I dok su se igrači odmarali ova dva dana, Kovačević je proživljavao pravu dramu na Dinamovoj klupi.

U histeriji nakon katastrofalnog poraza od Istre postojala je opcija i da ga Zvonimir Boban smijeni. Dinamov predsjednik je tijekom ponedjeljka vagao što da napravi, ali je odlučio stati iza svojeg čovjeka i Kovačeviću je u razgovoru iskazao povjerenje. Dinamov šef je potom jučer za HRT rekao da su i on i svi u klubu, uključujući igrače i trenera, griješili i da je to sve dio jednog velikog procesa.

A proces će se morati mijenjati jer je svima jasno da ovako dalje više ne ide. Dinamo je na jako dobrom putu da ovo bude još jedna loša sezona, ali je dobra vijest da je prošlo tek 13 kola i da se sve stigne promijeniti. Kako je Boban sinoć rekao, možda ova kriza svima u klubu bude korisna da iz nje izađu bolji i jači. Kovačević će svakako morati izaći drukčiji.

Kovačević je odabrao pogrešan pristup

Kad je preuzeo Dinamo, Kovačević je pokušao u Maksimiru voditi 'politiku' kakvu je vodio u Slavenu. Bio je blag prema igračima, nije želio nikakve trzavice, išao je igračima niz dlaku, a oni su to počeli iskorištavati. Dinamo je ipak ogroman klub, drukčiji su to igrači nego u Varaždinu i Slavenu i malo po malo Kovačević je gubio svlačionicu.

Kasnilo mu se na treninge, igrači su njemu iza leđa komentirali njegove odluke, a oni koje je doveo Boban su se izravno njemu žalili na status u momčadi. Kovačević je na press konferencijama negirao bilo kakve sugestije da u svlačionici nešto ne štima, ali to je postajalo jasno kad je Dinamo počeo rezultatski padati.

Objelodanilo se u Vinkovcima, u senzacionalnom porazu od Vukovara 1:0. Igrači koje je Kovačević poslao na teren djelovali su kao da su se prvi put susreli, oni na klupi bili su revoltirani, a najviše Dion Drena Beljo. Najskuplji Dinamov igrač u povijesti čak je odbio ići na zagrijavanje, žalio se i širio je negativnu energiju.

Gonzalo Villar konstantno se žalio na minutažu, čak i izravno Bobanu, a u rijetko viđenom potezu je nakon poraza od Celte pred kamerama rekao da smatra da zaslužuje veću minutažu. Španjolac nije bio toliko hrabar da kaže po kojem to točno kriteriju misli da bi trebao više igrati, ali to je bio konačni znak da je Kovačević izgubio uzde u svlačionici.

Hoće li svi igrači preživjeti?

Nedisciplina je postajala sve veća, neki igrači trenerove odluke komentirali su tako da ih stožer čuje, a neki čak i s navijačima s tribina kao što je bio slučaj u Puli. Sve je kulminiralo nakon poraza od Istre. Igrači su sami sazvali sastanak u svlačionici i to bez trenera. Sat i pol jedan drugome su govorili što ih ide, a Beljo i Villar su se i ispričali za svoje postupke.

Takvo ponašanje Kovačević više neće tolerirati. Dinamov trener kreće u totalni zaokret politike prema igračima; popusta više nema, iščašenog ponašanja više nema, odnosno ono postaje nedopustivo. Kako će se to manifestirati na momčad tek ćemo vidjeti, ali popusta neće biti. Kome se ne sviđa, zna gdje su vrata.

Veliko je pitanje može li trener nekim radikalnim rezovima vratiti povjerenje igrača, ali Kovačević je svjestan da dosadašnji principi nisu bili dobri. Nije nemoguće da već danas na treningu napravi neke radikalne poteze.

U svojim javnim nastupima Kovačević je uvijek djelovao pomalo skrušeno, čak i preplašeno i mnogi navijači smatrali su da to nije gard kakav treba imati Dinamov trener. No, u razgovoru s nekim ljudima koji su u prošlosti s njim surađivali doznali smo da Kovačević ima itekako oštru i rigidnu stranu.

Ona mu u vođenju Varaždina, Međimurja, Podravine i Slaven Belupa vjerojatno nije trebala. Dinamo je neka druga galaksija, u kojoj opstaju samo veliki frajeri. Kovačević je u životu dobio neke puno veće bitke od ovih nogometnih. Vrijeme je da se i sad postavi u takav pobjednički gard.