Dok rat u Ukrajini ulazi u petu godinu, Gerasimov ostaje na vrhu vojne hijerarhije unatoč velikim gubicima, sporom napredovanju i sve češćim ukrajinskim napadima na ruski teritorij. Pitanje koje se sve češće postavlja među ruskim vojnim analitičarima glasi: zašto ga Putin i dalje drži na toj poziciji?

Tvrdnje o uspjesima koje ne odgovaraju stvarnosti

Prije nekoliko tjedana Gerasimov je ponovno izazvao pažnju svojim izvješćem o stanju na bojištu. U televizijskom obraćanju tvrdio je da su ruske snage tijekom ožujka i travnja zauzele desetke naselja i stotine četvornih kilometara teritorija te da je regija Luhansk potpuno pod ruskom kontrolom, piše njemački Spiegel.

No, prema podacima američkog Instituta za proučavanje rata (ISW), stvarni teritorijalni dobici bili su višestruko manji. Zapadni analitičari navode da je Rusija ove godine zauzela tek dio teritorija koji Gerasimov spominje u svojim izvješćima.

To nije prvi put da ruski vojni vrh proglašava potpuno osvajanje Luhanska. Slične tvrdnje Moskva je iznosila već nekoliko puta tijekom rata, iako ukrajinske snage i dalje drže određene dijelove regije.

Propaganda kao dio ratne strategije

Pretjerivanje ili potpuno izmišljanje vojnih uspjeha postalo je svojevrsni zaštitni znak Gerasimova. Prema ocjenama brojnih promatrača, takva izvješća služe prije svega unutarnjoj propagandi i održavanju dojma da Rusija kontrolira tijek rata.

Dio ruskih građana, umoran od dugotrajnog sukoba, više ni ne prati detaljno situaciju na bojištu. Upravo zato, čak i netočne informacije mogu imati snažan propagandni učinak.

Ipak, među ruskim ultranacionalističkim vojnim blogerima Gerasimov je izrazito nepopularan. Mnogi ga smatraju simbolom ruskih neuspjeha u Ukrajini te ga otvoreno optužuju za katastrofalne ofenzive, velike ljudske gubitke i povlačenja s bojišta.

Golemi gubitci Rusije

Prema procjenama zapadnih obavještajnih službi i analitičkih centara, Rusija je tijekom rata pretrpjela goleme gubitke. Neke procjene govore o više od milijun poginulih, ranjenih ili nestalih ruskih vojnika od početka invazije 2022. godine, iako neke druge iznose nešto skromnije, ali i dalje značajne brojke.

Gerasimov nije uspio spriječiti ni ukrajinski prodor u rusku Kursku oblast tijekom ljeta 2024., kada su ukrajinske snage mjesecima držale određene položaje na ruskom teritoriju.

U međuvremenu Ukrajina sve češće napada rusku infrastrukturu, uključujući rafinerije i vojne objekte duboko unutar Rusije. Čak je i ovogodišnja parada povodom Dana pobjede u Moskvi održana u smanjenom opsegu, bez dijela teške vojne tehnike, što mnogi vide kao znak nesigurnosti i straha od mogućih napada.

General koji rijetko dolazi na frontu

Gerasimov dolazi iz skromne obitelji iz Kazanja, a vojnu karijeru gradio je još u sovjetsko vrijeme kao tenkovski časnik. Sudjelovao je i u Drugom čečenskom ratu, gdje su se kasnije pojavile priče o njegovoj navodnoj osobnoj hrabrosti na bojištu.

No austrijski vojni analitičar Gustav Gressel smatra da takve priče više služe stvaranju mita nego što odgovaraju stvarnosti.

Prema njegovim tvrdnjama, Gerasimov se tijekom rata u Ukrajini vrlo rijetko pojavljuje blizu bojišta te većinu vremena provodi u Moskvi. Navodno čak ni u zapovjednom centru u Rostovu na Donu ne boravi često.

Istodobno, ruski istraživački novinari optuživali su ga za nepotizam i luksuzan životni stil, uključujući posjedovanje više nekretnina.

Pobuna Wagnera pokazala koliko je slab njegov autoritet

Koliko je Gerasimov nepopularan u dijelu vojske pokazala je i pobuna Wagnerove skupine 2023. godine. Pokojni vođa Wagnera Jevgenij Prigožin tada je otvoreno tražio smjenu Gerasimova i ministra obrane Sergeja Šojgua.

Tijekom pobune dio visokih časnika nije pokazivao posebnu lojalnost Gerasimovu, a snimke razgovora vagnerovaca s vojnim zapovjednicima dodatno su osramotile vrh ruske vojske.

Nakon Prigožinove smrti i kasnijih čistki u ruskom vojnom vrhu mnogi Šojguovi suradnici završili su pod istragama ili uhićeni zbog korupcije. Ipak, Gerasimov je ostao netaknut te je čak dodatno učvrstio svoju poziciju preuzevši zapovjedništvo nad ruskim operacijama u Ukrajini.

Zašto ga Putin ne želi smijeniti?

Analitičari smatraju da upravo Gerasimovljev nedostatak karizme i političkih ambicija predstavlja njegovu najveću prednost u Putinovim očima.

Ruski vojni stručnjak Jan Matvejev tvrdi da Putin prije svega traži stabilnost i ljude koji bespogovorno izvršavaju njegove zahtjeve. Karizmatični i popularni vojni zapovjednici za Kremlj predstavljaju potencijalnu prijetnju.

Sličnog je mišljenja i Gustav Gressel, koji povlači paralelu sa sovjetskim vođom Josifom Staljinom.

'Putin se boji karizmatičnih vojnih zapovjednika jednako kao što ih se nekoć bojao Staljin', smatra Gressel.

Kremlj ne želi stvarati ratne heroje

Prema mišljenju dijela analitičara, Kremlj je od početka invazije izbjegavao promovirati pojedine generale kao ratne heroje. Cilj je bio spriječiti stvaranje previše popularnih vojnih figura koje bi mogle steći politički utjecaj.

Primjer za to je general Sergej Surovikin, koji je nakon uspješne obrane od ukrajinske protuofenzive 2023. stekao određenu popularnost, ali je ubrzo marginaliziran nakon povezanosti s Wagnerovom pobunom.

Danas se smatra da upravo Gerasimov, zbog svoje poslušnosti i potpune odanosti Kremlju, ostaje idealan izbor za Putina, čak i ako rezultati na bojištu govore drukčije.

Sovjetski način razmišljanja

Stručnjaci smatraju da pod Gerasimovljevim vodstvom nije moguća ozbiljna modernizacija ruske vojske. On i dalje favorizira klasične mehanizirane postrojbe i sovjetski model ratovanja, iako se moderno ratovanje sve više oslanja na dronove, umjetnu inteligenciju i precizne sustave.

Analitičari navode da Putina i Gerasimova povezuje zajednička sovjetska nostalgija i uvjerenje da se Rusija mora svim sredstvima suprotstaviti NATO-u.

Ipak, dio promatrača vjeruje da bi Gerasimov u jednom trenutku mogao postati idealan žrtveni jarac za ruske neuspjehe u Ukrajini. Ako situacija na bojištu dodatno oslabi, Kremlj bi upravo njega mogao okriviti za sve probleme rata koji je trebao trajati tek nekoliko dana.