Osvojila je 10 svjetskih prvenstava zaredom i ima tri olimpijska zlata, a uz to je zaradila milijune u Hollywoodu. Međutim rijetko tko zna o kome se radi. Riječ je, dakako, o norveškoj umjetničkoj klizačici Sonji Henie, čija karijera nije bila lišena kontroverzi. Ususret svečanosti zatvaranja XXV. Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini d'Ampezzo donosimo biografiju klizačice koja je osvojila više olimpijskih i svjetskih naslova od bilo koje druge umjetnice na ledu
Sonja Henie rođena je 8. travnja 1912. godine u Oslu u imućnoj obitelji. Njezin otac Wilhelm Henie bio je uspješan trgovac krznom i bivši svjetski prvak u biciklizmu, što je znatno utjecalo na organizaciju i financiranje njezine rane karijere. Klizati je počela u dobi od pet godina, a kao djevojčica također je bila nacionalno rangirana tenisačica, plivačica i jahačica.
Nakon što je počela ozbiljno trenirati umjetničko klizanje, njezino formalno obrazovanje je završilo. Obrazovali su je tutori, a njezin otac angažirao je najbolje svjetske stručnjake, među kojima i poznatu rusku balerinu Tamaru Karsavinu, da bi preobrazio kćer u sportsku zvijezdu. Henie je tako već kao desetogodišnjakinja nastupila na Zimskim olimpijskim igrama 1924. u Chamonixu i zauzela zadnje mjesto, ali i stekla dragocjeno međunarodno iskustvo.
Već četiri godine kasnije, na Zimskim olimpijskim igrama u St. Moritzu, osvojila je svoje prvo zlato. Olimpijsku titulu obranila je i 1932. godine u Lake Placidu, kao i 1936. u Garmisch-Partenkirchenu, čime je postala jedna od rijetkih sportašica s tri uzastopna olimpijska zlata u pojedinačnoj disciplini. Pored olimpijskih uspjeha, Henie je dominirala na svjetskim prvenstvima od 1927. do 1936. godine, osvojivši deset uzastopnih titula, kao i na europskim prvenstvima.
Prva uvela bijele pa smeđe čizmice
Henie se pripisuje to da je bila prva klizačica koja je koristila plesnu koreografiju, usvojila kratku suknju u umjetničkom klizanju i nosila bijele čizmice, a one su umanjivale težinu klizaljki i bile vizualno atraktivnije. Kako su bijele čizmice brzo postale standard za klizačice, počela ih je nositi u bež boji jer je htjela ostati jedinstvena.
Norvežanka je bila poznata po tehničkoj preciznosti, brzini i eleganciji izvedbe. Njezine inovativne tehnike klizanja i glamurozno ponašanje trajno su transformirali taj sport i potvrdili njegovo prihvaćanje kao legitimnog na Zimskim olimpijskim igrama. Uz koreografiji i glazbenu interpretaciju, Henie je sustavno radila na preobrazbi umjetničkog klizanja iz rigidne discipline u sport s izraženom estetskom dimenzijom.
Ellyn Kestnbaum, spisateljica i povjesničarka umjetničkog klizanja, pripisuje joj zasluge za transformaciju umjetničkog klizanja u ono što naziva 'spektaklom klizačkog tijela', ali i za 'čvrsto pomicanje značenja sporta u smjeru ženstvenosti'. Njezin stil postao je tako standard kojem su težile generacije klizačica nakon nje. Stručnjaci ističu da je upravo ona učvrstila percepciju umjetničkog klizanja kao spoja sporta i scenskog performansa, čime je otvorila put profesionalnim revijama na ledu i komercijalnim turnejama.
Nakon osvajanja treće olimpijske zlatne medalje 1936. godine Henie je prešla u profesionalne vode i preselila se u Hollywood. Potpisala je ugovor s filmskim studijem 20th Century Fox te je nastupila u nizu uspješnih filmova koji su kombinirali glazbu, romantiku i spektakularne klizačke točke. Među najpoznatijim ostvarenjima ističu se 'One in a Million' i 'Sun Valley Serenade'. Tijekom kasnih 1930-ih bila je jedna od najprofitabilnijih zvijezda tog studija, a njezine ledene revije privlačile su masovnu publiku diljem Sjeverne Amerike i Europe.
Preminula u avionu
No karijera joj nije bila lišena kontroverzi. Tijekom svoje amaterske klizačke karijere često je nastupala u Njemačkoj i bila je miljenica tamošnje publike, ali i Adolfa Hitlera osobno. Kontroverze su se prvi put pojavile kada je Henie pozdravila Hitlera nacističkim pozdravom na Zimskim olimpijskim igrama 1936. godine u Garmisch-Partenkirchenu, a nakon Igara prihvatila je poziv na ručak s njim u njegovu odmaralištu u Berchtesgadenu, gdje joj je nacistički vođa poklonio potpisanu fotografiju s dugom posvetom.
Norveški tisak ju je zbog toga oštro osudio i godinama je bila nepoželjna u domovini u kojoj je postojao značajan otpor nacistima i njihovim domaćim suradnicima tijekom okupacije. Henie se nakon rata opravdavala da se kao slavna osoba kretala u istim društvenim krugovima kao i norveška i ostale kraljevske obitelji i šefovi država te da se susret s Hitlerom treba tumačiti kao nešto što se podrazumijevalo od nje. Iako se kasnije distancirala od političkih implikacija tih susreta, reputacijska šteta ostala je dijelom njezina nasljeđa.
Najuspješnija umjetnička klizačica u povijesti udavala se tri puta. S posljednjim suprugom Nielsom Onstadom, norveškim pomorskim magnatom i pokroviteljem umjetnosti, nastanila se 1956. godine u Oslu te su prikupili veliku zbirku moderne umjetnosti, a ona je bila temelj za Henie Onstad Kunstsenter, galerije na dvije lokacije u blizini norveške prijestolnice.
Henie je sredinom 1960-ih dijagnosticirana kronična limfna leukemija. Umrla je 1969., u dobi od 57 godina, tijekom leta ambulantnim avionom iz Pariza za Oslo. Pokopana je sa suprugom Onstadom na vrhu brijega s pogledom na njihov umjetnički centar u Oslu. Norvežani, a i sportski svijet oprostili su Sonji Henie epizodu s Hitlerom, shvaćajući da njezino nasljeđe obuhvaća nedostižne sportske rezultate, transformaciju umjetničkog klizanja te doprinos spajanju sporta, zabave i medija.
