'Od ovoga se vinogradi i voćnjaci neće oporaviti', govori zdvojno vinogradar iz Petrovskog, prebirući na svom trsju teško ranjene grozdove nakon katastrofalne tuče veličine oraha koja je prije desetak dana pogodila to zagorsko mjesto zajedno s Desinićem, Pregradom i dijelom Krapine. Od nevremena je stradala Slavonija, u lipnju je bjesnilo u Istri i na Krku, gdje nije?

Malo sjevernije, među švedskim vinogradarima veselje. Brežuljci u blizini Malmea prije podsjećaju na njemački vinogradarski raj Mosel uz Rajnu ili španjolsku Riohu, nego na hladnu švedsku pustoš. Zbog više temperature i rastućeg broja sunčanih dana uslijed klimatskih promjena na sjeveru se rađa nova vinska regija!

Švedski rizling? Švedski chardonnay? Je li to moguće?

Kad čuju za domaće vino, većina samih Šveđana još misli da je riječ o šali ili lošoj imitaciji mediteranske kapljice, no restoran s Michelinovom zvjezdicom u Göteborgu već nudi fin izbor buteljica iz jednog od prvih domaćih podruma iz Malmea vinarske obitelji Hakan Hansson.

'U ljetnoj sezoni redovito dobivamo mjesec dana više sunca', hvali se zadovoljni Hansson. U svom vinogradu Hällakra vinogradar Hansson na šest hektara površine uzgaja 20.000 komada loze.

Zahvaljujući klimatskim promjenama možda će i na vaš stol vrlo skoro dospjeti koja buteljica švedskog sivog pinota. Sele li se doista u skoroj budućnosti francuski, španjolski, njemački i talijanski vinogradi na sjever?

Nema vinske regije koja u posljednje doba nije izložena ekstremnim vremenskim ili prirodnim katastrofama, a mraz, tuča, poplave, vrućine, suše i šumski požari svake godine su sve žešći, zbog čega industrija vina u zadnje vrijeme prema konzervativnim procjenama godišnje gubi više od 10 milijardi američkih dolara.

Katastrofa u Petrovskom tek je mrvica onoga što je prošle godine pogodilo velike svjetske vinarske sile. Zbog smrzavanja i tuče talijanski su vinari 2016. izgubili 4,9 milijardi litara vina, zbog mraza, tuče i oluja Francuzi su ostali bez 4,2 milijarde litara, Španjolska bez 3,8, Australija bez 1,25 milijardi litara.

Ovo su podaci europsko-australskog tima stručnjaka na čelu s australskim geofizičarom Jamesom Daniellom iz njemačkog Instituta za tehnologiju Karlsruhe, koji istražuje kako klimatske promjene utječu na vinsku industriju. Svoje su izvješće podnijeli i na nedavnoj Godišnjoj konferenciji Europske unije za geoznanost (EGU) u Beču.

U svom su istraživanju obuhvatili 7500 vinskih regija u 131 zemlji, a prema njihovim podacima, sve više stradaju mediteranski i srednjoeuropski vinogradi. Zbog ekstremnih vremenskih uvjeta najvećim su rizicima u svijetu trenutačno izložene vinske regije Mendoza i San Juan u Argentini, Kakheti i Racha u Gruziji, Cahul u Moldaviji, sjeverozapadna Slovenija, Yaruqui u Ekvadoru i Nagano u Japanu. Prošle zime u Europi mraz je poharao vinograde u Slovačkoj, BiH, Srbiji, Mađarskoj, Austriji i Češkoj. Zbog tuče i mraza francuska regija Burgundija i talijanski Pijemont pretrpjeli su katastrofalne gubitke, od 2012. do 2016. u nekim je vinogradima potpuno uništeno 50 do 90 posto loze. I u ostalim dijelovima svijeta tuča pohara vinograde barem jednom godišnje.

A loza je samo jedan od primjera što će se ubuduće događati i na drugim područjima gospodarskog i drugog života ako se odgovorni ne budu držali teško postignutog Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, o čemu se pregovaralo nedopustivih četiri desetljeća. Prema njemu se 192 potpisnice obvezuju obuzdavanjem stakleničkih plinova držati povećanje globalne temperature na razini manjoj od dva Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsku eru.

Svima je to bilo jasno i na nedavnom samitu G20 u Hamburgu, na kojemu su uz slobodnu trgovinu i terorizam klimatske promjene bile glavna tema. Dakako, zna se da su dvadeset ekonomski najmoćnijih zemalja svijeta najveći generatori stakleničkih plinova zbog kojih se klima mijenja.

Pariški sporazum nema alternativu, ponavljali su njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Ali to važi za sve osim za SAD, uz Kinu najvećeg zagađivača. Donald Trump je i na samitu uporno vrtio staru predizbornu mantru da je 'koncept globalnog zatopljenja izmislila Kina kako bi američku proizvodnju činila nekonkurentnom'. SAD će s ostatkom svijeta pregovarati o klimi samo i pod svojim uvjetima, poručuje Trump. Samit G20 tako se pretvorio u samit G19, ali brzo i u G18.

Recep Erdogan naime počinje izmicati izjavljujući kako njegov parlament neće ratificirati sporazum ako nije u najboljem interesu Turske. Pod najboljim interesom on podrazumijeva novac. Riječ je o starom pitanju bi li UN trebao svrstati Tursku u industrijski razvijene ili među zemlje u razvoju jer se prema Pariškom sporazumu industrijski razvijeni obvezuju isplatiti određene kompenzacije onima u razvoju i pomoći im pri uvođenju čistih tehnologija. Turska bi tako, kada njoj to odgovara, malo bila među 20 ekonomskih sila svijeta, a malo bi ucjenjivala potpisom sporazuma, kada kao nerazvijena treba ubrati pare. Neki za takvo što imaju jednostavan izraz.

A klima? Ona je očito i Trumpu manje važna jer uporno tvrdi da bi Pariški sporazum do 2025. stajao SAD 2,7 milijuna izgubljenih radnih mjesta, citirajući neko izvješće što su ga sponzorirale industrijske grane kojima je to u interesu, što su mahom osudile tvrtke odgovorne za najveći broj zaposlenih poput Adobea, Applea, Facebooka, Googlea i Danfosa, čemu se pridružio i šef Tesle, Elon Musk. Unatoč svemu, Trump tvrdi da će Amerikanci udisati najčišći zrak na svijetu, a to namjerava postići masovnim kresanjem budžeta za zaštitu okoliša.

O Trumpovoj viziji budućnosti američki se vinari još nisu glasno izjasnili. Ne zaustavi li se zatopljenje Zemlje, istraživači doista očekuju u skoroj budućnosti opću promjenu vinorodnih regija na jugu i sjeveru, što neće mimoići ni vinorodnu Kaliforniju. Neke regije bliže Ekvatoru potpuno će se izgubiti, a povećat će se proizvodnja u Engleskoj, Kanadi i sjevernoj Kini, predviđa vođa stručnog tima njemačkog Instituta za tehnologiju Karlsruhe, James Daniell. Vinari će zbog klimatskih promjena biti prisiljeni brzo mijenjati sorte grožđa i smišljati nove metode za prevladavanje ekstremnih vremenskih prilika, kaže Daniell. Ako ih uspiju prevladati.

I neće biti jedini koji će smišljati nove metode prilagođavanja i preživljavanja. Jer vrijeme istječe, upozoravaju znanstvenici. U atmosferu trenutačno godišnje odlazi 40 gigatona ugljičnog dioksida, a kada bi se nastavilo istim tempom, temperatura bi bila viša za 3,6 stupnja nego u predindustrijsko doba, s kataklizmičkim posljedicama. Već povećanje temperature za samo pola stupnja znači duža razdoblja velikih vrućina, duže, snažnije suše, smanjen prinos usjeva, a time glad i žeđ, čemu smo svjedoci u supsaharskoj Africi. Pri porastu temperature od dva stupnja propadaju koraljni grebeni, neophodni za opstanak mnogim ribljim vrstama i podmorskom svijetu na koji se oslanja i čovjek, dok se otočne zemlje brišu s lica zemlje.

U takvom teško zamislivom crnom scenariju ni vino nije ono najgore što bi izgubili naši potomci.