Golemi ekocid u Lici, gdje je u okolici Gospića otkriveno gotovo 40 tisuća tona mahom opasnog otpada koji je uzrokovao teško onečišćenje tla i podzemnih voda, nakon USKOK-ove objave kompletnog vještačenja o tom slučaju i ogromnog pritiska javnosti pretvorio se u prvorazredno političko pitanje
Stranke Most, SDP i Drito zatražile su hitno sazivanje izvanredne sjednice Sabora, predsjednik Zoran Milanović od Vlade je zatražio hitnu akciju, a neslužbene informacije govore i o pritisku HDZ-ovog koalicijskog partnera Domovinskog pokreta. Oporbene stranke najavile su pokretanje procedure opoziva Vlade.
Zastupnica stranke Možemo! Dušica Radojčić kao predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode za petak sazvala izvanrednu sjednicu tog tijela - i to na terenu, u Gospiću.
Premijer Andrej Plenković sazvao je hitnu sjednicu užeg kabineta Vlade, a nakon toga i sastanak predstavnika stranaka parlamentarne većine.
Hoće li ministrica Vučković platiti političku cijenu?
Skandal s otpadom u Lici, izvjesno je, izazvat će političke posljedice, a tek treba vidjeti hoće li se dogoditi i tektonski poremećaji. Mnogi upiru prstom u ministricu zaštite okoliša i zelene tranzicije Mariju Vučković koja se evidentno nije snašla u ovom slučaju, ali teško da će se itko - od oporbe do bijesnih građanskih aktivista i javnosti - zadovoljiti samo njenim skalpom.
U Lici se, naime, dogodio potpuni kolaps sustava.
Tisuće kamiona onamo su godinama dovozile i deponirale različite vrste smeća iz više europskih država, sve dok se na hrpi nije skupilo čak 37 tisuća tona miješanog tehnogenog otpada, među kojim su ostaci obrade električne i elektroničke opreme i medicinskog otpada, plastika te građevinski i mineralni materijali.
Tlo je snažno zagađeno metalima, na oko 18 tisuća četvornih metara utvrđeno je nepovratno uništenje staništa, a vještačenja su pokazala da su u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađeni PFAS spojevi, odnosno 'vječne kemikalije'.
Građani upozoravali, a onda se uključio Europol
Građani iz Gospića tvrde da su zbog sumnjivog otpada podnosili prijave različitim institucijama - od lokalnih vlasti do MUP-a i Državnog inspektorata - no nije bilo vidljive reakcije sve dok se u priču nije uključio Europol. U međunarodnoj operaciji tada je uhićeno 13 osoba, među kojima i poduzetnik Josipa Šincek sa suprugom Monikom, koji su vlasnici jedne tvrtke za gospodarenje i recikliranje otpada. Istraga je kasnije dodatno širena, a u studenom prošle godine USKOK je - što će razorno djelovati na HDZ - uhitio glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića upravo zbog povezanosti sa supružnicima Šincek.
Umjesto da sprječava ilegalno odlaganje otpada i zagađenje tla, sumnja se, Mikulić je šurovao upravo sa zagađivačima i trovačima, a oni su ga kasnije čak optuživali da je tražio mito od 500 tisuća eura kako bi im dozvolio nastavak ekocida u Lici. On je to negirao.
Čini se da su svi sve znali: od županijskih službenika koji su izdavali dozvole za gospodarenje otpadom na ovoj lokaciji, preko raznih ministarstava i agencija, pa sve do šefa svih hrvatskih inspektora. Istine radi, treba reći da je i oporba u proteklim godinama u nekoliko navrata upozoravala na ovaj slučaj.
A danas su svi - od Zorana Milanovića i Siniše Hajdaša Dončića preko ljevice iz Možemo! do Mosta, ali i HDZ-ovog gradonačelnika Gospića Darka Milinovića te koalicijskih partnera iz DP-a - bijesni zbog objašnjenja da se lokacija ekocida ne može ni započeti hitno sanirati, nego da bi se to eventualno moglo dogoditi tek 2028. godine.
Politički analitičar i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić slaže se da je slučaj iz Gospića prerastao iz ekološkog incidenta i kriminalne priče u ozbiljan politički problem za Vladu Andreja Plenkovića - zbog razmjera ekološke štete i činjenice da je ona nastajala godinama, ali i ozbiljnih pitanja o postupanju nadležnih tijela i sporost sanacije.
'Važno je pritom razlikovati kaznenu od političke odgovornosti. Ne sugeriram da je aktualna ministrica odgovorna za nastanak ove katastrofe niti da je Vlada znala što se događalo, ali politička odgovornost počinje upravo onda kada država sazna za problem. Od tog trenutka građane opravdano zanima samo nekoliko stvari: jesmo li sigurni, što je zagađeno, može li se zagađenje širiti, što država radi i kada će problem biti riješen. U takvoj situaciji objašnjavati građanima da se nešto ne može napraviti brže zbog postupaka javne nabave može biti pravno i administrativno potpuno točno, ali politički i komunikacijski zvuči poražavajuće. Građanina kojem govorite o mogućem zagađenju tla i podzemnih voda ne zanima prvenstveno procedura nego sposobnost države da ga zaštiti', kaže Trogrlić za tportal.
'Tu se vidi i razlika u kriznom upravljanju. Branko Bačić je u slučaju Vjesnika vrlo brzo komunicirao što država radi, koji su sljedeći koraci, rokovi i tko je za njih odgovoran. I tamo je postojala javna nabava, pa čak i žalbe koje su postupak usporile. Kod ekološke opasnosti komunikacija mora biti barem jednako operativna, a rekao bih i znatno snažnija jer potencijalne posljedice nisu pitanje jedne zgrade nego zdravlja ljudi i okoliša. Ali ova priča ima još dublji politički sloj. Hrvatska godinama ima divlja i problematična odlagališta, nedovršenu infrastrukturu i probleme sa sustavom gospodarenja otpadom. Samo je u državnom programu sanacije identificiran niz prioritetnih lokacija, među kojima su Gospić, Lovinac, Benkovac, Samobor, Pazin i Poznanovec, a Dugi Rat da ne spominjem . O tome ekološke inicijative i dio oporbe govore godinama, ali otpad nikada nije bio tema koja ozbiljno mobilizira široku javnost. Gospić bi mogao biti točka preokreta zato što građanin sada prvi put vrlo jednostavno može povezati sve elemente priče i da je netko na otpadu zarađivao, otpad je završio ondje gdje nije smio, sustav ga očito nije na vrijeme zaustavio, danas razgovaramo o mogućim posljedicama za okoliš, a račun sanacije na kraju bi mogao pasti na državu, odnosno porezne obveznike', dodaje Trogrlić.
Kada ekološki problem postane toliko jednostavno razumljiv, on prestaje biti tema ekoloških aktivista i postaje politička tema, smatra on.
'Posebno je neugodno pitanje Državnog inspektorata. Andrija Mikulić godinama je bio jedan od ljudi kojima je premijer davao veliko institucionalno povjerenje. Njegov slučaj već je proizveo političku štetu. Sada, usred ekološke krize u kojoj se upravo postavlja pitanje kvalitete inspekcijskog nadzora, država nema imenovanog glavnog državnog inspektora. Tu na naplatu dolazi jedna od slabosti Plenkovićeva modela upravljanja izrazita centralizacija odlučivanja može biti politički vrlo učinkovita dok sustav funkcionira, ali postaje problem kada se važne kadrovske odluke odgađaju. Ako predsjednik Vlade želi imati posljednju riječ kod ključnih imenovanja, onda politički preuzima i odgovornost da sustav ne ostane bez vodstva kada je ono najpotrebnije, govori sugovornik tportala.
Treba, kaže, biti vrlo oprezan s tezom da je ovo tek još jedna afera koju će javnost zaboraviti za nekoliko dana: ekološke teme u Hrvatskoj tradicionalno teško probijaju prag interesa šire javnosti, ali kada ljudi počnu razmišljati o vodi koju piju, zemlji na kojoj proizvode hranu i mogućnosti da se nešto slično nalazi pokraj njihova grada, politička psihologija se potpuno mijenja.
'Trenutno najopasnije pitanje za vlast jest - ako se ovo godinama moglo događati u Gospiću, gdje se još događa? U tom trenutku Vlada više ne upravlja jednim incidentom, nego mora braniti povjerenje građana u cijeli sustav nadzora i gospodarenja otpadom. Zato današnji koalicijski sastanak može biti politički važniji nego što na prvi pogled izgleda: Vlada mora pokazati da razumije kako ovo nije problem koji se može riješiti samo priopćenjima, procedurama i čekanjem završetka javne nabave. Potrebni su vrlo jasan plan, rokovi, odgovorni ljudi i kontinuirana komunikacija s javnošću. Jer kod ekoloških kriza postoji jedna posebno neugodna politička zakonitost, a to je da građani mogu oprostiti što za problem niste odmah znali. Puno teže opraštaju dojam da, kada ste ga saznali, niste reagirali dovoljno brzo', objašnjava Trogrlić.
Ovaj analitičar smatra da je oporba u slučaju ekocida u Lici odradila svoj dio posla upozoravajući na otpad.
'To su činile i razne ekološke inicijative, no kako se ne radi neboderu Vjesnika - dakle zgradi usred glavnog grada koju se ne može ne vidjeti - sve je očito prolazilo ispod radara, a mnogima nije bilo oportuno posvetiti se ovom problemu. Moguće je da smo došli do točke preokreta na kojoj će ovakve teme postati bitne, a to bi mogla biti jedina konkretna korist u ovoj katastrofalnoj situaciji', dodaje.
Oporbena inicijativa za opozivom Vlade po njemu nema nikakve šanse za uspjeh, dok za Domovinski pokret Trogrlić objašnjava da 'zateže odnose zato što ih mora zatezati'.
'Moguće je da će ministrica Vučković morati odstupiti, ali to će biti to. Oporbena inicijativa više predstavlja folklor, kao i nezadovoljstvo Domovinskog pokreta. Ta stranka trenutno nema kamo ići, a pogotovo ne želi na izbore. Dakle, Vlada će preživjet,i ali će joj slučaj iz Like nanijeti ozbiljnu štetu', zaključuje Trogrlić.