Izvoz nafte iz Saudijske Arabije poremećen je nakon što su Hutiji, koje podržava Iran, oštetili ključni naftovod Istok-Zapad, koji je toj zemlji omogućavao zaobilaženje blokade Hormuškog tjesnaca jednog od najvažnijih svjetskih pravaca za transport nafte.

Prijevoz do Sohara

Budući da je Hormuški tjesnac praktički zatvoren, a Bab al-Mandeb pao pod kontrolu Hutija, Rijad je prisiljen tražiti druge načine za izvoz nafte. Sve češće kupcima nudi sirovu naftu putem prekrcaja s broda na brod uz obalu Omana. Kako komercijalni brodovi zbog sukoba sve češće odbijaju prolaziti kroz tjesnac, Saudijska Arabija prevozi naftu do omanske luke Sohar, smještene neposredno izvan tjesnaca, gdje se ona sa saudijskih tankera prekrcava na druge brodove.

Iran je zatvorio tjesnac, kojim je prije rata prolazila gotovo petina svjetskih energenata, kao odgovor na američko-izraelski rat te je taj plovni put koristio kao sredstvo pritiska u pregovorima.

Medijski izvještaji navode da su zatvaranje Hormuškog tjesnaca i rast cijena nafte potaknuli SAD i njegove saveznike u regiji da pribjegnu prikrivenim metodama, sličnima onima kojima se Iran godinama koristi za izvoz vlastite nafte.

Što su, dakle, prekrcaji s broda na brod i koliko su sigurni?

Dvije luke postale su ključne za zaobilaženje Hormuškog tjesnaca; Sohar u Omanu i područje uz obalu Fujairaha u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Sohar je veliko industrijsko središte kroz koje prolaze znatne količine rasutog tereta, petrokemijskih proizvoda i kontejnerskog prometa. Njegov strateški položaj omogućio je međunarodnim brodarskim kompanijama da zaobiđu usko grlo u Perzijskom zaljevu, uz istodobno zadržavanje izravnih kopnenih veza s tržištima Arapskog poluotoka.

Luka Fujairah u UAE-u nalazi se na istočnoj obali zemlje i jedno je od najvećih svjetskih središta za opskrbu brodova gorivom i skladištenje sirove nafte. Njezino sidrište na otvorenom moru predstavlja ključno područje za prekrcaj tereta s broda na brod i izvoz energenata izvan Hormuškog tjesnaca.

Te se luke nalaze blizu granica koje je odredila Uprava za Perzijski zaljev i tjesnac, novo iransko tijelo osnovano radi upravljanja Hormuškim tjesnacem. Iranske vlasti napadale su brodove za koje tvrde da koriste neodobrene rute ; južnu rutu kroz tjesnac, bližu omanskim vodama kako bi prošli tim plovnim putem.

Američka vojska navodno od početka svibnja ove godine pomaže u desecima takvih tajnih prekrcaja nafte s broda na brod kako bi održala izvoz energenata iz zemalja Zaljeva.

Prekrcaj s broda na brod (STS) pomorska je operacija u kojoj se teret, u ovom slučaju sirova nafta ili ukapljeni prirodni plin (LNG), izravno prebacuje s jednog broda na drugi na moru.

STS prekrcaji predstavljaju važnu logističku alternativu kada je izravan pristup lukama blokiran ili ograničen.

Kompanije moraju vrlo precizno koordinirati operacije, koje se izvode pri povoljnim uvjetima na moru kako bi se spriječili izlijevanje nafte i sudari.

Jedan brod, često veći, održava stabilan kurs ili je usidren. Drugi mu se polako približava, nakon čega se brodovi postavljaju paralelno jedan uz drugi. Između njihovih trupova postavljaju se pneumatski gumeni bokobrani koji ublažavaju moguće udarce.

Njihovi uređaji za praćenje isključuju se kako bi se operacija držala u tajnosti i izbjeglo otkrivanje. Nakon obaveznih sigurnosnih provjera, pumpe na brodu s kojeg se teret iskrcava potiskuju naftu kroz spojena crijeva, uz stalno praćenje tlaka i vremenskih uvjeta.

Tko koristi prekrcaje s broda na brod i zašto?

Rijad se za izvoz nafte oslanjao na 1200 kilometara dug naftovod Istok-Zapad, koji povezuje glavna saudijska naftna polja na istoku zemlje s lukom Yanbu na obali Crvenog mora na zapadu.

Nakon što je naftovod zatvoren zbog nedavnih napada dronovima, prva opcija Rijada postaje 'transport većih količina sirove nafte iz terminala u Zaljevu kroz Hormuški tjesnac, uključujući prekrcaje s broda na brod izvan tjesnaca, primjerice kod Sohara u Omanu', rekao je za AlJazeeru Rishi Rajanala, stručnjak za istraživanje tržišta nafte u LSEG Data & Analyticsu.

'Proizvođači iz Zaljeva već dio izvoza preusmjeravaju tim putem, ali količine ovise o dostupnosti tankera, osiguranju i troškovima prijevoza te su i dalje znatno ispod predratnih razina', dodao je.

Od početka ovog mjeseca izvoz rutom kroz Hormuški tjesnac 'blago je porastao, na više od dva milijuna barela dnevno u prva dva tjedna, što je otprilike milijun barela dnevno više nego u kolovozu', rekao je Rahul Choudhary, potpredsjednik odjela za istraživanje upstream sektora u Rystad Energyju.

Dodao je da se ovog mjeseca očekuje daljnji rast, što se 'već vidi po tome što Aramco nudi dodatne isporuke azijskim rafinerijama iz Sohara'.

'Saudijska Arabija u idućim se danima može još više osloniti na aktivnosti takozvane flote u sjeni kako bi nadoknadila gubitke povezane s Yanbuom', dodao je, misleći na gubitak saudijskog pristupa Crvenom moru za izvoz nafte.

No nije riječ samo o Saudijskoj Arabiji. Izvještaji neovisnih servisa za praćenje brodova i medija pokazuju da su se i Kuvajt i Katar povremeno koristili sličnim metodama kako bi svoje terete prebacili preko Hormuškog tjesnaca.

Jesu li prekrcaji s broda na brod sigurni?

Prekrcaji s broda na brod relativno su opasni, osobito kada se izvode prikriveno, a ujedno su manje učinkoviti od uobičajenog pomorskog transporta.

Stručnjaci upozoravaju da se pri nereguliranim STS prekrcajima često koriste stariji brodovi s loše održavanim trupovima, nepregledanim crijevima i isključenim AIS sustavima za praćenje, nerijetko i bez odgovarajućeg osiguranja.

TankerTrackers, platforma koja prati globalni transport nafte, prošlog je tjedna objavila da je broj prekrcaja s broda na brod u porastu.

'U proteklih 14 dana na taj se način prekrcavalo 7,15 milijuna barela dnevno', objavio je servis pozivajući se na podatke AIS-a i satelitske snimke. Dodali su da je to povećanje od 56 posto u odnosu na prethodni mjesec. Unatoč rizicima, prekrcaji s broda na brod imaju i određene prednosti u nestabilnom okruženju kakvo je danas na Bliskom istoku.

Brodovi i tankeri velikih prijevozničkih kompanija ne žele ulaziti u Hormuški tjesnac zbog opasnosti od napada Irana ili SAD-a. Istodobno zemlje Zaljeva moraju kroz Hormuški tjesnac izvesti što je moguće više nafte i plina.

Te zemlje stoga u praksi same preuzimaju rizik, šaljući svoje tankere i brodove, često s isključenim uređajima za praćenje, samo kroz Hormuški tjesnac, gdje ih u sigurnijim vodama čekaju uobičajeni tankeri za prijevoz nafte i plina. Oni zatim prevoze naftu i plin na tržišta Kine, Indije, Južne Koreje, Japana i drugih zemalja.