Građevinski vještak Davorin Štengl ocijenio je na prošloj raspravi da je prenamjena autosalona za zgradu sisačke Hitne pomoći bila namještena. Uz to, Štengl je u svojem nalazu utvrdio i da bi izgradnja Zavoda za Hitnu medicinu bila racionalnija u krugu sisačke bolnice, za razliku od kupovine dislocirane zgrade autosalona.

Čedo Prodanović, branitelj bivše županice, zatražio je novo vještačenje vrijednosti nekadašnje zgrade autosalona jer su oba vještaka različito procijenili njegovu vrijednost, ali i zato jer je, kako tvrdi odvjetnik, Štengl procjenjivao pristrano, subjektivno i paušalno.

Prodanović je kazao i da je Štengl vještačio elemente za koje nije imao nalog, a da pritom nije osobno pregledao nekretninu.

Zamjenik ravnateljice Uskoka Vjekoslav Tolnaj se usprotivio Prodanovićevom prijedlogu navodeći da je Štengl previše revno vještačio nekretninu. Dodao je i da je razlika u procjeni vrijednosti nekretnine u 2008. i 2012. godini logična jer je 2009. došlo do sloma tržišta pa su nekretninama znatno pale tržišne vrijednosti.

Sud će donijeti odluku o novom vještačenju naknadno i objaviti će je na idućem ročištu.

Preplaćena neadekvatna nekretnina i mito poduzetnika

Bivšoj županici stavlja se na teret da je suprotno odluci županije da se Zavod za hitnu medicinu gradi na drugoj lokaciji poduzela sve kako bi osigurala da po znatno višoj cijeni kupi nekretninu od suoptuženog Brenarda Popeca.

Prostor na kojem je bio auto salon, po tvrdnjama tužiteljstva, osim što je bio preplaćen, nije bio adekvatan za potrebe zavoda pa je županija, nakon zaključivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine za 9,8 milijuna kuna, za dodatne radove na prenamjeni platila oko 1,4 milijuna kuna. Pritom je na ime razlike između plaćene i stvarne vrijednosti nekretnine Popecevoj tvrtki pribavljena korist od oko 4,1 milijun kuna, dok je županija oštećena za 5,6 milijuna kuna.

Lovrić Merzel se tereti i da je od poduzetnika Željka Žužića krajem kolovoza 2011. uzela 100.000 eura mita kako bi mu, bez obzira na druge zainteresirane kupce, osigurala stjecanje poslovnih udjela u tvrtki Ceste Sisak, koje je prethodno Županijska skupština odlučila prodati. Primanje mita pokušala je potom prikriti kupnjom i uređenjem stana u Zadru upisanog na njezina suoptuženog nećaka Dalibora Rožankovića, koji je znao da je novac stečen korupcijom.

Bivšu županicu Uskok tereti i zbog neosnovanog plaćanja savjetnika, odnosno da je od lipnja 2009. do travnja 2014. donijela više odluka o imenovanju članova Savjeta županice, za što im je isplaćivana mjesečna naknada od 5000 kuna neto, iako su oni za te poslove primali plaću, čime je županijski proračun oštećen za više od šest milijuna kuna.

Uskok: Županica nabavljala hranu i piće za privatne proslave županijskim novcem

Osim toga, Lovrić Merzel je s vijećnicima, prijateljima i rodbinski povezanim osobama zaključivala ugovore o djelu, iako je znala da se ugovoreni poslovi i usluge neće izvršavati jer Županija za njihovo obavljanje nije imala nikakve potrebe. Tim osobama je pribavljena korist od ukupno oko 360.000 kuna, dok je županija oštećena za oko 673.000 kuna.

Uskok sumnja i da je županija po nalogu bivše županice od 2005. do kraja 2013. u više navrata plaćala troškove jela i pića na raznim sastancima, privatnim ručkovima i proslavama rođendana te troškove hrane za privatne potrebe, čime joj je pribavljena korist od oko 60.000 kuna, dok je županija oštećena za 326.000 kuna. Terete ju i da je od 2005. do 2013. službenim karticama plaćala privatne troškove hrane, pića i goriva, čime je županiju oštetila za 165.000 kuna.

Uskokovom optužnicom su uz Lovrić Merzel i Žužića, obuhvaćeni predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak Silvijo Kobešćak, Bernard Popec koji je županiji navodno iznad cijene prodao zgradu za Hitnu pomoć, nećak Marine Lovrić Merzel, Dalibor Rožanković i bivši čelnik Hrvatskih šuma Zvonko Rožić, koji se poput Žužića također nagodio s tužiteljstvom.