Tri i pol godine nakon početka ruske invazije, Moskva kontrolira gotovo petinu teritorija Ukrajine. Ruska vojska je od 2023. u ofenzivi, a prema podacima britanskog ministarstva obrane, samo u lipnju i srpnju ove godine zauzela je oko 1000 kvadratnih kilometara, piše Tagesschau.

Putin, uvjeren da mu vrijeme i vojna nadmoć idu u prilog, ne pokazuje znakove popuštanja pod američkim pritiscima. Rusija zasad nije odustala od svojih ratnih ciljeva, koji uključuju ne samo teritorijalne dobitke, već inzistiranje na tome da Ukrajina bude neutralna i demilitarizirana država izvan NATO-a.

Koje ukrajinske regije su pod ruskom kontrolom?

Moskva je još 2014. anektirala Krim, a potom preuzela kontrolu nad dijelovima regija Luhansk i Doneck. Godine 2022. anektirala je i dijelove Hersona i Zaporižja.

Međutim, ruska vojska nije u potpunosti stavila nijednu od ovih regija pod svoju kontrolu. Najveći napredak ostvarila je u Luhansku, gdje ukrajinska vojska sada drži samo uski pojas od nekoliko kvadratnih kilometara na granicama s Harkivom i Doneckom. Luhansk je stoga gotovo u potpunosti pod ruskom kontrolom.

Što se tiče Donecka, tu ruska vojska kontrolira oko dvije trećine teritorija te stalno napreduje uz znatne gubitke. Međutim, od 2014. Ukrajina je ovdje uspostavila tzv. utvrđeni pojas, koji se proteže na potezu od sjevera prema jugu duž autoceste H-20 i obuhvaća nekoliko velikih gradova poput Kramatorska, Slovjanska, Družkovke i Konstantinovke.

Institut za proučavanje rata (ISW) taj pojas opisuje kao glavnu prepreku pokušajima ruske vojske da osvoji Ukrajinu. Povlačenje bi predstavljalo značajan strateški korak natrag za ukrajinsku vojsku. U južnim regijama Herson i Zaporižje, fronta se proteže uz rijeku Dnjepro, gdje ukrajinska vojska brani područja na sjevernoj obali.

Što bi mogla podrazumijevati predaja teritorija?

Pozivajući se na svoj ustav, Rusija je do sada inzistirala na predaji četiri ukrajinske oblasti: Luhanska, Donjecka, Zaporižja i Hersona. Međutim, čini se da Rusija sada odstupa od te linije. Prema pisanju nekoliko američkih medija, Rusija je navodno u razgovorima s Trumpovim posebnim izaslanikom Steveom Witkoffom zahtijevala da se Ukrajina povuče iz Luhanska i Donjecka te prizna Krim kao dio Rusije. Zauzvrat, linija fronta u Zaporižju i Hersonu bila bi zamrznuta - što znači da bi dio tih regija ostao pod Ukrajinom.

Nakon toga mogli bi započeti pregovori o prekidu vatre. Talijanske novine Corriere della Sera objavile su u ponedjeljak intervju sa savjetnikom Kremlja Viktorom Suslovom. On je iznio dvije mogućnosti za sastanak Trumpa i Putina. Putinova opcija broj jedan je sporazum o povlačenju Ukrajine iz regije Donbas, u zamjenu za povlačenje ruske vojske iz Sumske, Dnjepropetrovske i Harkivske oblasti.

Osim toga, dodao je, postoje i drugi politički zahtjevi, poput odricanja Ukrajine od članstva u NATO-u, demilitarizacije i federalizacije zemlje. Te točke trebale bi biti navedene u bilateralnom sporazumu između SAD-a i Rusije, a sudjelovanje Ukrajine i Europljana nije planirano. Suslov je naglasio da je prije godinu dana Rusija tražila predaju četiri regije, a sada traži samo Donbas. Pod Donbasom Suslov vjerojatno prvenstveno misli na Donjecku oblast, budući da je Luhansk već gotovo u potpunosti zauzet. Ako Zelenski to odbije, Putin vidi drugu mogućnost: SAD bi trebao prestati s bilo kakvom vojnom podrškom Ukrajini i osigurati da američko oružje ne dođe do Ukrajine preko Europe.

Što stoji iza glasina o teritorijalnoj razmjeni?

Teritorijalna razmjena ne bi značila samo da Ukrajina odustaje od teritorija, već i da se Rusija povlači s određenih već osvojenih teritorija.

Takve špekulacije dodatno je potaknuo Donald Trump recentnom izjavom da bi moglo doći do 'razmjene teritorija' korisne za obje strane, no nije iznio detalje. Nejasno je bi li Rusija doista pristala na povlačenje iz nekih okupiranih područja, a treba imati na umu i da je Putin ranije izjavio: 'Gdje god kroči čizma ruskog vojnika – to je naše', što ne ostavlja puno prostora za ustupke.

Također, moguće da je posebni izaslanik Witkoff krivo shvatio Putina o ključnim detaljima tijekom njihova sastanka prošle srijede. Nekoliko medija, uključujući njemački Bild, izvijestilo je tijekom vikenda da je Witkoff Putinove zahtjeve i izjave u vezi sa Zaporižjem i Hersonom protumačio kao povlačenje Rusije iz regije.

Nakon što je Witkoff o tome obavijestio Trumpa, on je to prenio i europskim šefovima vlada u telefonskom razgovoru prošle srijede. Kada su europski predstavnici zahtijevali dodatne informacije, Witkoff je postupno promijenio svoju verziju izjave u dva sljedeća telefonska razgovora, što ostavlja dodatan prostor za interpretaciju. Nekoliko međunarodnih medijskih izvješća također govori i o potencijalnim drugim Witkoffovim nesporazumima u vezi s mogućim prekidom vatre.

Je li ideja o teritorijalnim ustupcima nova?

Ne, ovaj scenarij se i u prošlosti više puta spominjao. Međutim, ovisi o tome radi li se o de facto priznanju ruske kontrole nad dijelom ukrajinskog teritorija ili o pravnom priznanju. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski također je u prošlosti nagovijestio mogućnost de facto, tj. konceptualno privremenog, priznanja, između ostalog i na njemačkoj nacionalnoj televiziji ARD. Tamo je prošle veljače naglasio da Ukrajina nije spremna trajno se odreći dijelova svog teritorija.

'U pravnom smislu se nećemo odreći svojih teritorija', rekao je tada Zelenski. Jednog će dana, kazao je tada, dijelovi njegove zemlje koje je Rusija osvojila i pripojila kršeći međunarodno pravo ponovno postati dio Ukrajine. 'Naravno, sve ćemo vratiti. Ponovno će se poštivati međunarodno pravo. Ako ne danas, onda sutra', istaknuo je ukrajinski predsjednik.

Nakon Trumpove ponovne inauguracije u siječnju, pojačala su se nagađanja o razmjeni teritorija. U travnju je Witkoff navodno predstavio nacrt sporazuma o prekidu vatre europskim dužnosnicima na sastanku u Parizu. Novinska agencija Reuters izvijestila je da on uključuje snažna sigurnosna jamstva za Ukrajinu, odricanje Ukrajine od članstva u NATO-u, de jure američko priznanje statusa Krima kao ruskog teritorija i de facto priznanje ruskog statusa zarobljenih dijelova Luhanska, Donjecka, Zaporižja i Hersona.

Zauzvrat, Ukrajina bi vratila teritorij u Harkivskoj regiji i kontrolu nad nuklearnom elektranom Zaporižje, koju je prethodno okupirala Rusija, te bi njome upravljao SAD.

Nedavno je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte rekao da je gotovo nemoguće izbjeći raspravu o budućnosti ukrajinskih teritorija pod ruskom kontrolom. Rutte je u televizijskom intervjuu istaknuo da se sadašnje okolnosti trebaju uzeti u obzir. Međutim, naglasio je važnost razlikovanja između 'de facto' i 'de jure' priznanja. Kao primjer naveo je višedesetljetni stav Zapada o sovjetskoj okupaciji baltičkih država. Pritom su, kaže, odlučujući čimbenik i koraci koji se poduzmu nakon predaje teritorija. Označava li to početak sporazuma - ili njegov kraj, nakon što je, na primjer, postignut sveobuhvatni prekid vatre, moguće i potkrijepljen međunarodnim jamstvima?

Stavovi Ukrajine i Rusije fundamentalno se razlikuju po tom pitanju. Dok je Ukrajina spremna razgovarati o daljnjim koracima tek nakon sveobuhvatnog prekida vatre, Rusija povlačenje Ukrajine s teritorija na koje Kremlj polaže pravo postavlja kao preduvjet za prekid vatre.

Političke i društvene posljedice

Svaka promjena teritorijalnog statusa zahtijevala bi izmjenu ukrajinskog ustava. Prema ustavu, o promjeni teritorija treba glasati stanovništvo, a kako pokazuje anketa koju je krajem travnja/početkom svibnja proveo kijevski Institut Razumkov, 60 posto građana protivi se predaji ukrajinskih teritorija u ruske ruke.

Sam predsjednik Zelenski prethodnog vikenda ponovno je kategorički isključio mogućnost predaje teritorija bez borbe.

Vojno gledano, gubitak Donbasa omogućio bi Rusiji lakši prodor prema Harkivskoj oblasti u kojoj se nalazi i drugi najveći ukrajinski grad. Ekonomski, zemlja bi ostala bez značajnih nalazišta sirovina, u kojima i SAD ima svoje interese, a humanitarno - stotine tisuća ljudi bile bi izložene represiji i prisilnim migracijama.