Jehovini svjedoci su kršćani koji žive i rade po načelu Biblije, a uzor svoje vjere i učenja pronalaze u djelima Isusa Krista. U Hrvatskoj ih trenutno ima 6000, a na konferenciji održanoj prošlog vikenda kršteno je njih 132.

'Ime Jehovini svjedoci jasno govori tko smo. Mi smo kršćani koji objavljuju istinu o Jehovi, Bogu i Stvoritelju. Svjedočimo za Boga svojim načinom života i propovijedanjem biblijske poruke. Jehovini svjedoci vjeruju da je Biblija nadahnuta Riječ Božja i kao takva osnova je za sva naša vjerovanja jer je daleko pouzdanija od bilo koje religijske tradicije. Zatim, Jehovini svjedoci vjeruju u Svemogućeg Boga, Jehovu, Stvoritelja nebesa i zemlje. Temeljem mnogih dokaza iz Biblije vjerujemo da će Zemlja i ljudi na njoj vječno postojati, jer Bog je stvorio Zemlju za ljude i ljude za Zemlju. Vjerujemo u biblijski izvještaj o Isusu Kristu kao Sinu Božjem, kojega je po Duhu svetome rodila Marija', objašnjava Joško Liović iz Jehovinih svjedoka.

Drugačije učenje od kršćanstva

Iako ne može točno utvrditi sve činjenice koje ih razlikuju od kršćanskog nauka, razlike ipak postoje.

'Mi uvijek u prvi plan stavljamo Bibliju i njene nauke. Smatramo da bi se svi kršćani trebali pridržavati istih mjerila i to onih koji se nalaze u Bibliji. Ipak, po nekim se učenjima razlikujemo od drugih vjerskih zajednica koje sebe zovu kršćanskima. Evo samo nekoliko primjera: na temelju onoga što smo saznali iz Biblije vjerujemo da je Isus Božji Sin i da Trojstvo nije biblijsko učenje. Ne vjerujemo da je duša besmrtna niti da Bog muči ljude u paklu. Smatramo da podjela na kler i laike nema osnove u Bibliji. Kao vjerski simbol ne koristimo križ, jer Isus Krist nije bio ubijen na križu i križ kao simbol ima pogansko podrijetlo', kaže Liović.

Ne postoji procedura kojom se može postati dio zajednice Jehovinih svjedoka. Dovoljno je da je osoba zrela i spremna na prihvaćanje njihova učenja.

'Da bi netko postao Jehovin svjedok, mora se krstiti u ime Isusa. To je važna osobna odluka i zato je nemoguće da krstimo bebe ili malu djecu, jer osoba treba biti dovoljno odrasla i zrela da može donijeti tako važnu osobnu odluku', priča Liović.

I sociolog Ivan Markešić slaže se s time da učenje Jehovinih svjedoka nema nikakve veze s kršćanstvom.

'Jehovini svjedoci ne prihvaćaju da je Isus razapet i da je umro na križu, nego da je umro na stupu. Ne vjeruju u besmrtnost duše niti da Bog koji je oličenje ljubavi može mučiti ljude u paklu. Kako je Isus prema njihovu učenju zapovjedio da obilježavaju samo njegovu smrt, oni ne slave stoga ni Božić - rođenje maloga Boga. Ne slave ni Uskrs – uskrsnuće na križu raspetoga Boga, jer za to nema uporišta u Bibliji. Ne slave ni rođendane, jer su ta slavlja poganskoga podrijetla i nisu ih slavili ni prvi kršćani, ali niti ima u Bibliji zapisano da ga je slavio ijedan drugi 'Božji sluga'', tumači Markešić.

Zagrebačka konferencija u znaku krštenja

U Zagrebu je prošlog vikenda održana konferencija Jehovinih svjedoka na kojoj je sudjelovalo više od 15.000 delegata iz cijelog svijeta.

'Svake godine održavaju se regionalni trodnevni kongresi, uglavnom tijekom ljetnih mjeseci. Takve smo kongrese već tradicionalno održavali u zagrebačkom Domu sportova. No za međunarodni kongres trebala nam je mnogo veća dvorana. Arena Zagreb je izvrsno poslužila toj svrsi. Na kongresu 'Ugledajmo se na Isusa!' razmatrali smo biblijske izvještaje o Isusovom životu i govorili smo o tome kako svi, bez obzira na svoje porijeklo, način života ili religiju, mogu izvući korist iz njegovog primjera i njegovih učenja. Posebno nam je drago istaknuti da se cijeli program kongresa prevodio i na hrvatski znakovni jezik tako da je grupa od oko 200 slabočujućih osoba mogla izvući veliku korist od svakog iznesenog govora', priča Liović.

Društvena stigmatizacija

Društveni pojedinci još uvijek na Jehovine svjedoke gledaju kao na sektu. Markešić kaže kako možda takav stav i nije potpuno netočan.

'Jehovini svjedoci rijetko ili gotovo nikako ne kontaktiraju s osobama izvan vlastite vjerničke zajednice. I žene se isključivo unutar svoje zajednice. Naime, ako je muž član Jehovinih svjedoka, očekuje se da to bude i njegova žena, ali i djeca. Mnogi drže da je njihova 'slika svijeta' crno-bijela. Na jednoj strani su izabranici Božji – to su njihovi članovi i oni će na kraju svijeta biti spašeni, a na drugoj strani su 'djeca svijeta' kojim vlada Sotona i oni će na kraju svijeta svi biti propasti', objašnjava sociolog.

Čak i kada bi se pojavila prilika da se Jehovini svjedoci integriraju u hrvatsko društvo, velika je vjerojatnost da oni to ne bi učinili, jer bi tako svoj nauk učinili bezvrijednim.

Za svaku društvenu zajednicu u kojoj djeluju Jehovini svjedoci postoje samo dva izbora: ili zabraniti njihovo djelovanje jer se ne žele prilagoditi postojećim društvenim odredbama ili se nositelji društvene i političke moći trebaju potruditi i pronaći modele uređenja društva u kojemu oni mogu sasvim normalno živjeti kao ravnopravni članovi s ostalim pripadnicima društva i djelovati prema nauku kojeg propovijedaju ako to djelovanje nije usmjereno na rušenje postojećeg ustavnog poretka', kaže Markešić.

Nema razloga za strah

Javnost u Hrvatskoj relativno je dobro informirana o učenju koje Jehovini svjedoci propovijedaju, a time nestaju i pojedini negativni stavovi o njima. Problem se jedino može pojaviti u trenutku kada se njihova pojava smatra napadnom.

'Ljudi možda imaju neku osobnu situaciju takvu da im u nekom trenutku smeta bilo čija pojava na vratima. Međutim, kada nam netko na vratima ili telefonom ponudi usisivač, knjigu, novi tarifni paket za mobitel ili neke druge artikle, uglavnom ne smatramo da je to napadno. Ako takve artikle ne želimo, kulturno se zahvalimo i – doviđenja. Mi ne smatramo da je naše propovijedanje nešto što bi se moglo nazvati napadnim, jer uopće nema takav 'napadan' oblik. Kada Jehovini svjedoci pozvone nekome na vrata, razgovor se može nastaviti samo uz dopuštenje stanara. Ako stanar ne želi razgovor, mi ćemo otići i to je sve', kaže Liović.

Budući da smo tolerantna država koja prihvaća različitosti po bilo kojoj osnovi, sociolog smatra da bi ona trebala postojati i na religijskoj razini.

'Jehovini svjedoci trebaju imati ista prava kao i svi drugi kršćani, odnosno kao i svi članovi drugih nekršćanskih zajednica pa i ateista i agnostika. Ovo govorim stoga što je Republika Hrvatska najvažniji jamac tolikoga broja nominalnih kršćana katolika, ali i pripadnika drugih vjerskih zajednica s kojima je sklopila ugovore', zaključuje Markešić.