ŠTO SE ČEKA?

U SDP-u nemaju ništa protiv otvaranja komunističkih arhiva

07.11.2016 u 09:10

Bionic
Reading

Najava premijera Andreja Plenkovića da će Vlada u svrhu suočavanja Hrvatske s prošlošću stvoriti zakonsku pretpostavku koja će istraživačima učiniti dostupnom cjelokupnu arhivsku građu nailazi na široko odobravanje u stručnim krugovima. U razgovoru za tportal povjesničari Josip Jurčević i Hrvoje Klasić, kao i odvjetnik Anto Nobilo, pozdravili su takvu inicijativu, iako uz različite stavove i naglaske. Načelno, ništa protiv otvaranja arhiva nemaju ni u SDP-u, pravnom sljedniku Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH), bez čije se suglasnosti sada ne može dobiti uvid u tzv. partijsku arhivsku građu

Premda neki povjesničari, poput Hrvoja Klasića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nikad nisu imali problema s uvidom u partijsku građu, to nije slučaj sa svima. Na nevoljkost SDP-a u davanju suglasnosti žalili su se, između ostalih, Anto Nobilo i Siniša Pavlović, odvjetnici na suđenju bivšim udbašima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Njemačkoj, dok povjesničar Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest za tportal kaže da je on dobio odbijenicu 'crno na bijelo', i to uz konstataciju Hrvatskog državnog arhiva (HDA) da mu je uvid u partijski arhiv uskratio SDP.
Partijska građa smještena je, naime, u HDA-u, kojine može na svoju ruku odobravati uvid jer je prilikom primopredaje tog arhiva 1995. godine propisano da svaku molbu za uvid u građu prethodno mora amenovati SDP. Prema Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, javno arhivsko gradivo u pravilu je dostupno za korištenje 30 godina nakon nastanka, a i prije isteka tog roka 'ako je od nastanka namijenjeno javnosti ili ako to odobri stvaratelj'.

Dragovan: To su izmišljotine, svi su dobili dozvolu

Komentirajući Plenkovićevu inicijativu, koja bi mogla rezultirati potpunim otvaranjem cjelokupne arhivske građe datirane do 1990. godine, glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan ustvrdio je za tportal da je sva arhivska građa koju je SDP predao HDA-u 'dostupna i sukladno zakonskim propisima RH može se koristiti'.

'Ponovit ću samo jednu stvar, koju ponavljamo već godinama: svi u Hrvatskom državnom arhivu trebaju postupati po zakonu. Sukladno tome, SDP s tim nema problema', napomenuo je Dragovan. Upitan kako to da su neki ipak imali problema s uvidom u tu građu, odgovara da on osobno nije potpisivao ugovor s Hrvatskim državnim arhivom niti je u tome sudjelovao te da su svi koji su tražili bilo kakav uvid za to dobili dozvolu. 'Sve ostalo su izmišljotine', kategoričan je Dragovan.

Nego, pozdravlja li on inicijativu da se otvore svi arhivi do 90-e? 'Vrlo bih rado da se otvore baš svi arhivi. Sve je predano temeljem zakona, propisa iz 90-ih godina. Nitko ništa nije skrivao. To što netko ne zna što bi, pa izmišlja i upire prstom na nekog drugog, to nije naš problem', zaključuje Dragovan.

Jurčević: Fondovi su dramatično pročišćeni!

Povjesničar Josip Jurčević napominje da treba prvo vidjeti što to premijer Plenković uopće podrazumijeva kada kaže da će Vlada stvoriti 'zakonske pretpostavke' za dostupnost arhivske građe. Dok tportal čeka odgovor iz Vlade na to pitanje, Jurčević upozorava da su arhivski fondovi iz doba Jugoslavije dramatično pročišćeni, poput fonda OZNA-e, KNOJ-a, fonda Javnog tužiteljstva iz 1945. itd.

'Ti fondovi nalaze se u HDA-u, ali su temeljito pročišćeni. Svakako da bi bilo najbolje, zapravo jedino važno, da se potpuno skine embargo s cjelokupne građe do 1990. godine', napominje Jurčević, dodajući da je krajnje problematično to što je SDP 'zlorabio vlast i proglasio nešto što je zajedničko vlasništvo svojim stranačkim vlasništvom'.

Ako će se slijediti logika pravnog sljedništva, onda bi SDP-u kao 'sljedniku totalitarne zločinačke organizacije trebalo zabraniti stranačko djelovanje', smatra Jurčević, pozivajući se na europsku rezoluciju o osudi totalitarnih komunističkih poredaka i na saborsku deklaraciju o osudi poretka u Hrvatskoj u razdoblju od 1945. do 1990. godine.

Iza istraživanja grobišta mora stati država - novcem i kadrovima

Što se tiče istraživanja masovnih grobnica, Jurčević ističe da je na području bivše Jugoslavije zasad službeno evidentirano više od 1.750 takvih grobišta i da za njihovo istraživanje prvenstveno treba osigurati financijski i kadrovski kapacitet. 'O tome postoji obimna arhivska građa svuda – od Slovenije do Makedonije, pa tako i u Hrvatskoj – međutim ona je toliko opsežna da je iluzija očekivati da to može rješavati pojedinac ili neka skupina iza koje ne stoji država, dakle novac i struka', napominje Jurčević.

Što se tiče budućnosti arhiva, Jurčević predmnijeva da bi Sabor tzv. partijsku građu mogao proglasiti nacionalnom građom, a ne stranačkom. Tvrdi da je ugovor između SDP-a i HDA-a pravno nevaljan te da su ovlaštene osobe u Hrvatskom državnom arhivu, koje postavlja vlast, svašta potpisivale da bi sačuvale svoju poziciju.

Odvjetnik Anto Nobilo, koji je kao branitelj Josipa Perkovića mjesecima čekao dozvolu SDP-a za uvid u građu CK SKH, smatra da 'zakonska pretpostavka' o kojoj govori Plenković zapravo znači da će se faktički poništiti ugovor SDP-a i HDA-a s obzirom na to da je zakon viši pravni rang od ugovora. Teoretski, to bi bilo vrlo jednostavno izvesti, kaže Nobilo, a SDP ne bi imao šanse osporavati takav zakon. Osim toga, u SDP-u vjerojatno to ne bi ni htjeli činiti, procjenjuje Nobilo.

'Kad sam ja tražio uvid u građu i čekao, to je više bila birokratska lijenost. Onda sam malo zavrištao, pa su mi dali. Inače, ništa tamo nema značajno, vjerujte mi', uvjerava Nobilo. Misli li on da je arhiv pročišćen? 'Vjerojatno da. Mene su interesirale 1982. i 1983. godina, ali ništa spektakularnog tamo nema', tvrdi Nobilo, a tragao je za podacima s partijskih sjednica, preciznije tražio odgovor na pitanje je li na dnevnom redu sjednica vrha partije bio i slučaj Đureković.

Nobilo: Otvoriti sve, osim osobnih arhiva

Plenkovićevu inicijativu Nobilo 'apsolutno pozdravlja'. 'Principijelno, treba odrediti nakon kojeg razdoblja dokumenti određenih stupnjeva zaštite moraju postati svima dostupni. To se mora odnositi na apsolutno sve dokumente, svih državnih organa, pri čemu za one vrhunske tajnosti mora biti dulji rok. Moramo to učiniti onako kako je i u svijetu dostupna arhivska građa. To je vrlo jednostavna stvar', kaže Nobilo.

On je za to da se otvore svi arhivi iz razdoblja do 1990. godine - uz jedan izuzetak.

'Mislim da ne bi bilo dobro da se otvore osobni arhivi. Dakle, postoje žive osobe i s time bi se moglo manipulirati, recimo u slučajevima ljudi koji su radili na osjetljivim mjestima, poput Josipa Perkovića, njegovih suradnika, agenata... Radi zaštite osobnih podataka, digniteta građana, mislim da to ne bi trebalo otvoriti i onda vitlati time', smatra Nobilo, dodajući da i sve druge države svijeta štite svoje agente, što je jako važno i u kontekstu sadašnjih suradnika obavještajnih službi. 'Ako znaju da sutra mogu biti 'prodani medijima', nitko neće htjeti surađivati i staviti svoju obitelj na vjetrometinu. To su interesi države, iako se možda ne čini tako', zaključuje Nobilo.

Klasić: Veći je problem u nesređenosti građe

Povjesničar Hrvoje Klasić naglašava da bi se zakonskim promjenama možda mogao poništiti ugovor SDP-a i HDA-a, no to nije baš toliko jednostavno jer je i taj ugovor sklopljen na temelju zakona. Inače, on nije primijetio da mehanizmom amenovanja uvida u arhivsku građu SDP pokušava skriti nešto. Klasić pritom daje osobni primjer: dok je radio na magisteriju o Hrvatskom proljeću u Sisku, lokalnom SDP-u uputio je molbu za uvid u dokumentaciju jer nije bio istekao rok od 30 godina za uvid u građu, što su oni odobrili. Problema nije imao ni prilikom rada na doktoratu, istražujući građu vezanu uz Savez komunista Hrvatske.

'Bilo je stvari za koje su se trebale tražiti dozvole, ali veći je problem u nesređenosti te građe. U puno slučajeva niste mogli dobiti konkretne kataloge, u kojima biste vidjeli točno čime se uopće raspolaže. Uvijek to uspoređujem sa situacijom u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, u kojem imate izvrsnu situaciju - dođete i vidite sve sjednice, sve dnevne redove, oni imaju sve katalogizirano', konstatira Klasić.

Je li problem samo nesređenost ili i to što su arhivi pročišćeni? 'I jedno i drugo, iako ne mislim da je nešto pročišćavano nakon 1990. godine - možda jednostavno nije došlo u HDA u trenutku kad se to predavalo', dopušta Klasić, naglašavajući da se prvo mora doznati što sve (ne) posjeduje HDA u Zagrebu kako bi se moglo utvrđivati je li što pročišćeno.

Zašto se ne otvori i Nadbiskupijski arhiv na Kaptolu?

On smatra da su priče s arhivom napuhane i služe kako bi se izbjeglo suočavanje s bitnim temama.

'Naravno da treba otvoriti arhive, ali bitnije je da se s prošlošću počnemo suočavati, a ne obračunavati. Prošlost nam ne smije biti instrument dnevnopolitičkih obračuna, a postoje povjesničari koji unaprijed zadaju teze i traže samo dokumente kojima će te teze opravdati – bilo da se radi o veličanju jednog ili drugog režima, bilo da se radi o uveličavanju ili umanjivanju broja žrtava ovog ili onog režima. Kao znanstvena zajednica, ali i cijelo društvo, moramo biti svjesni da će u našoj prošlosti sa svih strana biti i lijepih i manje lijepih i jako ružnih stvari te moramo biti spremni na to', ističe Klasić.

Osim toga, apelira na to da Katolička crkva otvori svoje arhive, a pritom misli i na Vatikan.

'Mislim da bismo i u Vatikanu i u Nadbiskupijskom arhivu na Kaptolu pronašli niz zanimljivih stvari. Bilo bi dobro da, kada već idemo na suočavanje, ono bude kompletno. Volio bih da to postane norma u društvu, da suočavanje s prošlošću znači – sve na stol. Sve lijepe i sve ružne stvari. Ne možemo se suočavati s jednim dijelom, a ne s drugim dijelom i ne možemo očekivati da jedna organizacija cijelo vrijeme upozorava da druga organizacija ne želi otvoriti svoje arhive, a da ta ista organizacija ne otvara svoje arhive', upozorava Klasić.

Taj povjesničar, dakle, pozdravlja inicijativu da se otvore apsolutno svi arhivski fondovi u Hrvatskoj, sve što je bilo do 1990. godine, no napominje da pritom treba biti svjestan da će 30-godišnjim rokom za nekoliko godina biti zahvaćeni i arhivi iz 1991. godine. 'Bit će zanimljivo kada neki povjesničari, iz Hrvatske, regije ili svijeta, zatraže uvid u arhivu iz, recimo, Ministarstva obrane, MUP-a ili Ureda predsjednika iz 1991. Budimo spremni da će se to ubrzo zatražiti, a volio bih da nemamo dvostruke aršine i da budemo spremni na to', zaključuje Klasić.