Stručnjaci zato savjetuju da vlasnici financijske imovine još za života sastave oporuku u kojoj će jasno navesti što posjeduju i kako žele raspodijeliti svoju imovinu. Jednako je važno nasljednicima ostaviti informacije koje će im omogućiti da tu imovinu pronađu – podatke o bankama, brokerskim kućama, skrbničkim bankama ili drugim financijskim institucijama u kojima se imovina vodi.

U praksi se često događa upravo suprotno. Nakon smrti vlasnika nasljednici bezuspješno tragaju za bankovnim računima, potvrdama o vlasništvu, brokerskim računima ili drugom dokumentacijom kako bi utvrdili što je pokojnik posjedovao. Situacija postaje još složenija kada ima više nasljednika ili kada se dio imovine nalazi u inozemstvu.

Ista pravila kao i za drugu imovinu

Na financijsku imovinu primjenjuju se ista pravila nasljeđivanja kao i na ostalu ostavinu. Ako postoji oporuka, imovina se raspodjeljuje prema volji ostavitelja, uz poštovanje prava nužnih nasljednika. Ako oporuka ne postoji, primjenjuju se zakonska pravila nasljeđivanja.

Kod novca na računima u hrvatskim bankama nasljednici sudu ili javnom bilježniku koji vodi ostavinski postupak dostavljaju podatke o računima ako ih imaju. Kada ti podaci nisu poznati, sud ili javni bilježnik službenim putem utvrđuju u kojim bankama pokojnik ima račune i koliki je iznos sredstava. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju određuje se udio svakog nasljednika, nakon čega banke raspoređuju sredstva u skladu s tim rješenjem.

Dionice i obveznice prenose se preko SKDD-a

Vlasništvo nad dionicama i obveznicama evidentira se u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu (SKDD). Tijekom ostavinskog postupka utvrđuje se koje je vrijednosne papire pokojnik posjedovao, a nakon pravomoćnosti rješenja oni se prenose na račune nasljednika razmjerno njihovim nasljednim udjelima.

Kod poslovnih udjela u društvima s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), koji su registrirani kod trgovačkog suda, postupak može biti složeniji. Osim zakonskih pravila nasljeđivanja, važnu ulogu imaju i odredbe društvenog ugovora. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju temelj je za upis nasljednika u knjigu poslovnih udjela, ali društveni ugovor može sadržavati posebna pravila. Primjerice, može propisati da nasljednik mora svoj udio prenijeti drugom članu društva ili osobi koju društvo odredi. U tom slučaju nasljednik ima pravo na naknadu koja odgovara tržišnoj vrijednosti udjela, u skladu sa zakonom ili društvenim ugovorom.

Najveći izazov je imovina u inozemstvu

Nasljeđivanje financijske imovine izvan Hrvatske često zahtijeva dodatne administrativne postupke. Prvi je problem utvrditi gdje se imovina uopće nalazi. Ako pokojnik nije ostavio podatke o brokerskim računima, skrbničkim bankama ili drugim financijskim institucijama, nasljednici moraju pretražiti njegovu dokumentaciju, elektroničku poštu, računalo i druge izvore kako bi rekonstruirali popis imovine.

Nakon što se imovina identificira, strane financijske institucije u pravilu provode prijenos vlasništva na temelju vlastitih procedura, uz predočenje smrtovnice, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju te druge dokumentacije koju zahtijevaju.

Kriptoimovina: Bez pristupnih podataka nema nasljeđivanja

Kriptoimovina, poput Bitcoina, Ethereuma i drugih digitalnih valuta, također ulazi u ostavinu i može se naslijediti. Međutim, za razliku od novca na bankovnom računu ili dionica, najveći problem nije pravni nego tehnički – pristup imovini.

Ako pokojnik nije ostavio podatke o digitalnom novčaniku ili računu na platformi za trgovanje kriptoimovinom, nasljednici često ne mogu ni utvrditi da takva imovina postoji.

Kada je kripto pohranjen na računu kod pružatelja usluga, nasljednici se platformi obraćaju s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, dokazom identiteta i drugom dokumentacijom koju platforma zahtijeva. Svaka platforma ima vlastita pravila za prijenos ili isplatu imovine.

Još je složenija situacija kada je pokojnik sam čuvao kriptoimovinu na hardverskom ili drugom privatnom novčaniku. Tada je pristup moguć jedino ako postoji seed fraza, privatni ključ ili drugi vjerodostojni način pristupa. Bez tih podataka sredstva su u praksi izgubljena jer ne postoji banka ni državno tijelo koje može "otključati" digitalni novčanik.

Tko plaća porez na nasljedstvo?

Na financijsku imovinu koja se nasljeđuje u Hrvatskoj plaća se porez na nasljedstva i darove po stopi od četiri posto. Plaćanja su oslobođeni bračni i izvanbračni drug, potomci, preci, posvojenici i posvojitelji.

S druge strane, nasljednici u pobočnoj liniji – poput braće, sestara, ujaka, stričeva i drugih srodnika – kao i osobe koje nisu obuhvaćene zakonskim oslobođenjima, u pravilu plaćaju porez.

Porezna osnovica ovisi o vrsti imovine. Kod novca na računu riječ je o stanju sredstava, dok se kod vrijednosnih papira i kriptoimovine uzima njihova tržišna vrijednost na dan nastanka porezne obveze. Za dionice koje nisu uvrštene na burzu te za poslovne udjele u društvima s ograničenom odgovornošću tržišnu vrijednost procjenjuje Porezna uprava, pri čemu se uzimaju u obzir financijska izvješća društva, vrijednost njegove imovine, poslovni rezultati, procjene ovlaštenih vještaka i drugi relevantni pokazatelji.

Posebna pravila za inozemnu imovinu

Kod financijske imovine koja se nalazi u inozemstvu porezna pravila ovise o propisima države u kojoj je imovina registrirana. Zbog toga nasljednici trebaju provjeriti postoje li porezne obveze u toj državi, ali i moguće međunarodne ugovore koji uređuju izbjegavanje dvostrukog oporezivanja.

Primjerice, Sjedinjene Američke Države primjenjuju posebna pravila na nasljeđivanje američke imovine. Nerezidenti mogu biti obveznici poreza na ostavinu za imovinu čija vrijednost prelazi 60.000 američkih dolara, pri čemu porezne stope, ovisno o vrijednosti ostavine, mogu doseći od 18 do 40 posto.

Možemo zaključiti da najveći problem kod nasljeđivanja financijske imovine često nije pravo, nego informacije. Dobro sastavljena oporuka, ažuran popis financijske imovine i pohranjeni podaci o računima, ulaganjima i digitalnim novčanicima mogu nasljednicima uštedjeti mjesece administrativnih postupaka i spriječiti da vrijedna imovina ostane trajno nedostupna.