Dugogodišnji dokapetan hrvatske nogometne reprezentacije, danas 38-godišnji Ivan Rakitić prije nekoliko tjedana Split je zamijenio Sevillom. U Hajduku je završio igračku karijeru, ali i ušao u upravljačke vode, odnosno prihvatio se uloge tehničkog direktora. No obiteljska odluka bila je da se presele u Sevillu, gdje je zapravo i počela obiteljska idila Rakitićevih
Lovili smo se neko vrijeme jer je Ivan Rakitić imao obveza pri preseljenju iz Splita u Sevillu. Od namještanja obiteljskog doma do upisa kćeri u školu i ostale papirologije. No sada je sve sjelo na svoje.
'Ma sve je kako treba biti. Kćerima je škola počela prošlog tjedna, rješavamo još papirologiju, raspakiravamo se, ali sve je u najboljem redu. Ide baš kako treba', vedra glasa javio se za tportal Rakitić, bivši hrvatski reprezentativac sa 106 nastupa u dresu Vatrenih i svjetskim srebrom u vitrini te jedan od najzaslužnijih za taj grandiozni uspjeh na SP-u u Rusiji. Jer njegovi su udarci u raspucavanju bili presudni.
Kako je u Sevilli?
Vruće, ali tako je bilo i u Splitu, pa zapravo nekakvu razliku nismo previše osjetili. S time da ovdje zna biti tako dobar dio godine. Ova klima nam odgovara i navikli smo na nju.
A jeste li navikli na život bez Hajduka?
Rekao bih da ga sada pratim puno više nego dok sam bio tamo. Kada si u klubu, misliš da sve znaš, da sve čuješ i da si upućen u svaku situaciju. Sada često razgovaram sa Stjepanom (Bardovom, menadžerom tima, op.a.), predsjednikom (Bilićem, op.a.), Robertom (Grafom, sportskim direktorom, op.a.), trenerom i nekim igračima. Na vezi sam sa svima. Čak možda imam više informacija nego što bih trebao imati (ha, ha).
Jesu li vam objasnili zašto Livaja kreće s klupe?
U to nikad nisam ulazio, čak i kada sam bio tamo. Svi znamo da je Marko najvažniji igrač kluba i jedan od najvažnijih u bližoj i daljoj povijesti. Ali tako se to dogodi u nogometu, koji je jako brz. Treba ići uz nogomet, nikad kontra. Ekipa se jako dobro razvila u zadnjih, rekao bih, godinu dana. Puno je pozitive i zanimljivih mladih igrača, iako znamo da transferna situacija nije baš najbolja. I kada se fokusiramo na situaciju kapetana, onda je to zapravo normalno. Međutim mislim da ima jako puno dobrih stvari koje treba izdvojiti. I, naglašavam, Marko je jako bitan za sve nas.
Sigurno su odlasci Rokasa Pukštasa i Nike Sigura velik udarac za ovu ekipu?
Budimo iskreni, to sam im i osobno rekao, kao i predsjedniku. Ponekad, neovisno o godinama, dođe trenutak u kojem su neki igrači spremni za iskorak, a mislim da je to vrijeme došlo za obojicu. Bilo bi mi najdraže da su ostali jer su bili nevjerojatni, kako za klub, tako za suigrače, momčad. Sada im, kao navijač, želim zahvaliti što su bili tu i pomogli, posebno što su pomogli da ostanemo u europskom natjecanju. Također, želim im svu sreću ovog svijeta. Znaju da sam uvijek tu za njih, dragi su momci i uvjeren sam da imaju prekrasnu budućnost, to jest velike karijere pred sobom.
Može li Hajduk na krilima ovih rezultata, uz nadu da može napraviti nešto i u Europi, ostati u konkurenciji za naslov prvaka do zadnjeg kola? Naime na početku sezone govorilo se da kadar nije toliko širok i da teško može igrati na dva ili tri kolosijeka.
U proteklih mjesec, dva, ne samo za nas, mislim na Hajduk, već i za Dinamo i Rijeku bilo je strašno puno utakmica, onih kvalifikacijskih, pa putovanja... Ponekad su ta putovanja teža nego same utakmice. Tako da vjerujem da svi razmišljamo isto, niti se treba zamarati onime što je bilo. Treba nastaviti raditi. Jako je bitno za Hajduk da je ušao u Europu, da se vidi iskorak i što se tiče igre i tih mladih igrača. Govorilo se da je kadar tanak, ali sad bih rekao da je zapravo jako teško biti na tom popisu. Dakle, razvilo se to jako dobro, a predsjednik Bilić i Graf napravili su odličan posao. Ima jako puno zanimljivih igrača i treba ići korak po korak, podržati ih. I onda neka uživaju, pa što bude.
Znamo da vam je istekao ugovor kao tehničkom direktoru, ali kako to da ste odlučili otići iz Hajduka? Jer dojam je da su vas svi još željeli vidjeti uz klub.
Puno sam puta rekao – ljubav koju sam dobio je nevjerojatna. I zato i dalje govorim 'mi' jer se osjećam dijelom Hajduka. Ali došao je taj trenutak da smo se kao obitelj odlučili na povratak u Sevillu. I to najviše iz privatnih razloga. Ništa drugo. Kažem, bio sam jako sretan, stekao jako puno prijatelja, jako puno ljudi bilo je za mene. Istina, bilo je i onih koji nisu bili takvog stava. Dakle, bilo je onih koji su me razumjeli, ali i onih koji nisu. Znam da sam sve radio samo iz ljubavi i najbolje namjere. Ali obitelj i privatni život uvijek su iznad svega – tako smo i mi odlučili. No, moram priznati, kada smo kćerima rekli da se vraćamo u Sevillu, one su počele plakati jer su htjele ostati u Splitu. Nije to bilo jednostavno, ali znam da ćemo puno i često dolaziti u Split.
Ima li ta vaša odluka ikakve veze i s odlaskom Gorana Vučevića, čovjeka s kojim ste na početku krojili sportsku politiku?
I dandanas se osjećam kao Goranov čovjek. To je tako i zahvalan sam mu jer sam naučio jako puno toga. Imao sam čast raditi s fantastičnim čovjekom i on zna da u meni ima prijatelja za sva vremena. Ali kao što sam rekao, u nogometu sve ide jako brzo u bilo kojem pravcu, tako i njegov odlazak, pa sada i moje preseljenje u Sevillu. Zahvalan sam mu na svemu, a nadam se i da mi neće ništa zamjeriti.
Ubrzo u vašu Sevillu, na stadion Sanchez Pizjuan, dolazi hrvatska reprezentacija, predvođena Slavenom Bilićem, trenerom koji vas je uveo u A reprezentaciju. Jeste li sretni, uzbuđeni, spremni za taj posjet?
Naravno da sam sretan. Čak sam malo i pomogao Savezu oko svega ovdje, dolaze u moj grad. Isto tako, nadam se da će to biti lijepa utakmica i da će biti pun stadion, po mom mišljenju jedan od najljepših na svijetu. Stvarno se radujem jer ću i obitelji, ali i mojim Španjolcima moći pokazati kakvi su moji Hrvati i što je meni toliko godina značilo nositi najljepši dres na svijetu.
Čak ste i maneken za novi dres, koji zbilja izgleda prekrasno.
Baš je čaroban. Zahvalan sam i sponzoru koji mi je dao tu čast da ga promoviram. Prvo što sam rekao, kada sam ga obukao za snimanje, bilo je: 'Jao, pa zar niste mogli ući u reprezentaciju dok sam ja još bio u njoj, zar ste morali toliko dugo čekati?' Zahvalan sam im i jedva sam čekao da taj dres ugleda svjetlo dana.
Znamo da ste posebno vezani uz izbornika Bilića. Jeste li razgovarali?
Bili smo na kavi, još prije nego što sam otputovao iz Splita. Na vezi smo. Da, Slaven je za mene izuzetno važan čovjek. Jedva čekam da se vidimo u Sevilli i želim mu što bolje rezultate. Znam da je zapravo i on jedva čekao da se vrati na čelo reprezentacije.
Kako će Hrvatska protiv svjetskih prvaka?
Bit će zanimljivo. Očekujem pun stadion, bit će sjajna atmosfera, a sada će Španjolci prvi put igrati i s dvije zvjezdice na dresu. Naravno, favoriti su, ali Hrvatska se treba postaviti i sigurno će biti Španjolcima teško. Našima želim samo da uživaju, da daju sve od sebe, a kada su takvi, onda sigurno mogu i do pozitivnog rezultata.
Kakvi su vaši planovi? Sjećamo se da je bilo govora o tome da biste bili dio Dalićeva stožera? Ima li šanse da se sada možda priključite Biliću? Odnosno kakve su zapravo vaše ambicije, trenerske ili...?
Sa Zlatkom zapravo o tome nikad nisam ništa konkretno razgovarao na tu temu. Osim toga, nikakvu trenersku školu nisam upisao i zapravo me više privlači ovaj menadžerski, marketinški i direktorski posao. Tako da ćemo vidjeti. Zasad mi je prioritet obitelj. Neću žuriti. Istina, imao sam ponuda već ovog ljeta da se vratim na posao. Direktorski. I to su bili pozivi iz europskih klubova. Uglavnom, zasad sam sve odbio, posvećen sam obitelj, a već ću osjetiti kada bude pravi trenutak za to.
