Trgovinski rat između SAD-a i Kanade gura Ottawu bliže Europskoj uniji. Za europske kompanije taj zaokret već otvara prilike u obrani, zrakoplovstvu i industrijskoj tehnologiji. Kanadski premijer Mark Carney u srijedu je u Strasbourgu dočekan ovacijama, što se ne događa često stranom premijeru u Europskom parlamentu.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poslije je tom dočeku dala političko značenje, javlja Euronews.

'Željela bih s vama raditi na tome da otvorimo vrata Kanadi kako bi postala prva pridružena članica EU-a', rekla je tijekom godišnjeg govora o stanju Unije.

Što znači 'pridružena članica'?

U ugovorima EU-a ne postoji definirana kategorija 'pridružene članice', niti postoji model kojem bi Kanada jednostavno mogla pristupiti. Stvaranje takvog statusa zahtijevalo bi dogovor država članica i složene pravne pregovore.

Deset država članica, među kojima su Francuska i Italija, još nije u potpunosti ratificiralo Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum (CETA), gotovo desetljeće nakon što je potpisan trgovinski sporazum između Kanade i Europske unije.

Carney je također rekao da Kanada ne traži punopravno članstvo u EU-u. Ottawa umjesto toga želi 'jedinstveni savez' koji bi nadilazio konvencionalni sporazum o slobodnoj trgovini. Zasad je taj prijedlog više politički signal nego konkretan pravni plan, međutim nedavno sklopljeni poslovi pokazuju da gospodarski odnosi već napreduju.

Trgovina EU-a i Kanade već ima dobru osnovu

Trgovina robom i uslugama između dviju strana porasla je za više od 81 posto od 2016., godine prije nego što se CETA počela privremeno primjenjivati, te je 2025. prema podacima Vijeća EU-a premašila 130 milijardi eura.

Izvoz robe iz EU-a u Kanadu iznosio je 48,9 milijardi eura, a izvoz usluga dodatnih 29,4 milijarde.

Njemačka je prošle godine u Kanadu izvezla robe u vrijednosti od oko 12 milijardi eura. Slijedila je Italija sa 6,3 milijarde, ispred Francuske s 4,4 milijarde eura. Europska prodaja strojeva Kanadi prošle godine dosegnula je rekordnih 9,5 milijardi eura te se izvoz električne opreme povećao s dvije milijarde eura 2022. na 3,3 milijarde, a automobila s 2,9 na 4,4 milijarde eura u istom razdoblju. Najveći skok zabilježen je u zrakoplovstvu jer je prodaja zrakoplova na motorni pogon porasla s 449 milijuna eura 2022. na 1,2 milijarde eura prošle godine.

Europske obrambene kompanije mogle bi profitirati

Obrambeni sektor pruža najjasnije dokaze da Kanada traži dobavljače izvan kruga svojih tradicionalnih američkih partnera. Ottawa je u srpnju odabrala njemački TKMS AG & Co. KGaA, brodograditelja izdvojenog iz Thyssenkruppa prošlog listopada, kao preferiranog dobavljača do 12 novih podmornica.

Iako konačni ugovor još nije potpisan, tom je odlukom jedna europska kompanija stavljena u središte jednog od najvećih kanadskih programa nabave vojne opreme. Napredovao je i švedski Saab. Ottawa je tu kompaniju odabrala kao preferiranog dobavljača šest nadzornih zrakoplova GlobalEye, ispred konkurentskih ponuda Boeinga i L3Harrisa.

GlobalEye se temelji na poslovnim zrakoplovima kanadskog Bombardiera, a Saab je ponudio da velik dio posla obavi u Kanadi, kombinirajući europske senzore i sustave za izvođenje misija s kanadskim zrakoplovima.

Kanada je u lipnju također postala prva neeuropska zemlja kojoj je dopušteno sudjelovanje u nabavi u okviru obrambenog programa EU-a SAFE. Time je kanadskim proizvođačima omogućen pristup zajedničkoj europskoj nabavi, a europskim obrambenim kompanijama olakšano stvaranje opskrbnih lanaca koji uključuju kanadske tvrtke.

Airbus i Siemens već imaju snažno uporište

Prilike se ne ograničavaju samo na vojnu opremu. Air Canada sklopila je čvrstu narudžbu s Airbusom za osam zrakoplova A350-1000.

Kanadska vlada također je s Airbusom ugovorila četiri nova zrakoplova-tankera A330 i prenamjenu još pet zrakoplova, u sklopu programa vrijednog 3,6 milijardi kanadskih dolara, odnosno oko 2,2 milijarde eura. Prvi novoizgrađeni zrakoplov poletio je u srpnju.

Ottawa je izdvojila dodatnih 1,5 milijardi kanadskih dolara, odnosno oko 930 milijuna eura, za održavanje flote operativnom.

Njemački Siemens tijekom pet godina ulaže 150 milijuna kanadskih dolara, odnosno oko 97 milijuna eura, u kanadski istraživački centar za proizvodnju baterija uz pomoć umjetne inteligencije.

Francuske kompanije Keolis, Systra i SNCF Voyageurs također su dio konzorcija Cadence, a on je 2025. godine odabran za razvoj Alta, planirane brze željezničke pruge između Toronta i Quebec Cityja. Kanada je za razvojnu fazu projekta izdvojila oko 2,4 milijarde eura.

Kritične sirovine mogle bi biti sljedeća velika prilika

Kanadske rezerve nikla, litija, bakra i drugih kritičnih sirovina predstavljaju još jedno potencijalno područje suradnje. Europa želi smanjiti ovisnost o malom broju dobavljača iz politički rizičnih zemalja, a Kanada želi više ulaganja, veće kapacitete za preradu i više kupaca izvan SAD-a. Europska investicijska banka i kanadska vlada u ožujku su potpisale pismo namjere o mogućem financiranju kanadskih projekata vezanih uz kritične sirovine, no taj sporazum zasad ne uključuje konkretne financijske obveze.

Međutim u budućnosti bi mogao koristiti europskim kompanijama koje se bave rudarskom tehnologijom, preradom, recikliranjem i proizvodnjom baterija.

Cijena većeg pristupa Europi

CETA je do 2024. godine ukinula 99 posto carinskih stavki. Novi savez stoga bi morao ponuditi više od dodatnog smanjivanja carina, a sljedeći pomaci vjerojatno bi se odnosili na javnu nabavu, ulaganja, digitalnu trgovinu, mobilnost stručnjaka i međusobno priznavanje standarda.

Veći pristup europskom tržištu mogao bi od Kanade zahtijevati i usklađivanje dijela njezinih propisa s pravilima EU-a u sektorima obuhvaćenima budućim sporazumom. Međutim prerano je pretpostaviti da bi Kanada prihvatila europska pravila u svemu, od poljoprivrede do zaštite podataka. To će ovisiti o tome što bi 'pridruženo članstvo' na kraju zapravo značilo.

Angelo Katsoras, geopolitički analitičar National Bank of Canada, u kolovozu je upozorio da Bruxelles 'sve više koristi pravila javne nabave, subvencije, carine i zahtjeve za lokalnim sadržajem kako bi potaknuo veću proizvodnju unutar Europe'.

To bi moglo stvoriti poteškoće kanadskim kompanijama koje pokušavaju ući na europsko tržište. 'Diverzifikacija trgovine izvan Sjedinjenih Država prema regijama poput EU-a vjerojatno će biti zahtjevnija nego što mnogi očekuju', rekao je Katsoras.

Ista logika vrijedi i u suprotnom smjeru. Europske kompanije imaju veće izglede za uspjeh u Kanadi ako ondje ulažu i proizvode, umjesto da se u potpunosti oslanjaju na izvoz.

Može li Europa zamijeniti Sjedinjene Države?

Kratak odgovor je – ne. SAD je 2025. godine bio odredište za 71,7 posto kanadskog robnog izvoza. EU je, za usporedbu, činio 8,7 posto ukupne kanadske trgovine robom. Kanada ne može brzo zamijeniti naftovode, željeznice, tvornice i prekogranične opskrbne lance izgrađene oko svog južnog susjeda. Realniji ishod je postupna preraspodjela ulaganja i državnih ugovora.

Obrana i željeznica mogu se prve okrenuti Europi jer dobavljače u tim sektorima biraju vlade, a kritične sirovine, tehnologija baterija i energetska infrastruktura mogle bi slijediti kako se budu razvijali financiranje i opskrbni lanci.

Kanadsko okretanje Europi stoga nije toliko gospodarski razvod od Sjedinjenih Država koliko odluka da se više ne oslanja samo na jednog partnera. Za europske kompanije najveći dobitnici neće nužno biti oni koji najviše izvoze. Bit će to kompanije spremne europsku tehnologiju pretvoriti u kanadsku proizvodnju, ulaganja i radna mjesta.