Na početku karijere Grgić se bavio i estetskim zahvatima, osobito rinoplastikom. Priznao je da mu je taj dio struke bio iznimno izazovan.

'Rinoplastika je prekrasna u svom konceptu. Radiš s mladim, zdravim ljudima, želiš im pomoći da se bolje osjećaju, da bolje dišu. Operacija je izuzetno zahtjevna', rekao je Grgić u NU2 na HRT-u.

Milimetri čine razliku

Naglasio je da u rinoplastici često odlučuju milimetri: "Dva milimetra razlike su razlika između katastrofe i odličnog uspjeha". No s vremenom su se počela javljati i pitanja. Prisjetio se iskustava s vrhunskih međunarodnih tečajeva, gdje su i najpoznatiji kirurzi imali pacijente s lošim rezultatima, ali i primjera slavnih osoba čiji su nosovi trajno oštećeni.

'Shvatio sam da ni vrhunski kirurzi nemaju uvijek vrhunske rezultate', rekao je.

Prekretnica se, kako je ispričao, dogodila na kongresu u Barceloni, nakon okruglog stola o estetskoj kirurgiji. Gledao je slike 'prije' i 'poslije' i pitao se: ljudi su bili lijepi i prije, je li to uopće ljepše? Istog dana otišao je na predavanje o ranim rezultatima endoskopske kirurgije sinusa i baze lubanje.

'Vidio sam tumor u glavi koji se operira kroz nos, a čovjek nakon dva dana izgleda kao da nije operiran. Tada sam se sjetio scene iz filma Ko to tamo peva i rekao: 'Tata, ja bih ovo radio', rekao je Grgić. Od tog trenutka, istaknuo je, njegov profesionalni fokus se promijenio, iako rinoplastiku nije odmah potpuno napustio.

Govoreći iz dugogodišnje prakse, Grgić je otvoreno progovorio o nezadovoljstvu pacijenata nakon estetskih zahvata. Kazao je kako mu je kroz ambulantu prošlo jako puno ljudi koji otežano dišu na nos, a već su ga operirali nos. Dodao je da je kroz godine shvatio kako velik broj ljudi nije zadovoljan rezultatima, ali to često ne kaže ni liječnicima koji su ih operirali.

'Shvatio sam i da imam pacijente koji nisu zadovoljni mojim rezultatima, a ja to ne znam. Kad ih pitaš kako su, kažu: „Dobro je“, i tu razgovor stane', rekao je.

Dio zahvata nosi nepotrebne rizike

Govoreći o svakodnevnom radu u rinološkoj ambulanti, Marko Velimir Grgić objasnio je da već godinama svjesno ne spaja funkcionalne operacije nosa s estetskim zahvatima, iako priznaje da to ranije nije uvijek bilo tako.

'Godinama već to ne radim. Neću reći da to nisam nikada rekao, jer ti je ponekad žao ako čovjek ima neki deformitet, a ide na funkcionalnu operaciju, da mu ne ponudiš informaciju da se to može i estetski uljepšati. Međutim, cijela ta priča mora biti vrlo razumna', rekao je.

S iskustvom, dodaje, shvatio je da estetski dio zahvata često nosi nepotrebne rizike.

'S ovim godinama koje imam naučio sam da određeni estetski dio tog zahvata nerijetko nosi nepotrebni rizik. Zato ljude više ne pitam. Operirao sam prijatelja kojem je nos išao u stranu gotovo centimetar i pol. Po svim mjerilima bio je neadekvatan, ali njega je trebalo operirati zbog funkcije. Kad je rekao društvu da ide na operaciju nosa, pitali su ga: ‘Čekaj, a kaj tebi s nosom ne valja?’ Nitko nikada nije ni primijetio problem. Zato se jako ustručavam nekoga pitati želi li estetsku korekciju – ne želim ga stigmatizirati ili mu ukazati na nešto što ga uopće ne smeta', objasnio je.

Na pitanje bi li ikada razmišljao o estetskom zahvatu na sebi, Grgić je bio izričit: "Niti u ludilu!".

Dodao je da nezadovoljstvo izgledom često dolazi u mladosti, ali da s godinama mijenja perspektivu. Danas, dodje - ima prijateljice koje su "gospođe srednjih godina, nemaju idealne noseve, neke su čak u srednjoj školi zbog toga zadirkivali, i kažu mu da su sretne da to nikad nisu napravile".

Umjetna mladost

Posebno je naglasio osobni stav: "Iskreno, cijenim prirodnu starost više nego umjetnu mladost. I cijenim nesavršenost – do neke mjere“.

Komentirajući snažan porast estetskih zahvata, osobito rinoplastike, Grgić je upozorio da problem nije jednostavan. Tu ima medicinskih opravdanja, ali mnogi zahvati ih nemaju. Celebrities diktiraju ideale ljepote, društvene mreže rade užasan pritisak na mlade ljude', rekao je.

Kao sudski vještak s dugogodišnjim iskustvom, kaže da posljednjih godina vidi zabrinjavajući trend – "u smislu da liječnici na neki način nagovaraju ljude i postavljaju trendove, što ne bi smjelo biti“. Na čestu obranu da pacijenti sami traže zahvate, Grgić odgovara jasnim profesionalnim stavom.

'Kolege mi kažu: ljudi to traže, dolaze s konkretnim zahtjevima. Ali ja sam liječnik. Ja sam taj koji mora reći: ovo nije opravdano', naglasio je.

Govoreći o posljedicama estetskih operacija nosa, Marko Velimir Grgić naglasio je da problem često nije u vidljivom rezultatu, nego u poremećajima unutarnje funkcije nosa. Objasnio je da čak i tehnički savršeno izvedena operacija može dovesti do subjektivnog osjećaja da pacijent ne može normalno disati.

Kao rinolog, kaže, često susreće pacijente kod kojih je nos anatomski uredan, ali funkcionalno problematičan. Takvi pacijenti, dodaje, često prolaze kroz više korektivnih operacija, koje ponekad završavaju još lošijim ishodom.

Govoreći o trendovima, smatra da će estetska kirurgija još rasti, dijelom i zbog pritiska društvenih mreža, ali najveću odgovornost vidi upravo u liječnicima.

'Ako mi dođe netko tko je po mojim mjerilima lijep, ja ga ne smijem uljepšavati. Od ružnog nosa mogu napraviti neupadljiv, ali neupadljiv neću pretvarati u prekrasan, rekao je, naglašavajući važnost profesionalnih granica. Na pitanje zašto se nije nastavio baviti estetskom kirurgijom unatoč financijskom potencijalu, bio je izravan: "Nisam ovdje zbog novaca. Još uvijek bih mogao zarađivati velike iznose, ali čovjek mora raditi ono u čemu se osjeća dobro. Nije u šoldima sve".

Problemi u bolnicama

Grgić je upozorio na ozbiljne infrastrukturne probleme zagrebačkih bolnica, posebno Vinogradske, koju je opisao kao građevinski i funkcionalno neprimjerenu. Bolnica je, kaže, razbacana na više od 30 objekata, što otežava kretanje pacijentima, osobito starijima i nepokretnima. Priznao je da ni nakon 30 godina rada često ne zna gdje se pojedini odjeli nalaze te da bi bolnici trebali “razvodnici” koji bi pomagali pacijentima u snalaženju.  Istaknuo je da velike bolnice same po sebi nisu jamstvo boljeg sustava. Iz vlastitog iskustva rada i edukacije u inozemstvu kaže kako velike bolničke strukture često znaju biti i vrlo komplicirane.

Tema dvostrukog rada liječnika ponovno je aktualizirana nakon uputa ministrice zdravstva, a Grgić je otvoreno govorio i o vlastitom iskustvu. Potvrdio je da već nekoliko godina povremeno radi u privatnoj poliklinici, ali uz vrlo jasne uvjete.

Na pitanje potiče li dvostruki rad korupciju u zdravstvu, Grgić je odgovorio da korupcija nije nastala s privatnim radom: "Korupcije je bilo i prije, dok privatni rad nije bio dopušten. Ljudi su tada plaćali ispod pulta. To neće nestati samo zabranama". Problem vidi u tome što sustav ne razlikuje one koji savjesno rade od onih koji zanemaruju obveze u javnom sustavu.

Jedan od ključnih problema zdravstva, prema Grgiću, jest defanzivna medicina – praksa u kojoj se liječnici odlučuju na velik broj pretraga kako bi se zaštitili od moguće odgovornosti. Iz vlastitog iskustva kaže da velik dio pacijenata dolazi na konzultacije zbog nalaza dobivenih pretragama koje uopće nisu trebale biti učinjene.