JAPANSKE ŽRTVE

Najtužnija pripovijest cunamija

  • Autor: D. Pilsel
  • Zadnja izmjena 18.04.2011 15:36
  • Objavljeno 18.04.2011 u 14:15
Japan potres tsunami

Japan potres tsunami

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Prema službenim podacima, prilikom cunamija koji je poharao sjeveroistočnu obalu Japana 11. ožujka umrle su najmanje 13.802 osobe, a 14.129 ih se smatra nestalima, dok je ranjeno 4.928. Tužnih priča ima previše, ali se čini da najteža stiže iz Okawe, gdje je umrlo čak 77 od 108 učenika između šest i 12 godina starosti te 10 od 13 učitelja osnovne škole

Škola u Okawi, danas samo hrpa građevinske šute, u potpunoj je tišini. Uopće nije pokraj mora. Niti blizu. Nego pokraj rijeke Kitakami, po čijem je koritu stigao nezapamćeni val visok 30 metara. Susjedi stižu. Šute, kleče, spuštaju glavu do poda. Jedna djevojka pokriva usta rukom u pokušaju da zaustavi suze.

Kako je došlo do takve tragedije? Profesor krasopisa u toj školi, Ryouichi Sakurada, pripovijeda novinaru španjolskog El Paísa da su djeca bila uvježbana da, u slučaju potresa, potrče prema središtu školskog dvorišta. Tako da su svi bili na okupu i čekali. Samo je nekoliko roditelja uspjelo doći i pokupiti djecu. Ostalima nema ni traga ni glasa. Voda ih je pomela. Škola je doslovno progutana.

Val je udario na manju branu koja se nalazi odmah do škole, zbog čega je porastao do 30 metara visine. Silovit udar na školu nije omogućio nikomu da preživi cunami.

Rijetki preživjeli u Okawi pripovijedaju da je voda nosila krave i da se čulo kako ljudi zapomažu, a zatim nestaju. Samo nekoliko kvadrata betona ili asfalta koji ponegdje izvire iz ogromne količine blata svjedoče da je tamo nekad stajalo selo, da je bilo kuća, vrtova. Od svega toga nema ni temelja.

Okawa, i cijela općina Ishinomaki, 400 km od Tokija, najpogođenija je, odnosno najrazorenija. Brodovi su na krovovima rijetkih kuća koje su izdržale val. Posvuda ima ostataka vozila, zdrobljenih kao da su od papira. Čuje se samo zvuk mašinerije kojom vojnici raščišćavaju ruševine. Čuju se i galebovi.

Jedan od rijetkih koji može svjedočiti je 80-godišnji poljoprivrednik Masashi Takeyama. Kuća mu je na nekoj uzvisini. Izdržala je, iako je sve oko nje pometeno. 'Bila su tri vala. Prvi je stigao 35 minuta nakon potresa. Nije bio tako velik. Nakon pola sata je stigao veći val, a nakon sat vremena onaj ogroman, koji je sve nosio pred sobom', kaže Takeyama. Ono što ga je najviše zaprepastilo je bio zvuk vode koja odnosi kuće: neki dugi i podmukli 'grrrrr'.

Okawa je mrtav grad. Jedina dobra vijest je plakat napisan crvenom bojom kojim je netko pokušao smiriti članove rodbine: 'Setsuo Yamashita je u centru za čišćenje'. I to je jedina poruka koja sada ima smisla u općini Ishinomaki. Čistiti i pokušati krenuti iznova, u nadi da će se pronaći i svi nestali da bi ih se dostojno sahranilo.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi