'Krepat, a ne molat' moto je Rijeke na temelju kojeg žive već generacije. Međutim, iako klub ima financijsku stabilnost, neke stvari u Rijeci i dalje nisu na pravoj razini
Upravo na njih upozorava član community portala Tribina.hr pod nazivom Cortez, koji je i sam od rođenja navijač i građanin Rijeke. Iako priznaje da su neki elementi kluba dovedeni u red, i dalje ostaju mnogi problemi na koje upozorava u svojoj analizi…
Dolaskom g. Miškovića na čelo kluba Rijeka je postala uređen klub što se tiče plaćanja i isplate igračima te općenito cjelokupnoj radnoj zajednici kluba. I da je napravio samo to, napravio je više od svih prije njega. Postavljen je i novi semafor koji privlači više gledatelja na utakmice kada Rijeka igra u gostima nego li što ih ima tamo. Ali da bi Rijeka napravila iskorak više treba se okružiti pravim ljudima, dobrim timom, a mislim da je g.Mišković napravio veliku pogrešku jer vjeruje krivim ljudima. Pa krenimo redom sa pogreškama:
Sportska oprema: Dolaskom nove uprave Rijeka je imala pravovaljani ugovor sa njemačkom tvrtkom 'Jako'. Omladinski pogon je bio dobro obučen, roditelji su kroz mjesečnu članarinu od 250kn za djecu dobili dres, trenirku, majice, šuškavac, jaknu, torbu... Iako je ugovor trajao još godinu dana, on biva prekinut i Rijeka potpisuje ugovor sa Nike-om, a Nike čak to objavljuje na svojim službenim stranicama. Tada netko potpisuje u Rijekino ime ugovor s Lottom.Nastaje konfuzija, Jako traži navodno 600 000kn odštete zbog jednostranog raskida pravovaljanog ugovora, Nike isto nešto, a Lotto postaje službeni dobavljač. Rezime: članarina je i dalje 250kn, ali djeca ne dobivaju nikakvu opremu, moraju je sami kupiti. Onda tek nastupa apsurd! Iako je prošle godine sazvan sastanak u 10. mjesecu da se mora dati oko 800kn za opremu, to se nema kome dati iz razloga što Lotto ne proizvodi opremu za uzrast djece do 10 godina. Djeca treniraju u Jako opremi koju su pokupovali u fan shopu na staroj zalihi, ili šarenim dresovima stranih klubova.
Turnir u Klagenfurtu: Prije 2 tjedna dječaci od 8,9 godina su išli na turnir u Klagenfurt. Cijena po djetetu je iznosila 350kn. Krenulo se u 6 ujutro s Kantride. Bilo je nekog kašnjenja po putu, pa dolaskom gotovo iz autobusa djeca uskaču u teren i počinju s prvom utakmicom. Zatim čekaju sljedeću, pa sljedeću... nakon par sati djeca se obraćaju treneru da su gladni, a on se dere na njih, valjda poučen slučajem Scoria-Vranješ. Negdje oko 4 popodne otac jednog dječaka, odlazi u pizzeriju i donosi sedam jambo pizza. Djeca su doslovno trgala kutije. Po odlasku su od kluba dobili sendvič i sok.Vjerujem da g.Mišković ne zna za ovakve primjere, a navodim ih stoga što mu je u svim govorima na prvom mjestu omladinska škola. A rad omladinske škole se lijepo vidio prije utakmice sa Zadrom, a evo o čemu se radi…
Predigra morčića: Ono što se u Zagrbu limači, u Splitu tići, u Rijeci su morčići, znači mladi igrači. Prije utakmice seniora, oko sat vremena ranije djeca igraju na glavnom terenu međusobnu utakmicu, a poslije izlaze s igračima na teren. Za njih neprocjenjivi doživljaj. No ove nedjelje gledatelji su gledali riječku verziju australskog nogometa, s primjesom ragbija, hokeja na travi, sve samo ne nogomet. Na 2 mala gola, na nekih 50 kvadrata bilo je oko 35 djece. Trener je gledao na tribinama, nezainteresiran da složi dvije ekipe sa zamjenama, ili tri ili četiri ekipice, nego je pustio da djeca doslovno budu pola sata u ragbijaškom skupu i guraju tako spojeni loptu po principu tko jači. Pa se netko čudi kako omladinska škola ne proizvodi igrače.
Anas Sharbini: Iako se činilo kao gotova stvar, od transfera ništa. Anas je tražio 200.000 eura, Rijeka daje 120.000. I tu ne bi trebalo više ništa reći, da Anas nije nasušno potreban ovoj Rijeci. Rijeka plaća više igrače tipa Gabrić, Neretljak, a ni Poljak čudnog prezimena, pa ni Mutombo i masu njih ne igraju za kikiriki. Tu dolazimo do sportskog direktora…
Srećko Juričić: Legenda Rijeke, odličan igrač, dobar trener, očajan sportski direktor. Ove dvije reference ne garantiraju da čovjek može biti uspješan u bilo kojem poslu. Izričiti je krivac za slaganje ove ekipe, i od 20-tak dovedenih igrača, pogodio je sa njih tri ili četiri. Premalo. No, osim dovođenja krivih igrača nema stav koji bi kod igrača zazivao strahopoštovanje. Igrači redovito uzimaju uzde u svoje ruke, oni su smijenili Scoriu, izlaze kad hoće i dok hoće. Sve se to gura pod tepih, ne priča se, sve u svrhu neke mobilizacije redova.
