Stara izreka kaže: 'Držite prijatelja blizu, a neprijatelja još bliže.' Izazovno je to samo po sebi, a još je izazovnije ako niste sigurni u koju točno od te dvije kategorije pripada vaš 'poznanik'. Tako bismo laički možda najbolje mogli opisati aktualnu dilemu Europske unije u odnosu prema Kini.

Da, imamo trgovinske odnose (čak i posebne carine od kojih neke stupaju na snagu 1. srpnja) s azijskom zemljom koju krasi autokracija, ali i resursima koji trebaju i EU-u. S druge strane, ista ta Kina ima i sve bliskije odnose s Rusijom dok u zraku visi ključno pitanje: je li posrijedi država koja želi istinsko prijateljstvo ili pak destabilizaciju, čak i raspad europske zajednice?

U međuvremenu se bilateralni odnosi moraju održavati i njegovati, a Europski parlament ima i svoje Izaslanstvo za odnose s Kinom (D-CN). Njemački europarlamentarac Engin Eroglu iz redova grupacije Renew Europe (liberali; nijedan od 12 hrvatskih eurozastupnika nije u toj grupi) predsjednik je tog tijela u aktualnom mandatu, a odgovarajući na upit koji mu je poslao tportal, brzo je dao do znanja da je svjestan brojnih dilema zbog Kine u trenutnom napetom geopolitičkom trenutku.

'To je sve teža veza. EU je 2019. godine definirao odnos s Kinom kao partnerstvo, natjecanje i sistemsko rivalstvo. Od 2019. godine do danas, tijekom pandemije koronavirusa i slijedom ruske invazije na Ukrajinu, Kina se sve više ponaša na način koji smanjuje potencijal partnerstva', naveo je Eroglu.

'To nema veze s tržišnim natjecanjem'

Tijekom našeg boravka na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u svibnju u Strasbourgu, očekivalo se da će jedna od tema Odbora za vanjske poslove (AFET) biti upravo odnos EU-a s Kinom, ali naposljetku to nije stiglo na dnevni red. Prema neslužbenim informacijama, u trenutku pisanja ovog članka ova bi se tema mogla pojaviti na dnevnom redu plenarne sjednice u srpnju, posljednje prije ljetne stanke europarlamentaraca.

Do tada D-CN, kaže nam Eroglu, nastavlja svoj rad te članovi ove delegacije redovito posjećuju Narodnu Republiku Kinu i komuniciraju s diplomatskim kolegama iz te zemlje.

'Pored kineske podrške ruskom ratu protiv Ukrajine, jedna od ključnih tema je industrijska politika u sklopu njihova petogodišnjeg plana i pogled na korištenje trgovinske ovisnosti. To nema nikakve veze s tržišnim natjecanjem i sve više potkopava europske industrije. Naravno, svaki put se dotaknemo i konkretnih pitanja ljudskih prava, poput progona manjina kao što su Ujguri, Tibetanci i Mongoli te ograničavanja autonomije Hong Konga', pobrojao nam je Eroglu teme o kojima europski dužnosnici redovito komuniciraju s predstavnicima Pekinga.

Rezolucija o Kini: Zahtjevi za sankcije oko spornog zakona

Da su odnosi napeti, pokazuju i službena priopćenja D-CN-a, u kojima se redovno osuđuju kineski politički progoni, a Eroglu je istaknuo da je EU nudio političke azile tamošnjim disidentima. Našeg smo sugovornika pitali i što očekuje od redefiniranja odnosa EU-a i Kine, no ostali smo bez odgovora.

'Ne želim preduhitriti glasanje i stoga neću komentirati tekući proces. Uvijek smo imali snažnu većinu glede odnosa prema Kini, što se, primjerice, može vidjeti i u zadnjoj hitnoj rezoluciji o Kini s plenarne sjednice u travnju', kratko je odvratio njemački eurozastupnik iz redova grupacije Renew Europe.

Tada je s 439 glasova za, 52 protiv i 71 suzdržanim EP zatražio od Kine ukidanje njihova tada novog Zakona o etničkom ujedinjenju i napretku, a eurozastupnici su ga osudili jer ograničava kulturne, religijske i jezične slobode. U isto vrijeme od Vijeća EU-a zahtijevali su uvođenje sankcija svima koji su odgovorni za donošenje tog zakona, a u toj rezoluciji tražili su i oslobođenje političkih zatvorenika, među kojima je i Ilham Tohti, dobitnik Saharove nagrade 2019. godine.

Također, osudili su transnacionalnu represiju Kine prema pojedincima koji žive u EU-u, a od država članica zatražili suspenziju svih sporazuma o izručenju s tom državom. Međutim rezolucija predstavlja samo stav EP-a, stoga zemlje članice nemaju obavezu postupati po njoj kao po zakonima koje usvoje sve institucije EU-a: Parlament, Komisija i Vijeće.

'Druga strana nije previše otvorena oko rješavanja problema'

Kako i zemlje istočne Azije, tako i EU motri situaciju na Tajvanu, otoku koji je službeno kineski teritorij, ali izvan kontrole komunističke partije u Pekingu te s višestranačkim izborima u državi koja trenutno funkcionira pod geslom 'jedna zemlja, dva sustava'. Dok na njemu rastu želje za osamostaljenjem, svijet se pita hoće li kineski čelnik Xi Jinping krenuti u invaziju.

Komentirajući Tajvan, Eroglu nam kaže da 'EU slijedi vlastitu politiku jedne Kine' te surađuje s Tajvanom na mnogim područjima.

'Mislim da svima treba biti jasno da EU odbija jednostrane promjene statusa quo u Tajvanskom tjesnacu upotrebom sile. Taj tjesnac je važna trgovinska ruta i stoga bi svaka nestabilnost u regiji imala dramatične posljedice po globalnu sigurnost i prosperitet. K tome, Tajvan i EU dijele zajedničke demokratske vrijednosti i važan nam je partner koji slično razmišlja. Nadam se da će u svim zemljama ljudi imati pravo na blagostanje i odlučivanje o tome kako žele živjeti', rekao je čelnik D-CN-a.

Tajvan i progoni nacionalnih manjina problemi su na drugom kraju svijeta, no kineski postupci stvaraju probleme i u samoj Uniji. Konkretno, u sferi društvenih mreža, jer su hibridne akcije još 2024. godine dovele do poništavanja rezultata predsjedničkih izbora u Rumunjskoj nakon što je obavještajna služba u Bukureštu utvrdila da je preko TikToka, društvene mreže podrijetlom iz Kine, došlo do stranog utjecaja na izborni proces. Eroglu se dobro sjeća tih problema, a osim što je naveo da se EP pozabavio pitanjem štetnog utjecaja TikToka u različitim odnosima, naveo je da se o tome razgovaralo i izravno s kineskom stranom. Ipak, nije prezadovoljan tim kontaktima.

'Mislim da druga strana nije previše otvorena glede rješavanja ovih problema. Na kraju, na nama je da učvrstimo legislativu radi zaštite naše djece i sprječavanja utjecaja dezinformacija u našoj javnoj sferi', ustvrdio je Eroglu.

Stier i Picula: S Kinom se mora balansirati

Hrvatski eurozastupnici nisu članovi EP-ovog Izaslanstva za odnose s Kinom, no u AFET-u Hrvatska ima čak četiri imena, a mi smo za potrebe ove teme kontaktirali s Davorom Ivom Stierom (HDZ/EPP) i Toninom Piculom (SDP/S&D).

U razgovoru za tportal, oba su se sugovornika složila da je Kina zemlja oko koje EU mora balansirati. U nekim stvarima suradnja je nužna, u drugima nemamo zajedničkih točaka.

Konkretno, Stier je istaknuo borbu protiv klimatskih promjena kao područje u kojem EU i Kina razvijaju suradnju. S druge strane, Kina je takmac u trgovinskim temama te sistemski suparnik u različitim ideološkim pitanjima. Pritom je podsjetio da se međunarodni poredak mijenja te je EU u izazovnoj poziciji uslijed preslagivanja Kine i SAD-a kao dviju svjetskih supersila.

'Ta dinamika, ta dijalektika među njima jako utječe na oblikovanje novoga svijeta. Europa u tom pogledu, naravno, želi zaštititi svoje interese i pogotovo sigurnost i mir na našem kontinentu te omogućiti razvoj za sve naše države članice', rekao je Stier.

Picula je istaknuo da između Kine i EU-a postoji snažna ekonomska međuovisnost te da je Peking ključan trgovinski partner, a istaknuo je tehnologiju kao područje u kojem se vidi najveće rivalstvo. Pritom je upozorio da se EU prema Kini mora odnositi kao jedinstven blok, a ne bilateralno, na razini zemalja članica koje su manje ili više ovisne o tom azijskom tržištu. U suprotnom, mogli bismo ući u bipolarni svijet u kojem bi Kina i SAD dominirali, a Unija zaglavila u sekundarnoj ulozi.

'Europska unija mora razviti i provesti vlastitu strategiju prema Kini te ona treba biti principijelna, kritična, konstruktivna, fleksibilna i neovisna o drugim međunarodnim akterima. Geopolitički interes Unije je obnova multilateralnog svijeta temeljenog na poštivanju međunarodnog prava jer on joj jedini omogućuje da ostane relevantna na svjetskoj sceni. U tom duhu, dok nastoji očuvati svoje veze sa SAD-om, EU mora razviti vlastitu autonomnu i dosljednu politiku prema Kini. Premda kineski narativ često prikazuje Europu kao kontinent u padu, pristup velikom i bogatom jedinstvenom tržištu EU-a i dalje je od velike važnosti za Kinu. Europa mora strateški iskoristiti tu polugu prilikom oblikovanja svojih odnosa s Pekingom, s ciljem jačanja globalnog statusa Unije', ustvrdio je Picula.

Macron kaže jedno, Sanchez drugo, Stier: Zabrinjava prodaja raketa Srbiji

Međutim postavlja se pitanje koliko EU može formirati zajedničku politiku prema Kini dok sami lideri članica o toj zemlji imaju oprečne stavove. Primjerice, francuski predsjednik Emmanuel Macron u travnju ove godine poručio je da je Kina, s Rusijom i SAD-om, protiv Europe. Ipak, nekoliko dana ranije, u svom posjetu Kini, španjolski premijer Pedro Sanchez zazivao je produbljivanje odnosa EU-a i Kine kako bi se zaštitio međunarodni poredak uslijed svađe s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom oko rata s Iranom. Upitan o ovim oprečnim stavovima, Stier je naveo da Kina pomaže spomenutim liderima malo skrenuti pažnju s problema koje imaju u vlastitim državama.

'Sanchez je prvenstveno u vrlo osjetljivoj situaciji na domaćem terenu, okružen i praktički opkoljen korupcijskim aferama vrlo bliskih suradnika te bez funkcionirajuće većine u parlamentu, pa ne može donijeti ni proračun. Stoga se on zapravo bori za vlast, a jedan od načina je i da bude aktivan, rekao bih čak i donekle provokativan na vanjskom planu. Nedostatak potpore na domaćoj sceni nastoji nadomjestiti vanjskopolitičkim legitimitetom, predvodeći struju koja se suprotstavlja Trumpovoj administraciji pa bi odgovor bilo preoblikovanje odnosa s Kinom. Macron je u mnogo čemu, iako je u ovoj situaciji imao oprečne izjave, u sličnoj situaciji kao i Sanchez. Dakle vrlo slaba situacija doma, gdje je definitivno izgubio potporu, nema funkcionirajuću većinu u parlamentu, nego je stalno u nekoj nestabilnosti i jednostavno u iščekivanju tih izbora 2027. godine. To ne znači, naravno, da se ne treba čuti glas Francuske, ali on se mora staviti i u kontekst u kojem Macron to govori', analizirao je Stier.

Na pitanje kojem od tih dvojice lidera više vjeruje, naš sugovornik smatra da se EU mora više brinuti za politike koje će donijeti unutar bloka kako bi se povećala konkurentnost, produktivnost, pa u konačnici i strateška autonomija. Dok se slaže da treba reorganizirati odnose sa SAD-om, smatra da bi to bila greška učiniti otvaranjem prema Kini bez uvjeta ili kriterija jer bismo onda samo ovisnost o jednoj zemlji zamijenili drugom. Eurozastupnik iz redova HDZ-a ne krije ono što ga najviše brine kod Kine ne samo na europskom planu, nego i konkretno za Hrvatsku.

'A to je obrambena suradnja sa zemljama koje nažalost u našem susjedstvu vode politiku protivnu europskoj integraciji, koja ide za konceptima kao što je srpski svijet i koja nabavlja ofenzivne sustave od Kine (famozne 'Zagrepčanke' koje je kupila Srbija, op.a.). Dakle nije tu riječ o tome da neka zemlja nema pravo izgraditi svoje obrambene mehanizme, ali zašto bi trebala i protiv koga bi trebala nabavljati tako sofisticirane ofenzivne oružane sustave kao što su supersonične rakete iz Kine. Mislim da je to točka u kojoj postoji zabrinutost i na nju se moramo fokusirati. Što se tiče važnosti Kine kao stalne članice Vijeća sigurnosti, zemlje koja je danas u geopolitičkoj konkurenciji sa SAD-om i dobrim dijelom definira međunarodne odnose kao ekonomska velesila, Hrvatska mora gledati kako osigurati svoje interese. Jednostavno, zaštititi i promovirati proizvodnju u Hrvatskoj u najvećoj mogućoj mjeri, ali ne u sukobu s bilo kime, pa tako ni s Kinom', ustvrdio je Stier.

Picula: EU i Kina čine 30 posto svjetske trgovine

Sa svoje strane, Picula navodi da EU de-risking strategijom prema Pekingu ne želi prekinuti odnose, već smanjiti ovisnost kako bi se izbjegla 'i potpuna konfrontacija i prevelika ranjivost'. Uz već spomenutu suradnju oko klimatskih promjena i obnovljivih izvora (gdje je Kina najveći svjetski investitor), eurozastupnik iz redova SDP-a jasno navodi oko čega se i kako EU mora postaviti.

'EU kao najveći svjetski donator razvojne pomoći mora surađivati s Kinom, najvećim zajmodavcem zemljama u razvoju, u promicanju održivog globalnog razvoja. Suradnja ostaje ključna, naprimjer, u područjima multilateralizma, globalnog zdravlja te očuvanja mira. S druge strane, mi se moramo postaviti i jasno osuditi kontinuirana kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda u Kini. Države članice moraju spriječiti i ukinuti neslužbene policijske postaje Kine na teritoriju Unije te bi EU trebao inzistirati na tome da se naši globalni partneri suzdrže od vraćanja izbjeglica ili branitelja ljudskih prava u Kinu', pobrojao je Picula.

Naglasio je i da osuđuje to što Kina, iako nije izravno vojno aktivna u Ukrajini, političkom, ekonomskom i tehnološkom podrškom Rusiji produžuje sukob, a pritom nikad nije osudila Putinovu agresiju. Suradnja je moguća, ali Europa ne smije biti naivna, a isto vrijedi za Hrvatsku.

'Naglasio bih i da EU i Kina čine gotovo 30 posto globalne trgovine, a EU je definirao Kinu kao 'partnera, konkurenta i sistemskog rivala'. Smatram da je to pristup kojem treba težiti i Hrvatska te pažljivo procijeniti gdje je suradnja poželjna, a gdje ima razloga za oprez. Dobar orijentir je izvješće Marija Draghija (bivšeg talijanskog premijera, op.a.) o konkurentnosti gospodarstva Europske unije u kojem je autor navodio primjere solarnih panela i ovisnosti o Kini. Tu su i druga upozorenja i preporuke kako djelovati u cilju kompletiranja veće europske samodostatnosti. Zato velika odgovornost leži na izabranim dužnosnicima da strateškim politikama utječu kako na ekonomski razvoj EU-a, tako i na njezinu političku koherentnost da bi se vremenom smanjila ovisnost o Kini i drugim geopolitičkim rivalima', ustvrdio je Picula.

Kineski interes često se ne poklapa s našim ciljevima

U međuvremenu je Europska komisija ustvrdila da je trenutni odnos s Kinom neodrživ i zahtijeva promjene. Rasprave o budućem odnosu Bruxellesa i Pekinga su u tijeku, a premda predsjednik EP-ovog izaslanstva za odnose s Kinom nije želio prejudicirati glasanje parlamenta o ovom pitanju, čini se kako ipak očekuje da aktualno partnerstvo s Kinom ne drži vodu kao onda kada je bilo definirano – 2019. godine.

'Kina provodi politike koje su u biti fokusirane na njezin vlastiti interes. Češće se taj interes ne poklapa s našim ciljevima. Ne vjerujem da nam Kina može biti partner kada je riječ o održavanju međunarodnog poretka i stoga kinesko selektivno razumijevanje međunarodnih pravila smanjuje prostor za suradnju. Ne mislim da se trebamo odcijepiti od Kine, ali moramo povećati europsku suverenost u ključnim područjima, u kojima smo previše ovisni o entitetima kojima ne možemo vjerovati', zaključio je Eroglu.

Dakle nema sumnje u to da će Kina ostati uvaženi gost u Europi, samo je pitanje kako ćemo promijeniti vlastito gostoprimstvo zbog zaštite domaćinstva.