KOMENTAR ANTE MIKIĆA

Premijerkina 'nova vizija', ili tek 'topla voda'

  • Autor: Anto Mikić
  • Zadnja izmjena 19.02.2010 07:56
  • Objavljeno 19.02.2010 u 07:00
Jadranka Kosor portret

Jadranka Kosor portret

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Davor Pongračić

Nije tolik problem što je kriza. Bogu hvala, ni prva ni posljednja. Zapravo, kriza je kod nas normalna stvar, nešto s čim smo se navikli nositi, skoro pa normalno stanje. Otkad znamo za sebe o krizi se priča, s krizom se živi i kroz krize se prolazi. 'Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo...'

Kratka povijest 'naših nevolja'

Ipak, dosad nam je uvijek netko davao neku nadu da će sutra biti bolje. Od čuvenih 'petoljetki' koje se, doduše, nisu ispunjavale, ali su barem nešto obećavale, sve dok se, krajem 80-ih, nije počeo osjećati dašak demokratskih promjena. Samo da se riješimo Jugoslavije i socijalizma, stvorimo Hrvatsku i prihvatimo kapitalizam, i eto nam boljeg života!

Možda bi tako i bilo, no još nismo ni dobili državu, a nametnut nam je rat. Samo da rat prođe, mislili smo, i da se prognanici vrate svojim kućama, pa će put u bolju budućnost biti gotova stvar. No rat je prošao, a došao je 'grijeh struktura'. Opet kriza! No, opet, i 'nova nada' i nova obećanja: 'Pohvatat ćemo lopove i vratiti ukradeno, oživjet ćemo gospodarstvo'. 'Vrijeme je da se krene...'

Ni novi pobjednici nisu izdržali dugo. Ispunjavanje obećanja išlo je nekako sporo i teško, koalicijski partneri od samog početka 'k'o rogovi u vreći', pritisci Haaga i Bruxellesa sve veći... A onda, opet, nova obećanja: 'Vratit ćemo dostojanstvo, pokrenuti Hrvatsku...' Sve dok snažna nevera sa Zapada nije poljuljala brod i otpuhala njegova kapetana, a putnici otkrili da brod pušta na sve strane.

Davor Pongračić / CROPIX

Davor Pongračić / CROPIX

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Davor Pongračić

Ima li pilota u avionu?

No ni to nas ne bi toliko plašilo, kad bi se opet našao netko tko bi nam dao neku novu nadu. Kad bismo barem osjetili da oni koji nas vode, ili barem oni koji bi to sutra htjeli, znaju što rade! Vladajući, međutim, uopće ne odaju takav dojam. Najprije najave značajno smanjenje proračunskih rashoda, a onda, umjesto toga, novim porezima povećaju državne prihode. Angažiraju ekonomske savjetnike da im predlože neke mjere, pa njihove savjete potom ne uvažavaju. Kažu da se krizni porez ne može smanjiti jer u proračunu nema novca, a onda najavljuju obilate državne potpore za kupnju stanova. Time će, kažu, potaknuti potrošnju, a samo su par dana ranije govorili da treba mijenjati ekonomski model iz poticanja potrošnje na potporu proizvodnji i izvozu. Pa se ti snađi!

Kad bi barem oporba ponudila neki suvisli program, već bi nam nekako bilo lakše. No i oni kao da čekaju da im vlast, poput zrele kruške, jednostavno padne s grane. Pa će onda vidjeti što će s njom.

'Nova vizija' – stara priča

U iščekivanju zaokruženih prijedloga oporbe, vratimo se mi ipak vladajućima. Koliko njima uistinu nedostaje toliko potrebne vizije za izlazak iz krize, ili barem vještine da tu viziju predstave javnosti, možda najbolje pokazuje tekst koji je pod spektakularnim naslovom 'Moja vizija izlaska iz krize' objavila sama premijerka. Što, dakle, u toj 'viziji' možemo pročitati?

Prvo, da premijerka očekuje barem minimalni konsenzus relevantnih političkih snaga u zemlji jer, kako kaže, 'samo sloga kuću gradi'. A onda, samo pet rečenica poslije, da taj konsenzus, i to ne samo minimalan, već dapače čak i 'značajan', zapravo već postoji. Konsenzus oko čega? Pa oko toga da treba smanjiti ukupnu javnu potrošnju i rasteretiti gospodarstvo, provesti reforme i onemogućiti korupciju te završiti pregovore s Europskom unijom. Sve će to, očekivano, dovesti do novog zapošljavanja i povećanja standarda. Heureka!

I, u čemu je onda problem? Zašto se to ne događa? Tko to treba provesti? Pa, valjda Vlada kojoj je ona na čelu. I premda tvrdi da joj 'odlučnosti da realiziramo navedene ciljeve ne nedostaje', samo dan poslije ministar financija te iste Vlade poručuje da nema nikakve potrebe za rebalansom proračuna. Pa, dobro, kako se planira napraviti prvi od gore navedenih koraka - smanjenje javne potrošnje - bez rebalansa proračuna!?

Davor Pongračić / CROPIX

Davor Pongračić / CROPIX

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Boris Kovačev

Uskrsli Škegro – 'karika koja nedostaje'?

Možda ministar financija misli da porukom o 'stabilnosti državnih financija' javnosti šalje ohrabrujući signal kako nema mjesta panici. Možda se rebalans, i ne samo rebalans nego cijeli paket mjera, već ozbiljno priprema, kako je to na HTV-u ustvrdio član premijerkinog gospodarskog tima Borislav Škegro. Možda je, stvarno, upravo uskrsnuli Škegro bio ta 'karika koja nedostaje' u pokretanju gospodarskog oporavka?

A opet, nije li upravo on sredinom 90-ih u Hrvatsku uveo ekonomski model koji danas doživljavamo 'potrošenim', jer stimulira potrošnju i uvoz, a ne proizvodnju i izvoz? Nije li baš on one 1998. godine kreirao najveće postotno povećanje proračunskih rashoda od hrvatskoga osamostaljenja? Nakon što je, naime, uveo PDV, u državnom se proračunu pojavilo 'neočekivanih' šest milijardi kuna viška. Taj neočekivani 'dar s neba' tadašnji je financ-ministar Škegro odlučio iskoristiti na način da rebalansom rashode proračuna u samo jednoj godini poveća za nepunih 20 posto. Već iduće 1999. godine tako skrojeni rashodi dovest će do novog proračunskog deficita. I to u godini u kojoj je od privatizacije namaknuto rekordnih šest milijardi kuna. Otada do danas nijedna vlada više nije uspjela obuzdati rashode i skrojiti uravnoteženi proračun, a nedostatak prihoda uglavnom se pokrivao dodatnim zaduživanjem.

I sad se od Škegre očekuje da smanji javne rashode. Živi bili, pa vidjeli!

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi