti rješenje koje bi odgovaralo Dodiku.

'Također je teško vidjeti da bi bilo koji visoki predstavnik iskoristio bonske ovlasti da riješi pitanje državne imovine na način koji preferira Dodik, ponajviše zato što nijedna zemlja članica PIC-a ne podržava korištenje Bonskih ovlasti za gotovo bilo šta', dodao je on.

Keating traži novi pritisak na Dodika

Keatingov izvještaj inače je izazvao reakcije u Washingtonu, a na saslušanju pred Kongresom 15. rujna upućen je poziv Trumpovoj administraciji da vrati sankcije Dodiku. Predstavnik State Departmenta Daniel J. Lawton branio je odluku o njihovu ukidanju, tvrdeći da je ona bila dio nastojanja da se smiri politička kriza u BiH.

Sam izvještaj tvrdi da su potezi Trumpove administracije oslabili američki utjecaj u BiH i otvorili pitanja oko dugoročnog položaja državnih institucija i provedbe Daytonskog sporazuma. Istodobno, Keating problematizira i potencijalne poslovne interese povezane s projektom Južne plinske interkonekcije.

Murphyjev osvrt tako otvara i šire pitanje oko kojeg se u Washingtonu očito vode različite rasprave: proizlazi li novi američki pristup BiH prvenstveno iz političkih i ideoloških procjena, poslovnih interesa ili kombinacije više čimbenika. Dok Keatingov izvještaj naglasak stavlja na moguće pogodovanje i slabljenje dosadašnje američke politike, Murphy smatra da se dio objašnjenja mora tražiti i u samoj političkoj ideologiji Trumpove administracije.