Povratak Franje Tuđmana 15 godina nakon smrti u hrvatski politički mainstream vidljiv je na svakom koraku, a posebno u predsjedničkoj kampanji u kojoj većina kandidata o njemu govori biranim riječima. Ivo Josipović, Milan Kujundžić i Kolinda Grabar Kitarović izdvajaju ga kao uzor, istina, svatko ga interpretira na način koji njemu osobno najviše odgovara. Prema istraživanju Ipsos Pulsa putem telefonske ankete na 600 ispitanika za Dnevnik Nove TV, nakon 15 godina većina građana o predsjedniku Tuđmanu ima pozitivno mišljenje
Pozitivnim ga ocjenjuje 56 posto građana, i pozitivnim i negativnim ocjenjuje ga 27 posto, negativnim 14 posto, a 'ne zna' tri posto. Kod građana je najbolje ocjenjena njegova uloga u Domovinskom ratu, a najviše mu zamjeraju neuspjehe u ekonomiji. Uglavnom, značajno je popularnijih od svih drugih političara koji su obilježili vrijeme od stjecanja neovisnosti do danas.
Politolog Anđelko Milardović razdvaja Tuđmana od svih ostalih političara u Hrvatskoj. 'Od stvaranja države bio je jedan državnik, a sve ostalo su političari', smatra Milardović. Tuđmana, priča nam povjesničar Hrvoje Klasić, doduše, kako nijednu povijesnu ličnost, poput Churchilla ili Roosevelta, ne može se promatrati crno-bijelo. 'Franjo Tuđman vrlo je kompleksna ličnost, dugo je živio i bio aktivan u različitim političkim i društvenim sustavima. Paradigma je političara 20. stoljeća koji je proživio različite faze u tom stoljeću', objašnjava Klasić. Tuđmanova popularnost u javnosti pokazuje da kako vrijeme prolazi, neke ličnosti i procese počinjemo relativizirati i biti manje kritični. 'Možemo to usporediti i s odnosom prema Josipu Brozu Titu i nostalgijom prema postojanju Jugoslavije', kaže Klasić.
Politolog Milardović smatra da je jedno vrijeme vladala zaista vladala omraza prema Tuđmanu, svim negativnim konotacijama govorilo se o njemu kao o diktatoru ili poludiktatoru. Građani danas u vremenu nestabilnosti u društvu gledaju pozitivno na Tuđmana, jer je logično da se u jednom takvom vremenu pozivaju na jedan tip autoriteta. 'Tuđman je u svoje vrijeme bio dobar koliko je mogao biti u zadanim okolnostima', mišljenja je Milardović. Odnos i percepcija, navodi, prema prvom predsjedniku mijenjaju se vremenom pa su i predsjednički kandidati na tim pozicijama. 'Da nije bilo prvoga, ne bi bilo drugoga ni trećeg…'
Nikad u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), nastavlja Milardović, nije nikome palo na pamet da do kraja nipodaštava 'očeve utemeljitelje', koji niti su bili savršeni niti su bili apsolutno loši. 'Stvarali su SAD u danim povijesnim okolnostima. I danas postoje rasprave među povjesničarima i politolozima koji ih valoriziraju. Razlika između njih i nas uspostavljena je distanca i ovdje će se stvarati uvjeti objektiviranja', sagledava stanje Milardović. Tu je donekle na istoj liniji s Klasićem koji kaže da Franjo Tuđman i mnoge ličnosti iz hrvatske povijesti nisu dovoljno kvalitativno i kvantitativno obrađene, zbog toga su česte spekulacije, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu moguće.
'Većini ljudi prva asocijacija na Franju Tuđman je Domovinski rat i izlazak iz Jugoslavije. Tijekom njegove vladavine imamo paralelno s ratom i poslije problematičnih i kontroverznih događanja, poput pretvorbe i privatizacije i grubih kršenja ljudskih prava; taj period bi trebalo promišljati vrlo precizno', naglašava povjesničar. Također, njegov dio u socijalističkoj Jugoslaviji prije sredine 60-ih kada je postao disident, ne želi se zapamtiti, nastavlja; to je vrijeme kada je bio aktivan komunist i visoko rangirani oficir JNA. 'Riječ je o zanimljivoj i kompleksnoj osobi.'
Klasić vjeruje, da iako se gotovo svi predsjednički kandidati pozivaju na Tuđmana, Josipović ima bitno drukčiji stav od Milana Kujundžića. 'To što će se javno zadržati na pozitivnoj ocjeni i navesti pozitivne tekovine Tuđmanove vlasti možemo shvatiti kao dio predizborne kampanje. Siguran sam da Josipović promišlja i o Tuđmanovim idejama o bogaćenju 200 obitelji i crvenim, žutim i zelenim vragovima', kaže on.
Smatra da se u zemlji ne događa povratak tuđmanizma, nego su ljudi razočarani trenutačnom situacijom.
Ako uzmemo, nastavlja, da ga se uglavnom povezuje s herojskim vremenom stvaranja države i to usporedimo s ovim što imamo danas, kada ni vjera u bolje sutra nije prisutna, onda će se svatko u Tuđmanu vidjeti bolju Hrvatsku, kao što većina ljudi u Titu vidi bolju prošlost kada su živjeli bolje i bezbrižnije. Milardović se osvrnuo i na protivnike Franje Tuđmana. Kaže da će u ovom društvu uvijek postojati oni koji ga ni živa ni mrtva neće željeti vidjeti i kojima će uvijek biti grešni jarac za sve negativno što se dogodilo. 'Protivnici mu nikad ništa neće oprostiti jer je uvijek bilo ljudi koji su bili protiv stvaranje hrvatske države; nikad je nisu voljeli i nikad je neće voljeti osim ljubavi prema kuni u svom džepu', kaže Milardović.
Nakon godinu dana ulaska u EU, mnogi, naglašava, ne kuže da je ovo RH koja je članica EU-a i NATO-a i da se ono što je prošlo nikad više neće vratiti. 'Ne možemo reinkarnirati nešto čega više nema; ono što je bilo toga više nema. Prozvao je Dejana Jovića kao predvodnika te struje koji je, prema njegovu mišljenju, izmislio nov pristup, kako ga je nazvao - politologijsko-nekrofilski. Milardović je za kraj kazao da se Tuđmana može smatrati utemeljiteljem hrvatske države, ali što se tiče ekonomije, tu je promašio cijelu loptu. Njegovo ekonomsko neznanje omogućilo je bogaćenje tehnomenadžerske tranzicijske mafije koja je dovela Hrvatsku ovdje gdje se nalazi 2014. godine.
