Tko je krajem devedesetih imao Tamagotchija, digitalnog ljubimca kojeg ste morali hraniti da bi preživio, bio je faca. Malenog izvanzemaljca mnogi su skrivali da ne bi netko zapazio da im odvraća pažnju u vremenu u kojem je i stolno računalo bilo privilegija.

Tko je ranih dvijetisućitih imao kartu sa zmajem Charizardom, bio je glavni na igralištu. Voljelo se i slatkog Pikachua, a zbog Pokemon karata nerijetko se svađalo oko škola. Dječja je želja bila imati iznimno rijetke primjerke koji se danas na aukcijama prodaju za vrtoglave iznose od nekoliko stotina tisuća eura. 'Moraš skupit' sve', pjevalo se tada, a čini se da ista pravila vrijede i sada. Umjesto Pokemona, u glavnoj je ulozi - Labubu.

Šarena igračka velikih očiju i šiljastih zubi postala je najtraženiji kolekcionarski predmet, posebice među influencerima na TikToku, koji snimaju svako otvaranje igračke, jer Labubu dolazi u čarobnoj kutiji (engl. mystery box), zbog čega se nikad ne zna koji ćete primjerak dobiti. Nekoliko je vodećih serija tog slatkog čudovišta, no predvodi kolekcija 'Big into Energy' i posebno rijetki chaser likovi.

Unatoč tome što se cijena originala kreće od 15 do stotinjak eura, ljudi čekaju u dugačkim redovima ispred trgovina Pop Marta, kineskog proizvođača koji je ove lutkice lansirao u svijet. Bilo je to još prije šest godina, kada su za Labubu znali samo Kinezi, a onda ih je, zahvaljujući društvenim mrežama, popularizirala K-pop zvijezda, Lisa iz grupe Blackpink. Lavina je krenula i mnogi su se pitali što je to Labubu te ih i kupili.

Za torbu je ovu lutkicu zakačila Rihanna, nosila ju je i Kim Kardashian, zatim se David Beckham pohvalio njome... Malo-pomalo čudnovata je igračka postala prepoznatljiva diljem svijeta, pa je otvoreno nekoliko stotina trgovina u kojima se mogla kupiti.

Sve je to kineskom proizvođaču utrostručilo dobit u protekloj godini, a istovremeno se na tržištu pojavljuju kopije koje se, doduše, zovu Lafufu. Ni one nisu jeftine, gdjegod stoje i 20 eura po komadu, iako ih se može naći i po nižoj cijeni. Pritom čak ni ne znate kakvu ćete dobiti, a rijetki se zaustave na jednoj.

Iz Kine do South Parka

Hvaleći se i uspoređujući čiji je primjerak slađi i rjeđi, u epizodi South Parka zbog igrački Labubu izbija masovna tučnjava pa klinci završavaju na razgovoru. U drugoj sceni Butters želi simpatiji za rođendan kupiti najrjeđu od svih pa ulazi u nekadašnji restoran, sada pretvoren u trgovinu koja ih prodaje. Ostaje zabezeknut kad sazna da bi zbog toga trebao kupiti nekoliko misterioznih kutija u kojima se nalazi Labubu, čija cijena premašuje 85 dolara. No ljudi ih svejedno kupuju...

I zaista, ekipa South Parka pogodila je 'u sridu' te opsesije, što prema riječima Krešimira Prijatelja, magistra psihologije s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru, pokazuje da nije tek riječ o igrački, već o fenomenu koji je izašao iz okvira dječjih soba i postao dijelom popularne kulture.

'Igračke postaju megahit kada pogode presjek emocije, identiteta i pametnog dizajna, a društvene mreže danas tu reakciju samo pojačavaju. U kombinaciji s već spomenutim trenutkom 'neznanja' zbog kupnje na neviđeno i širokog dosega društvenih mreža, doima se da je velik broj ljudi formirao određeno mišljenje o igračkama Labubu', objašnjava psiholog u razgovoru za tportal.

Roditelji podijeljeni. Zašto?

Mišljenja o tim lutkicama – koje dolaze u različitim bojama i veličinama – variraju. Neki ih smatraju još jednom dječjom željom, a drugi kritiziraju njihov izgled i pripisuju im vražja obilježja. Zbog velikih ušiju i očiju šire se mitovi da je ova igračka jeziva i da donosi nesreću, što nije utemeljeno jer proizvođač Pop Mart kaže da je 'unatoč nestašnom izgledu, Labubu dobra u srcu i uvijek želi pomoći'.

Podijeljenost razmišljanja je razumljiva, kaže Prijatelj, no najbolje je pokušati razumjeti obje strane, i djecu i roditelje. Imajući popularnu igračku, djeca se osjećaju bliže vršnjacima i u skladu s trendovima koji se danas očituju na društvenim mrežama. One, naime, diktiraju što je trend, a često se nove generacije informiraju i zabavljaju upravo uz kratke videozapise (Shortse na YouTubeu, instagramske Reelse i TikTok).

Vide li da navodno svi imaju lutkice Labubu, može se očekivati da će i oni željeti isto jer ne žele 'ispasti' iz trendova. A vide li da su najtraženiji primjerci jako rijetki, i oni će loviti tu priliku – pa makar to bio udar na džep.

To ne čudi jer element iznenađenja kod ljudi stvara više dopamina i uzbuđenja, kao što je, primjerice, slučaj s igrama na sreću. Ne znamo hoćemo li biti dobitnici, borimo se s drugima, nestrpljivo iščekujemo izvlačenje... 'Ako sad nismo postali milijunaši, možda ćemo sljedeći put', kažu odrasli nakon izvlačenja brojeva. 'OK, ako sad nismo dobili rijetku Labubu, možda ćemo sljedeći put', kažu djeca nakon otvaranja misteriozne kutije. Mehanizam je isti, no želja je još više izražena kod generacije koja odrasta uz TikTok.

'Društvene mreže zapale iskru, ali plamen održavaju psihologija nagrade, potreba za pripadanjem i bihevioralni marketing dizajniran na sustavu rijetkosti. Ovakav fenomen ne treba automatski patologizirati, već bih istaknuo roditeljima da prate granice (budžet, razmjena, školske obaveze) i razgovaraju s djecom o tome što im točno te figurice znače, radi li se o osjećaju pripadanja, uzbuđenju ili objektu za samosmirivanje, jer o tome ovisi kako ćemo postaviti zdrave okvire i pristupiti daljnjoj komunikaciji', savjetuje psiholog.

Objašnjava da nije dobro birati krajnosti.

'Ako reagiramo impulzivno ('moraš i ti'), djeci nenamjerno šaljemo poruku da je vrijednost u posjedovanju, a ne u odnosima, ustrajnosti ili trudu. Ako pak sve strogo zabranimo, riskiramo pobunu i skrivene kupnje', kaže Prijatelj, predlažući roditeljima da odrede budžet, ali i nastoje naučiti dijete da vrijednost nije u gomilanju stvari.

Odbiju li pak kupiti mu Labubu – ili neku drugu popularnu igračku – trebali bi mirno objasniti razloge i ponuditi zamjenu poput odlaska u kino ili neke druge investicije.

'Bitno je da 'ne' bude uvedeno uz druge opcije 'da'. Ovdje se ne radi samo o igrački, nego i poruci koju šaljemo. Ako se priključite, neka to bude svjesno, skromno i unutar granica. Ako odbijete, ostanite topli i ponudite smislenu zamjenu. U oba slučaja dijete može dobiti vrijednu lekciju, a to je da vrijednost ne dolazi iz trendova, već iz odnosa, vještina i truda', otkriva stručnjak.

Moramo li skupiti sve?

Pritom je očito to da je svaka generacija slijedila neki trend svojim načinima odijevanja, glazbom, pa i igračkama. Uz čudnovatog Tamagotchija i Pokemon karte, popularni su bili Yu-Gi-Oh, kao i Digimoni te figurice Crazy Bones, ali i vrteći fidget spinneri, koje su svi imali prije nekoliko godina.

Sjetimo se samo koliko smo imali figurica iz omiljenog čokoladnog jajeta – pa cijele kutije! Koliko tek legića i barbika raznih kolekcija, koliko kaseta Hlapićevih zgoda, a on je imao svoj merch i prije nego što smo znali što to znači. A koliko su tek roditelji svojedobno trošili na plišance Diddl, satove, posteljinu... premda to nije bilo jeftino. Ipak, imali su ih gotovo svi - ili smo bar tako mislili.

Pomama za igračkicama Labubu djeluje po sličnim principima, ali jače i brže. Bitno je stoga da stariji educiraju djecu o utjecaju društvenih mreža i životnim vrijednostima. Umjesto zgražanja nad kineskom igračkom i TikTokom, Labubu može potaknuti važne razgovore.

'Uloga je odraslih prevesti iskustvo u učenje tako da se postave jasne granice (npr. budžet, plan kupnje), razgovara o pritisku vršnjaka i algoritmima te usmjeri fokus s 'imati' na 'igrati se', 'dijeliti', 'stvarati priču'. Samo tako dijete može dobiti radost iz određenog trenda, ali i potencijalno važne životne vještine', zaključuje.

Tko zna, možda će rijedak primjerak lutkice Labubu za 25 godina vrijediti 384 tisuće eura – za koliko je prije tri godine prodana ultimativna Pokemon karta Holo Charizard iz 1999. Živi bili...