Iran tvrdi da njegov nuklearni program ima isključivo civilnu svrhu. No Izrael vjeruje da je riječ o izradi atomske bombe i da na to ukazuje postignuta izuzetno visoka razina obogaćenja uranija.
Izrael svoje nedavne napade na iranske ciljeve opravdava time da je Teheran preblizu razvoju atomske bombe. To bi nedvojbeno predstavljalo egzistencijalnu prijetnju za Izrael, jer je iranski režim više puta objavio da želi uništiti Izrael, piše Deutsche Welle.
Teheran, doduše, ustraje na tome da njegov nuklearni program služi isključivo civilnim svrhama, no veliki dijelovi međunarodne zajednice u tome vide i vojni potencijal. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot rekao je u nedjelju (15.6.) da je iranski nuklearni program „egzistencijalna prijetnja“ za Izrael i Europu, no inzistirao je na diplomaciji kao najboljem rješenju.
Njemački ministar vanjskih poslova Wadephul već je u subotu navečer izjavio da su Berlin, Pariz i London spremni za razgovore s Teheranom kako bi se situacija smirila.
vezane vijesti
Koliko je daleko iranski nuklearni program?
Civilni nuklearni programi usmjereni su na izgradnju nuklearnih elektrana radi proizvodnje električne energije. Kod vojnih nuklearnih programa radi se o razvoju nuklearnih bojnih glava, odnosno o atomskim bombama. Iranski režim stalno tvrdi da je njegov nuklearni program isključivo civilne prirode – i većina stručnjaka, kao i zapadnih obavještajnih službi, slaže se da Iran trenutno doista (još) ne proizvodi nuklearno oružje.
No zabrinjavajuće su razine obogaćenja uranija u Iranu. Prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEO), Iran je akumulirao više od 400 kilograma uranija obogaćenog na 60 posto. Ovo obogaćenje daleko premašuje ono što je potrebno za civilnu proizvodnju energije i nalazi se opasno blizu razine potrebne za izradu oružja. Nakon obogaćenja na 90 posto, tih 400 kilograma bilo bi dovoljno za otprilike deset nuklearnih bombi.
„Prema IAEO-u, Iran je ubrzao svoje obogaćivanje na 60 posto, a uz to je intenzivirano i testiranje raketa", kaže u razgovoru za DW Hans Jakob Schindler, sigurnosni stručnjak iz organizacije Counter Extremism Project. „Može se reći da je Iran time htio poboljšati svoju pregovaračku poziciju prema Sjedinjenim Američkim Državama, ali se to može tumačiti i tako da se Teheran vrlo brzo kreće prema atomskoj bombi.“
Pregovori sa SAD-om trenutno su na ledu zbog aktualne eskalacije.
Zasad nema dokaza da je Iran obogatio uranij na 90 posto. No stručnjaci upozoravaju da bi zemlja sa svojim zalihama i tehničkim kapacitetima mogla relativno brzo dosegnuti taj stupanj. Samo nekoliko dana prije izraelskog napada Iran je najavio puštanje u rad još jedne tvornice za obogaćivanje uranija.
No obogaćeni uranij sam po sebi još nije atomska bomba. Iran bi također morao izraditi funkcionalnu bojevu glavu i raketu koja ju može dovesti do cilja.
Koje su posljedice izraelskih napada?
Izrael je svojim napadima ciljao nuklearne postrojenja, kao i članove vojnog vrha i znanstvenike koji su sudjelovali u nuklearnom programu. Satelitske snimke ukazuju na razaranja u dva važna postrojenja za istraživanje i obogaćivanje u Natanzu i Isfahanu. IAEO je potvrdio štete na oba postrojenja. Nisu poznati točni razmjeri razaranja i koliko bi Iranu trebalo da ih popravi.
Walter Posch, stručnjak za Iran pri Austrijskom institutu za mirovnu sigurnost i upravljanje sukobima u Beču, procjenjuje ukupnu štetu kao „ozbiljnu" za Iran. „Važniji od ubijenih generala svakako su nuklearni znanstvenici. Oni su program pratili gotovo od samog početka i posjedovali su sve znanstvene i institucionalne kompetencije“, objašnjava on u razgovoru za Deutsche Welle. „Igraju ključnu ulogu, pa su gubici na razini akademskog i praktičnog znanja težak udarac.“
Osim nuklearnih postrojenja i vojne te znanstvene elite, mete izraelskih bombi u Iranu bili su i punktovi za lansiranje raketa i skladišta goriva.
Zašto Iran ima nuklearni program?
Iranski nuklearni program datira još iz 1950-ih, kada je tadašnja prozapadna vlada uz pomoć SAD-a uspostavila civilni nuklearni program. Nakon Iranske revolucije 1979. godine, kada je vlast preuzela fundamentalistička islamistička i antizapadna vlada, porasla je međunarodna zabrinutost da bi Teheran svoj nuklearni program mogao iskoristiti i u vojne svrhe.
Godine 2002. međunarodni inspektori otkrili su visoko obogaćeni uranij u nuklearnom postrojenju kod Natanza, što je dovelo do međunarodnih sankcija.
Godine 2015. Iran je postigao povijesni nuklearni sporazum sa SAD-om i drugim zapadnim zemljama, poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (Joint Comprehensive Plan of Action – JCPOA). Sporazum je ograničio nuklearni program i uveo stroge kontrole u zamjenu za ublažavanje sankcija.
No američki predsjednik Donald Trump je 2018., tijekom svog prvog mandata, povukao SAD iz tog sporazuma. Kritizirao je vremenska ograničenja mjera i činjenicu da iranski balistički raketni program nije bio obuhvaćen. SAD je ponovno uveo sveobuhvatne sankcije Iranu.
Kao odgovor, Iran je sve manje poštivao sporazum i znatno povećao razinu obogaćenja uranija iznad maksimuma od 3,67 posto, dogovorenog 2015. godine.
Od drugog Trumpovog mandata postoje novi pokušaji postizanja sporazuma između Washingtona i Teherana. Sljedeći sastanak delegacija obiju strana trebao se održati ovih dana u zaljevskoj državi Oman, ali je otkazan zbog aktualne situacije.
