Donji dom ruskog parlamenta odobrio je prošlog tjedna povlačenje iz značajnog sporazuma sa Sjedinjenim Državama, čiji je cilj smanjenje velikih zaliha plutonija za oružje, preostalih od tisuća nuklearnih bojevih glava iz doba Hladnog rata. Rusija danas raspolaže najvećim zalihama plutonija na svijetu, ključnog za izradu novih nuklearnih bojevih glava, a tportal donosi više o mogućim strateškim implikacijama ruskog povlačenja iz sporazuma s Amerikancima
Sporazum o upravljanju i odlaganju plutonija (PMDA), potpisan 2000. godine, obvezao je SAD i Rusiju da zbrinu najmanje 34 tone plutonija za nuklearno oružje, što bi, prema američkim dužnosnicima, bilo dovoljno za čak 17.000 nuklearnih bojevih glava. 'Sjedinjene Države poduzele su niz novih antiruskih koraka koji temeljno mijenjaju stratešku ravnotežu što je prevladavala u vrijeme sporazuma i stvaraju dodatne prijetnje strateškoj stabilnosti', navodi se u ruskoj noti kojom se Moskva povlači iz pakta što je stupio na snagu 2011. godine.
vezane vijesti
Nakon demontiranja tisuća bojevih glava poslije Hladnog rata, i Moskva i Washington ostali su s ogromnim zalihama plutonija za oružje, čije je skladištenje bilo skupo i predstavljalo je potencijalni rizik od proizvodnje novog oružja. Cilj PMDA-e bio je zbrinuti plutonij namijenjen za upotrebu u oružju pretvaranjem u sigurnije oblike poput goriva miješanih oksida (MOX) ili njegovim ozračivanjem u reaktorima s brzim neutronima za proizvodnju električne energije.
Prema sporazumu, obje strane trebale su uništiti po 34 tone vojnog plutonija, što se smatralo viškom nepotrebnim za obrambene svrhe. Sporazum je odredio da Moskva i Washington moraju pretvoriti plutonij u MOX gorivo i spaliti ga u nuklearnim reaktorima, čime bi taj element postao neupotrebljiv za izradu oružja. Pored toga, određeno je da nadgledanje procesa uključuje međusobne inspekcije i suradnju s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA).
Rusija je 2016. godine obustavila provedbu sporazuma, navodeći kao razlog američke sankcije i ono što je opisala kao neprijateljske akcije protiv nje, uz proširenje NATO-a i promjene u načinu na koji su Sjedinjene Države zbrinjavale svoj plutonij. Rusi su tada izjavili da Sjedinjene Države nisu poštovale sporazum nakon što je Washington, bez ruskog odobrenja, jednostavno razrijedio plutonij i zbrinuo ga.
Strateška rezerva
Prema Federaciji američkih znanstvenika, Rusija i SAD daleko su najveće nuklearne sile, a zajedno kontroliraju oko 8000 nuklearnih bojevih glava, iako daleko manje od vrhunca iz 1986. godine, kada su ih obje države imale oko 73.000.
Plutonij je radioaktivni element koji se koristi u nuklearnom oružju, posebno izotop plutonija-239, ali može poslužiti i kao gorivo u nuklearnim reaktorima, osobito u već spomenutom miješanom oksidnom gorivu, jer ono sadrži mješavinu uranija i plutonija. Uz to, plutonij se koristi u radioizotopnim generatorima za svemirske sonde i satelite. U kontekstu nuklearne politike, plutonij-239 je ključan jer se može relativno lako upotrijebiti za izradu nuklearnih bojevih glava pa se nadzor nad njegovim zalihama smatra iznimno važnim za nuklearnu neproliferaciju.
Rusija je naslijedila ogroman dio zaliha plutonija iz doba nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Prema procjenama američkih i međunarodnih izvora, posjeduje između 128 i 140 tona tzv. vojnog plutonija, od čega su približno 34 tone formalno bilo namijenjene za uništavanje prema sporazumu sa SAD-om. Ostatak ruskih zaliha plutonija čuva se kao strateška rezerva ili za civilne programe poput nuklearnih reaktora i razna druga istraživanja. Za usporedbu, SAD ima oko 87 tona plutonija namijenjenog za oružje.
Geografski najveća zemlja na svijetu proizvodila je ogromne količine plutonija u sibirskim gradovima Tomsk i Krasnojarsk za svoj program nuklearnog naoružanja iz Hladnog rata, koristeći RBMK reaktore, a oni upotrebljavaju grafit kao moderator i laku vodu kao rashladno sredstvo. Takav dizajn omogućuje punjenje gorivom na licu mjesta, ali ga karakterizira opasan pozitivan koeficijent praznine te povećava reaktivnost jer se u rashladnom sredstvu stvaraju mjehurići pare. Glavni problem bio je nedostatak zaštitne posude, a pogreške u dizajnu kontrolnih šipki doprinijele su pak njegovoj nestabilnosti, što je dovelo do katastrofe u Černobilu. Iako je proizvodnja plutonija za potrebe oružja zaustavljena 1990. godine, reaktori su nastavili opskrbljivati gradove toplinom.
Geopolitički alat odvraćanja
Rusija je 2016. godine jednostrano suspendirala PMDA-u, iako je formalno govorila da je riječ isključivo o zamrzavanju. Vladimir Putin je u službenom dekretu ocijenio da su glavni razlozi za zamrzavanje sporazuma promijenjeni odnosi sa SAD-om i 'neprijateljske akcije' Washingtona prema Rusiji. Moskvu je zabrinula i činjenica da je SAD odlučio da neće koristiti MOX gorivo, nego miješati plutonij s drugim tvarima i pohranjivati ga. Rusija je tvrdila da to nije trajno uništavanje plutonija jer bi se mogao ponovno izdvojiti.
Budući da je sporazum od 2016. godine zapravo mrtav, Rusija i SAD više ne surađuju na zbrinjavanju plutonija, a komunikacija o nuklearnoj kontroli znatno je oslabila. Stoga je Moskva odlučila svoj plutonij pohraniti i nadzirati sama, a dio tih zaliha koristi se za razvoj novih tipova reaktora, proizvodnju MOX goriva te istraživanja i modernizaciju nuklearnog arsenala. Takav pristup, smatraju analitičari, donosi moguće implikacije i rizike, kao i slabljenje režima kontrole naoružanja.
Stručnjaci upozoravaju da je rusko povlačenje potkopalo sustav povjerenja u nuklearne sporazume, osobito stoga što su u međuvremenu propali dodatni dogovori, a sada je ugrožena i budućnost programa START za smanjenje nuklearnog naoružanja te on istječe iduće godine. Ujedno, rusko povlačenje povećava rizik od nove nuklearne utrke između Rusije, SAD-a i Kine.
Ono što posebno zabrinjava je to da Rusija zadržavanjem velikih zaliha 'viška' plutonija zadržava i sposobnost brzo proizvesti dodatne bojeve glave ako odluči proširi svoj nuklearni arsenal. Takav potez može poslužiti kao geopolitički alat odvraćanja, posebno u aktualnoj konfrontaciji sa Zapadom. Obeshrabrujuće je i to da bez međunarodnog nadzora sigurnost skladištenja i prerade plutonija postaje osjetljivo pitanje jer su moguće nezgode u postrojenjima i curenje radioaktivnog materijala. Postoji i rizik od krađe ili šverca materijala.
Rusko napuštanje sporazuma može imati i geopolitičke posljedice jer Kremlj koristi plutonij i nuklearnu tehnologiju kao alat vanjske politike. Primjerice, Rusija izvozi nuklearne reaktore i MOX tehnologiju te nudi nuklearnu suradnju državama poput Irana, Indije, Egipta i Turske. Time ujedno jača svoj globalni utjecaj, a istovremeno se SAD povlači iz sličnih programa.
