Dramatičnim je izborima počela, a dramatičnim izborima i završila. Tako bi se ukratko moglo opisati dva događaja koja su zasigurno obilježila godinu na izmaku. Već u prvim danima 2015. u neizvjesnom finišu, s tijesnom prednosti, Hrvatska je dobila prvu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Iako su predizborne ankete davale prednost njezinom protukandidatu Ivi Josipoviću, građani su se ipak zaželjeli novih lica na Pantovčaku te su upravo HDZ-ovoj kandidatkinji i njezinoj platformi 'zajedništva' dali prednost. Povremeni sukobi i 'nadmudrivanja' s Banskim dvorima oko vanjskopolitičkih stavova, pa i preseljenja Ureda predsjednice u Visoku ulicu, što je spomenula u predizbornoj kampanji, građani će upamtiti kao situacije koje su obilježile njezinu prvu godinu mandata, no ni to joj nije oslabilo poziciju te je, kao i njezin prethodnik, među najpopularnijim političarima.

I dok Kolinda Grabar Kitarović drži prvo mjesto na listi najpopularnijih, Ivo Josipović, kojemu je 'preotela' status najpopularnijeg političara, svoj mandat na Pantovčaku zasad nije 'unovčio'. Nakon odlaska s dužnosti svoj politički put nije nastavio u matičnoj stranci SDP-u, na koju se žestoko obrušio, nego je odlučio osnovati svoju – Naprijed Hrvatska. Kratko vrijeme ta je stranka, zahvaljujući Josipu Kregaru, bila i parlamentarna, no na nedavno održanim parlamentarnim izborima nije polučila uspjeh.

Predsjednički izbori iznjedrili su kao politički faktor i Živi zid, odnosno Ivana Vilibora Sinčića. Na političkoj platformi protivnika deložacija, krupnog kapitala i banaka Živi zid uspio je u anketama dobro kotirati, no na kraju je na parlamentarnim izborima osvojen samo mandat.

U stranačkom životu bit će zabilježeno i puštanje na slobodu Branimira Glavaša te njegov povratak u Sabor kao zastupnika HDSSB-a, stranke koja se našla na udaru kritika zbog osnivanja Slavonske sokolske garde.

Dok su stranke poput Živog zida, Mosta ili OraH-a rasle, Hrvatski laburisti, koji su svojedobno također kotirali kao treća stranka u državi, polako su nestajali. Nakon što se s čelnog mjesta povukao Dragutin Lesar, stranku preuzima Nansi Tireli, no iako su na izborima 2011. osvojili šest mandata, Laburisti su sedmi saborski saziv završili na njih dva. Tireli je stranku na ovim izborima uspjela spasiti ušavši u koaliciju Hrvatska raste, a Dragutin Lesar odlučio se povući iz politike.

Dva zastupnika Hrvatskih laburista u sedmom su sazivu prešla na stranu OraH-a i Mirele Holy, no sreće na netom završenim izborima za tu stranku nije bilo. Iako su im cijele godine ankete davale prednost, pa čak i mjesto treće stranke u Hrvatskoj, na nedavno održanim izborima nisu osvojili nijedan mandat, zbog čega je Holy podnijela ostavku.

Pritom, bodove OraH-u očito nije donijela kampanja protiv istraživanja nafte u Jadranu, u kojoj je Holy ukazivala na nepravilnosti u postupku davanja koncesija. Od istraživanja nafte u Jadranu vlada Zorana Milanovića na kraju je odustala, no to nije bio jedini projekt koji na kraju nije ostvaren. Odustalo se tako od monetizacije autocesta, ali i od outsourcinga

Upravo su monetizacija i outsourcing uznemirili sindikalne duhove, a na noge su se digli i zbog namjere Vlade da privatizira Imunološki zavod. Nakon niza prosvjeda, ali i akcije udruge Visia Croatica koja je u ime građana imala namjeru kupiti Zavod, Vlada je na kraju odlučila da se Imunološki zavod preoblikuje iz dioničkog društva u državnu zdravstvenu ustanovu. 

Kraj godine također je obilježen sindikalnom akcijom. Naime, sindikati obrazovanja i znanosti stupili su u osmodnevni štrajk nakon što im je odbijeno povećanja plaća. Štrajk se nakon nekoliko dana počeo osipati i završio je neuspjehom, zbog čega su neki sindikalni vođe ponudili i svoje ostavke, no one su odbijene.

No dok su sindikati paralizirali škole na osam dana, Vlada je gotovo cijelu godinu muku mučila s braniteljskim prosvjedom pred Ministarstvom branitelja. Iako je započeo još lani, prosvjed branitelja uglavnom se odvijao mirno pred resornim ministarstvom ili šetnjom do stana Zorana Milanovića, a početkom godine krenuli su i tzv. protubraniteljski prosvjedi. No građanima će se ipak u sjećanje urezati mučne scene kojima su svjedočili krajem svibnja, kada su branitelji odlučili preseliti prosvjed na Markov trg. Iako su tog 28. svibnja na Markov trg stigli kao podrška radnicima Imunološkog zavoda, koji su na njemu prosvjedovali, branitelji su tamo odlučili i ostati. No nakon 22 sata, sukladno zakonu, na Markovom trgu nisu mogli ostati te su se povukli u crkvu Svetog Marka. U naguravanju s policijom koja je okružila ulaz u crkvu, ali u nju nije smjela ući, svjedočili smo i slučajevima nasrtanja i gušenja pripadnika specijalne policije. S policijom pred vratima crkve branitelji su dočekali i jutro. Policija je ogradila i prilaze Markovom trgu, no u jutarnjim satima prosvjednici i branitelji koji su tijekom noći došli iz drugih krajeva zemlje ipak su probili blokadu. U nastavku dana prosvjednici su shvatili da u crkvi, što zbog zdravstvenih problema, što zbog nedostatka hrane i drugih uvjeta, ne mogu boraviti nekoliko dana te su u pregovorima s policijom dogovorili da se mirno vrate u Savsku 66. Braniteljski šator koji stoji na toj adresi pred Ministarstvom branitelja i dan danas je tamo, a prosvjednici i dalje čekaju ispunjenje svojih zahtjeva.

Godinu na zalasku obilježit će i scene izbjeglica koje prelaze preko hrvatske granice samo s najosnovnijim stvarima kako bi došle u toliko željene zemlje zapadne Europe, u kojima se nadaju boljem životu. Izbjeglički val u Hrvatsku se prelio 16. rujna, nakon što je Mađarska zatvorila svoju granicu sa Srbijom. Iako hrvatske vlasti val nisu dočekale spremne, već za nekoliko dana situacija se normalizirala, no narušeni su odnosi sa susjedima – prvo s Mađarskom, s kojom su zbog postavljanja žice izmijenjene oštre riječi, sa Srbijom zbog zatvaranja prometa na vrlo tranzitnom Bajakovu, a kasnije i sa Slovenijom, u koju je Hrvatska prosljeđivala izbjeglice. Prema najnovijim podacima, kroz Hrvatsku je od početka izbjegličkog vala prošlo više od pola milijuna izbjeglica, a građani su u većini podržali human pristup Vlade prema njima.

No iako je izbjeglička kriza narušila odnose sa susjedima, svi su oni već bili načeti – trzavice s Mađarskom postojale su zbog Ine, a sa Slovenijom zbog arbitražnog sporazuma, iz kojeg je Hrvatska ove godine izašla nakon što se otkrilo da su se slovenski član Arbitražnog suda i slovenska predstavnica tajno dogovarali o iznošenju argumenata i lobiranju kod drugih sudaca suda kako bi postupak išao na ruku slovenskoj strani. Odnosi sa Srbijom bili su nategnuti zbog tužbe za genocid, ali i poruka koje su iz te države dolazile nakon što je privremeno iz Haaga pušten Vojislav Šešelj.

Srbija je Hrvatskoj zamjerila i vojni mimohod koji je održan u Zagrebu uoči obljetnice Oluje. Iako je oko njegove organizacije bilo trzavica na relaciji vlast-oporba, pa i na relaciji Banski dvori-Pantovčak, na kraju se cijeli državni vrh pojavio na mimohodu, a postrojavanje vojnika i gotovo svega što Hrvatska vojska (HV) ima oduševilo je i građane.

Šok je u Hrvatskoj izazvala i otmica, a kasnije i brutalno ubojstvo hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka u Egiptu. Salopek, koji je radio za francusku Compagnie Generale de Geophysique (CGG), otet je 22. srpnja na području Kaira. Islamska država objavila je snimku na kojoj Salopek kleči u pustinji uz maskiranog muškarca s nožem u ruci i čita s lista papira da će ga otmičari smaknuti u roku od 48 sati ako egipatska vlada ne oslobodi uhićene muslimanke. Iako su se na njegovom oslobađanju angažirale egipatske, hrvatske, ali i službe drugih europskih zemalja i iako je, kako bi pripomogla, u Egipat otputovala i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, Salopek je brutalno pogubljen.

Gotovo cijelu 2015. licitiralo se datumom parlamentarnih izbora, no nakon saborske ljetne stanke nagađanja su presječena i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović izbore je raspisala za 8. studenog. Iako su ankete tijekom godine davale veliku prednost Domoljubnoj koaliciji predvođenoj HDZ-om, prednost se uoči izbora istopila te je na izborima Domoljubna koalicija bila tijesni relativni pobjednik s osvojenih 59 mandata, nasuprot njih 56, koliko je osvojila koalicija Hrvatska raste, čiji je čelnik Zoran Milanović vratio popularnost zahvaljujući savjetima Alexa Brauna, potezima vezanim uz rješenje za 'švicarac', ali i stavom oko izbjegličke krize i arbitražnog sporazuma.

Dok su Milanović i ekipa predizbornu kampanju vodili na platformi domoljublja i uz mantru 'nema povratka na staro', HDZ nije uspio naći odgovor na takvu strategiju lijeve koalicije. Tomislav Karamarko odbio se sučeliti sa Zoranom Milanovićem i spočitavalo mu se da nije posve upoznat s glavnim točkama HDZ-ovog programa, no platforma upozoravanja na 'četiri godine nesposobnosti i nečinjenja' SDP-ove vlade ipak je urodila plodom za relativnu pobjedu. Kao kuriozitet predizborne kampanje ostat će upamćeno to da je prilikom predaje kandidacijskih lista HDZ kao svog koalicijskog partnera prijavio krivi Hrast.

No na kraju ni jedna ni druga strana s 59, odnosno 56 osvojenih mandata nisu mogle formirati parlamentarnu većinu ni vlast bez najvećeg iznenađenja izbora – Mosta s osvojenih 19 mandata. Na platformi reformi, ali i traženja tripartitne vlade Most je mjesec i pol pregovarao s jednom i drugom stranom. U gotovo svakodnevnim obratima one su i odbijale i prihvaćale tripartitnu vladu, izlazile iz pregovora pa se vraćale, dok su se Mostu spočitavale česte promjene mišljenja i otezanje s konačnom odlukom.

Tijekom pregovora Most je s početnih osvojenih 19 mandata spao na njih 15. Platformu Mosta napustio je osebujni primoštenski načelnik Stipe Petrina, ali i zastupnici Hrida Drage Prgometa. Taj bivši zamjenik predsjednika HDZ-a tu je stranku napustio početkom godine zbog neslaganja s vodstvom i njegovim potezima, nakon toga osnovao je udrugu Hrid, a kao neovisni kandidat na parlamentarnim izborima bio je na listi Mosta. U tijeku pregovora Mosta s dvije koalicije Prgometu je naštetila svojevrsna 'videosačekuša', u kojoj ga se snimilo na tajnom sastanku s Milanovićem i Antom Kotromanovićem. Most nakon toga prekida suradnju s Prgometom, a on za sobom povlači dvije zastupnice s Mostove liste i pretvara Hrid u političku stranku.

Unatoč tome, pregovori Mosta s dvije koalicije su se nastavili. Nakon što je HDZ po posljednji put odbio tripartitnu vladu, a SDP potpisao sporazum prema kojem pristaje na suradnju s desnom koalicijom, činilo se da će pasti konačni dogovor između Mosta i koalicije Hrvatska raste. Raspodjela resora već je gotovo bila dogovorena, no preko noći uslijedio je novi obrat. Čelnik Mosta Božo Petrov optužuje SDP da je usred pregovora vršio pritisak na zastupnike Mosta, iako do dan danas nije otkriveno na koga je točno vršen pritisak, prekidaju se pregovori s koalicijom Hrvatska raste, a već popodne istoga dana Most dogovara suradnju s Domoljubnom koalicijom i dolazi kod predsjednice s Tihomirom Oreškovićem kao nestranačkim kandidatom za mandatara. Oreškoviću, koji dolazi iz farmaceutske tvrtke Teva, predsjednica povjerava mandat za sastavljanje Vlade i saziva Sabor na konstituirajuću sjednicu. U ponedjeljak 28. prosinca većinom glasova, uz suzdržane zastupnike koalicije Hrvatska raste, HDZ-ov Željko Reiner izabran je predsjednika osmog saziva Sabora.