(Još) ništa od prekida vatre u Ukrajini

Nakon debakla mirovnih pregovora u Istanbulu prošlog tjedna i umirujuće izjave Donalda Trumpa da će sve biti dobro kad se on i njegov ruski kolega Vladimir Putin sastanu oči u oči, za američkog predsjednika uslijedio je hladan tuš, ali i otriježnjenje (ako tako nešto postoji u njegovu vokabularu). Nakon dvosatnog telefonskog razgovora s ruskim čelnikom u ponedjeljak, navodno je pao dogovor da će svaka strana izraditi svoj nacrt memoranduma o prekidu vatre i nacrt memoranduma o mirovnom sporazumu. Barem je to bila prva verzija priče za svekoliko pučanstvo.

No kako piše Washington Post, Trump je nakon razgovora nazvao europske čelnike i prvi put eksplicitno prozborio o svojoj epifaniji – gle čuda, Putin nije spreman okončati rat jer pobjeđuje na bojišnici, prišaptao im je novi stari američki predsjednik. No baš kad pomislite da je postao svjestan kremaljske pokeraške igre, on odluči i dalje udovoljavati Putinovim apetitima te je odbio pooštriti sankcije Rusima, što je najavio kao sljedeći potez budu li se opirali pregovorima.

Trump sada sve nade polaže u diplomatske sposobnosti svog sunarodnjaka, novog pape Lava XIV., a koji je izrazio želju da se razgovori između Ukrajine i Rusije održe u Vatikanu. No Rusi, naravno, negoduju jer smatraju da Vatikan 'nije elegantno rješenje' za spor između dviju pravoslavnih zemalja.

Sredinom tjedna postalo je jasnije to da Rusi još neko vrijeme ni ne pomišljaju na prekid vatre. Očito im je dosadilo igrati 'drž', ne daj', pa je tamošnji šef diplomacije Sergej Lavrov eksplicitno rekao da ne pristaju na prekid vatre, odnosno na Trumpov mirovni model – 'prvo primirje na bojišnici, pa ćemo vidjeti'. Kako kaže, prvo se moraju riješiti 'korijenski uzroci' rata. A očito je da se neće ni riješiti izvan bojišnice dok god obje strane budu inzistirale na maksimalističkim zahtjevima.

Sedamnaesti put je valjda sreća: EU opet udario po Rusiji jer prethodnih 16 puta nije bilo dovoljno

Europska unija ponosno je predstavila 17. paket sankcija Rusiji, s ciljem – pogodili ste – dodatnog pritiska na rusko gospodarstvo i onemogućavanja nastavka agresije na Ukrajinu. Jer ako 16 paketa nije pomoglo, možda upravo ovaj bude taj koji će Putina natjerati da se zamisli.

Novi set mjera Europska komisija proglasila je najopsežnijim dosad. Na listi 'nepoželjnih' sada se nalazi i ruski naftni gigant Surgutneftegas te gotovo 200 brodova tajanstvene ruske flote duhova. Ovaj put Bruxelles se sjetio i kompanija izvan Rusije – njih 13 iz Turske, Vijetnama, UAE-a, Srbije i Uzbekistana – koje se sumnjiče da pomažu Kremlju zaobići restrikcije. Dodano je i 31 novo ime iz vojne industrije, a lista sankcioniranih pojedinaca i organizacija proširena je za 75 novih stavki. Ukratko, birokrati u Bruxellesu zaslužuju bar povišicu – ako ne za učinkovitost, onda barem za predanost.

Sarkazam na stranu, ako je vjerovati ekonomskim brojkama, Rusi itekako osjećaju sankcije. Moskvi su prihodi od prodaje energenata pali sa 100 milijardi eura 2022. godine na 22 milijarde eura u 2024., što je smanjenje od gotovo 80 posto u odnosu na razdoblje prije rata. Suočavaju se i s inflacijom većom od 10 posto te kamatnim stopama od 21 posto.

Još samo kad bi sve to zaustavilo njihov ratni stroj...

Moj Starmeru, pobratime mio, jedva čekamo tvoje burgere

Nakon što je 'Onaj s Narančastim Licem' otkantao Europu i zatvorio joj pipu svesrdne američke pomoći, iz tjedna u tjedan sve se više pokazuje da ona 'svako zlo za neko dobro' itekako drži vodu. Europa se napokon probudila iz dugogodišnje hibernacije, na stolu je novi obrambeni plan, čelnici (jedinih) važnih europskih država napokon pokazuju da i oni imaju nešto mišića, a sada je došla još jedna velika novost - Britanci će opet moći prodavati svoje burgere u Europskoj uniji.

Barem je tako britanski premijer Keir Starmer slavodobitno rezimirao veliko restartiranje Brexita. Prvi put nakon što se Britanija službeno odcijepila od EU-a 2020., u ponedjeljak je obnovljeno pobratimstvo Otoka i Kontinenta. Europski trio Von der Leyen – Costa – Kallas na dugo očekivanom samitu UK-a i EU-a u Londonu potpisali su, kako oni to vele, zlata vrijedan sporazum s Britanijom, pa su se usput malo i provozali Temzom – 'when in London'.

Von der Leyen je ovaj sporazum nazvala porukom svijetu da se 'mi u Europi držimo zajedno', a Starmer je nizao njegove dobrobiti, poput bržeg propuštanja britanskih turista u europskim zračnim lukama, kako bi utišao povike o 'izdaji' koji dolaze iz stranke oca Brexita – Nigela Faragea.

Nakon 'velikog prekida' britanske tvrtke sad će moći sudjelovati u programu naoružavanja Europe, vrijednom 150 milijardi eura. Dogovoren je i olakšan pristup britanskih prehrambenih proizvoda u EU, a potpisan je i novi sporazum o ribarstvu te je očekivano pobrao kritike domaćih ribara.

Plovila će imati pristup vodama dviju strana još dvanaest godina (što je bio tvrdi zahtjev nepopustljive Francuske), a zauzvrat će Britanija biti nagrađena trajnim smanjenjem birokracije i graničnih kontrola, što je sprečavalo male proizvođače hrane da izvoze u Europu.

Treći je to sporazum koji je Britanija sklopila ovaj mjesec, nakon onih sa SAD-om i Indijom, te ujedno još jedan potez Starmera da redefinira poziciju zemlje na međunarodnoj sceni. Ali i u domaćoj politici, gdje mu gori pod petama, što se vidi i iz njegova rekordno niskog osobnog rejtinga. Ostaje vidjeti hoće li burgeri pojesti njega ili on njih.

Superizborni vikend: Pad krajnje desnice? Malo sutra

Dok su početak tjedna kod nas obilježili odjeci podosta suhoparnih lokalnih izbora, u Europi su se u nekoliko zemalja ponovno miješale karte nakon superizbornog vikenda, a koji je, na sreću briselskog političkog establišmenta, donio redom pobjede centrističkim političarima.

Bruxelles je najviše odahnuo nakon što je u drugom krugu predsjedničkih izbora u Rumunjskoj Nicușor Dan, samozatajni matematičar i proeuropski gradonačelnik Bukurešta, pobijedio suverenista, da ne kažemo nacionalista, i velikog Trumpova štovatelja Georgea Simiona. U prvom krugu predsjedničkih izbora u Poljskoj najviše glasova pak osvojio je liberalni gradonačelnik Varšave Rafal Trzaskowski, a na parlamentarnim izborima u Portugalu dobio ih je Demokratski savez centra i desnice.

I dok politički establišment zadovoljno trlja ruke, tumačeći pobjedu centrista kao prvi signal slabljenja krajnje desnice, to baš i nije tako.

Iako je u Rumunjskoj nacionalistički kandidat Simion poražen za sedam postotnih bodova, on i dalje uživa ogromnu podršku birača, a presudila mu je, kako stvari stoje, jedino najveća izlaznost od 1996. Inače, povjerenje rumunjskih birača poljuljano je još koncem prošle godine, kada je poništena izborna pobjeda Simionova prethodnika, proruskog kandidata Calina Georgescua, zbog navodnog ruskog uplitanja u izbore, što je zemlju gurnulo u političku krizu bez presedana od pada komunizma 1989.

'Osveta je slatka, ja ću je vratiti', pomislio je Simion te nakon izbornog poraza podnio zahtjev za poništenjem izbora zbog navodnog 'miješanja Francuske i Moldavije' u njih. No ustavni sud je ovaj put odbacio njegove optužbe.

Nedjeljni izbori otkrili su i duboke podjele u poljskom društvu. Dok su zapad i veći gradovi skloniji liberalima, istok zemlje podržava desnicu. U prvom krugu predsjedničkih izbora Trzaskowski je s 31,4 posto glasova dobio najveću podršku, njegov glavni suparnik Karol Nawrocki, kojeg podržava stranka Pravo i pravda, osvojio je nemalih 29,5 posto, dok su treće i četvrto mjesto zauzeli kandidati krajnje desnice – Slawomir Mentzen (14,8 posto) i antisemitski nastrojeni Grzegorz Braun (šest posto). U drugom krugu će dakle presuditi glasovi iz krajnje desnog bazena.

I dok su u Portugalu centristi dobili najveći broj glasova, najveće iznenađenje izbora bila je krajnje desna stranka Chega jer je izjednačila broj mandata sa socijalistima. Sada kontrolira četvrtinu portugalskog parlamenta dok je 2019. imala samo jednog zastupnika. Njezina pobjeda u južnim, tradicionalno ljevičarskim regijama, za establišmentske stranke naročito je zabrinjavajuća zbog nadolazećih lokalnih izbora najesen, a očekuje se da će krajnja desnica preuzeti vlast u brojnim gradovima. Pad krajnje desnice u Europi? Malo sutra. A establišmentu bi svakako bilo bolje baviti se uzrokom, ne posljedicom, i najprije će ga pronaći u svojim redovima.

Hoće li se itko smilovati Gazi?

Zavedeni tobožnjim primirjem Izraela i Hamasa, u Skeneru se određeno vrijeme nismo bavili užasom u Pojasu Gaze, no događaji ovog tjedna prelili su čašu svakome tko prati ovu temu. Izrael je, naime, najavio okončanje jedanaest tjedana duge blokade palestinske enklave koja se već mjesecima suočava s humanitarnom katastrofom. No to se još nije dogodilo.

Humanitarna pomoć navodno je ušla u Pojas Gaze, no prema palestinskom Crvenom polumjesecu, niti jedna osoba još je nije dobila. Stiglo je tek nekoliko kamiona, višestruko manje nego što je dogovoreno. Jednom kad uđu, to će nužno dovesti do stampeda i pljačke jer hrane ima nedovoljno, pogotovo za najranjivije.

Naime u Gazi je još uvijek 14 tisuća beba, kojima, kako je upozorio šef humanitarne pomoći UN-a Tom Fletcher, prijeti smrt od gladi jer u humanitarnoj pomoći hrana za njih nije ni predviđena. Palestinski ministar zdravstva izjavio je pak u četvrtak da je posljednjih dana 29 djece i starijih osoba umrlo od gladi te da su tisuće drugih u istoj opasnosti.

U međuvremenu izraelska vlada ima druge prioritete. Premijer Benjamin Netanyahu pohvalio se da je Izrael 'vjerojatno' eliminirao Mohameda Sinvara, de facto vođu Hamasa u Gazi, tijekom zračnog napada na Europsku bolnicu u Kan Junisu prošlog tjedna. Napad na ovu bolnicu, u kojem je prema podacima palestinskog Ministarstva zdravstva poginulo 28 Palestinaca, a ranjeno njih više od 50, bio je dio šire ofenzive izraelske vojske.

Sinvar je brat bivšeg vođe Hamasa Jahje Sinvara, kojeg su izraelske snage ubile u južnoj Gazi u listopadu prošle godine, no dok Izrael slavi njegovu smrt, nesretnicima koji su ostali u okruženju u Gazi to ne znači ništa. Oni, za početak, žele samo – humanitarnu pomoć.

Izrael i Palestina, Slovenija i Hrvatska

A odjeci užasa u Gazi doprli su konačno i do Europskog parlamenta, u kojem je hrabar i odrješit govor održala Nataša Pirc Musar, predsjednica Slovenije, jedne od rijetkih zemalja EU-a koja rezolutno stoji na braniku Palestine. Pirc Musar, poznata po nastupima bez dlake na jeziku, prva je predsjednica koja je, govoreći o stanju u Gazi, upotrijebila riječ 'genocid', rekavši, među ostalim: 'Vjerujte mi da mi događaji na Bliskom istoku nemalo puta stvaraju neprospavane noći. Što može učiniti jedna mala država? Što može učiniti Europska unija? Ponekad imamo osjećaj - ništa ili premalo. Mnogo toga je u rukama jedne velesile. Ali budimo iskreni, bez okolišanja. Usudit ću se to reći danas i ovdje, u Europskom parlamentu. Na Zapadnoj obali gledamo genocid. Gledamo ga i šutimo', rekla je predsjednica Slovenije.

Izrael još uvijek nije 'kancelirao' Sloveniju, no zato su tu europarlamentarci s desnog spektra, oni koje Pirc Musar ionako nervira. Najodrješitiji među njima, Janšin najglasniji trbuhozborac Branko Grims, rekao je da je u pitanju bio 'ekstremno ljevičarski propagandni govor koji će biti doživljen kao velik minus u međunarodnoj javnosti'. Njemačka zastupnica Europske pučke stranke Hildegard Bentele kaže da je takva izjava neprihvatljiva jer je za odlučivanje o ovom pitanju nadležan Međunarodni sud pravde, a on nije utvrdio da je riječ o genocidu. Još oštriji bio je zastupnik nizozemskog kršćansko-poljoprivrednog pokreta BBB Sander Smit rekavši da je govor 'skandalozna zloupotreba gostoprimstva institucije Europskog parlamenta'.

Desno-lijeva rasprava o tome je li Pirc Musar trebala koristiti teške riječi ili ne odgovaraju plitkom razumijevanju i pojednostavljivanju izraelsko-palestinskog konflikta. Ipak, ostaje činjenica da se postavila državnički i odrješito, zastupajući teze koje prema brojnim istraživanjima podržava većina Slovenaca. Hrvatska je pak prilikom glasanja u Europskom parlamentu demonstrirala svoj stav, ne priklonivši se većini članica EU-a koje su podržale nizozemski prijedlog da se preispita provedba sporazuma s Izraelom zbog blokade humanitarne pomoći Gazi. Tako smo se našli u društvu koje čine Njemačka, Bugarska, Italija, Grčka, Cipar, Češka, Litva i Mađarska, a ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman kaže da to 'nije bilo nikakvo glasanje ili određivanje prema Izraelu'. Kako da ne.

Afrički teatar apsurda Trumpa i Muska

Kako bi se malo odmorio od vršljanja po Grenlandu i sve manje uspjelih pokušaja razrješavanja globalnih konflikta, Trump je odlučio malo zamutiti vodu u rodnom kraju njegova, kako ga zove, kućnog ljubimca Elona Muska. Dotični mu je, naime, uvrtio u glavu da Južna Afrika promjenom Zakona o eksproprijaciji zemlje iz 2024. zapravo vrši genocid nad bijelcima u toj zemlji.

Da bi ova prilično suluda Muskova teza dobila dramaturški zaokret, u Bijeloj kući priredili su performans bez presedana. Uoči Trumpova susreta s južnoafričkim predsjednikom Cyrilom Ramaphosom, osoblje Bijele kuće unijelo je dva velika televizora u Zapadno krilo i pustilo video koji navodno prikazuje napade na bijele farmere u Južnoj Africi, koristeći to kao 'dokaz' za svoju tvrdnju o 'genocidu' nad bijelim Južnoafrikancima. Trump je pred kamerama koje su prenosile presicu usput mahao i isprintanim člancima te poput ludog uličnog propovjednika vikao: 'Smrt, smrt, užasna smrt.'

Kad skinemo dramaturšku oplatu s ovog Trumpova performansa, ostaje meritum problema: Musku zapravo smeta generalna politika južnoafričke vlade, a koja je u paketu zakona o smanjenju ekonomskih nejednakosti u zemlji, među ostalim, propisala i to da određeni postotak dioničara tvrtki koje posluju u Južnoj Africi moraju biti crne boje kože. Zakon o eksproprijaciji zemlje, donesen u prosincu 2024., tu je zapravo najmanji problem jer vraća zemlju onima kojima je oduzeta tijekom kolonijalnog i razdoblja aparthejda. Ipak, prema zakonu su kritični i dijelovi južnoafričke vladajuće koalicije, što je politički teritorij na kojemu Musk gura svoje poslovne interese. U svemu tome Trump igra tužnu ulogu pajaca u lutkarskom kazalištu.

Musk digao ruke od unutarnje politike i Trumpa, strah ga je za AI

Kad smo već kod Muska, moramo primijetiti da se gotovo u potpunosti povukao iz unutarnje politike SAD-a. Prema analizi koju je objavio Washington Post, sadržaj njegovih objava na društvenoj mreži X, čiji je vlasnik, značajno se promijenio posljednjih mjeseci.

Tijekom veljače više od polovice Muskove online aktivnosti bilo je posvećeno temama koje nemaju izravne veze s njegovim poslovanjem – o DOGE-u (Odjela za učinkovitost vlade), američkoj vladi ili politici općenito. U to vrijeme čak 13 posto njegovih objava sadržavalo je izravne reference na Trumpa, a na vlastite tvrtke osvrtao se u svega sedam posto objava.

No čini se da je uslijedio zaokret. Prema aktualnim podacima, više od 50 posto njegovih objava sada je vezano uz tehnologiju i poslovne projekte – Teslu, SpaceX, Neuralink i druge kompanije iz njegova portfelja. Istovremeno, udio objava o dogecoinu i politici pao je ispod 20 posto, a Trumpa spominje tek u tri posto slučajeva.

Na poslovno-tehnološkoj sceni odjeknuo je Muskov intervju za CNBC-u, u kojem je upozorio da revoluciji AI-ja prijete tri kritična uska grla - nedostatak poluvodičkih čipova i transformatora za modulaciju napona te manjak električne energije. Najnovija istraživanja pokazuju da umjetna inteligencija trenutno troši približno 20 posto globalne potrošnje električne energije svih podatkovnih centara. Još alarmantnije zvuči podatak da bi se to moglo udvostručiti do kraja 2025. godine, dosegnuvši gotovo polovicu ukupne potrošnje električne energije podatkovnih centara širom svijeta.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) projicira da će se globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara više nego udvostručiti do 2030. godine, dosegnuvši približno 945 teravatsati – što je ekvivalentno trenutnoj ukupnoj potrošnji električne energije Japana. U SAD-u će podatkovni centri do 2030. godine činiti gotovo polovicu rasta potražnje za električnom energijom.

Suočeni s ovim izazovom, vodeći tehnološki giganti okreću se nuklearnoj energiji kao dugoročnom rješenju. Google je tako sklopio ugovor s tvrtkom Kairos Power za nabavu 500 megavata energije iz malih modularnih nuklearnih reaktora, s ciljem pokretanja prvog reaktora do 2030. godine. Sličnim putem krenuli su i Amazon i Microsoft.