Na dubini od oko 150 metara uz norveški otok Fedje već više od osam desetljeća leži olupina njemačke podmornice U-864. Vjeruje se da je prema Japanu prevozila čak 1867 spremnika žive, odnosno potencijalno između 65 i 67 tona tog otrovnog metala. Novi podvodni snimci pokazuju koliko je olupina propala, a Norveška još traži odgovor na ključno pitanje – pokušati izvući opasan teret ili ga trajno zatrpati na morskom dnu
Nekoliko kilometara od norveškog otoka Fedje na morskom dnu nalazi se jedna od neobičnijih ekoloških ostavština Drugog svjetskog rata. Njemačka podmornica U-864 već više od 80 godina leži na oko 150 metara dubine, razlomljena na dva dijela i djelomično prekrivena sedimentom.
Problem nije samo olupina, nego ono što je prevozila. Povijesni podaci upućuju na to da je na podmornici trebalo biti čak 1867 spremnika sa živom. Ako je cijela planirana pošiljka doista ukrcana, moglo je biti riječ o između 65 i 67 tona žive, piše Euronews.
Precizna količina ipak nije poznata jer potpuna dokumentacija o ukrcaju nije sačuvana. Potvrđeno je, međutim, da se živa nalazi u olupini.
vezane vijesti
Tajna misija prema Japanu
U-864 krenuo je početkom 1945. na posebnu misiju prema Japanu. Uz vojnu i tehničku opremu, na brodu su bili stručnjaci i materijali namijenjeni japanskoj ratnoj industriji. Podmornica do odredišta nikada nije stigla.
Britanska podmornica HMS Venturer presrela je njemačke radijske komunikacije i pronašla U-864. Dana 9. veljače 1945. ispalila je torpedo koji je pogodio njemačku podmornicu. U-864 potonuo je na približno 150 metara dubine, a poginule su sve 73 osobe koje su bile na njemu.
Taj se napad smatra jedinim poznatim slučajem u kojem je jedna zaronjena podmornica potopila drugu zaronjenu podmornicu.
Olupinu pronašli tek 2003.
Nakon rata U-864 desetljećima je bio gotovo zaboravljen. Olupina je pronađena tek 2003. godine, kada ju je locirao norveški vojni brod KNM Tyr.
Pokazalo se da je podmornica razlomljena na dva dijela koji leže odvojeni na morskom dnu.
Posebnu zabrinutost izaziva živa jer se u okolišu ne razgrađuje poput mnogih drugih zagađivača. U kontaminiranom sedimentu može ostati desetljećima, pa čak i stoljećima. Mikroorganizmi je mogu pretvoriti u metilživu, izrazito otrovan spoj koji se nakuplja u hranidbenom lancu, posebno u ribama.
Izvukli 22 spremnika, 80 posto bilo oštećeno
Norveške vlasti posljednjih godina detaljno snimaju olupinu. U svibnju 2025. korištena su daljinski upravljana podvodna vozila, 4K kamere, fotogrametrija i akustička mjerenja, a na temelju prikupljenih podataka izrađen je i trodimenzionalni model olupine i okolnog morskog dna.
Posebno zabrinjava stanje spremnika. Tijekom radova 2026. iz olupine su izvađena 22 spremnika. Prva ispitivanja pokazala su da je oko 80 posto njih bilo oštećeno i da su propuštali.
Na kopno je izvučeno oko pola tone žive, ali je tijekom samih radova dio žive ispušten i u more.
Izvući živu ili sve zatrpati?
Norveška se sada nalazi pred ozbiljnom dilemom. Jedna je mogućnost pokušati izvući opasan teret iz olupine stare više od osam desetljeća. Problem je u tome što bi takva operacija mogla uzburkati kontaminirani sediment i osloboditi dodatnu količinu žive u more.
Druga je mogućnost trajno prekriti olupinu i okolni kontaminirani sediment.
Norveška obalna uprava nakon iskustva s radovima tijekom 2026. ponovno je preporučila upravo zatrpavanje olupine. Procjenjuju da bi velika operacija izvlačenja mogla osloboditi više zagađujućih tvari nego što bi ih uspjela ukloniti.
Ni zatrpavanje, međutim, ne bi značilo da je problem zauvijek riješen jer bi lokaciju trebalo dugoročno nadzirati.
Što je s ribom?
Dobra vijest zasad dolazi iz analiza riba i školjkaša s područja oko Fedje. Norveške vlasti već ih godinama testiraju, a dosadašnji rezultati pokazuju stabilne ili niske koncentracije žive, zbog čega trenutačno nema razloga za veću zabrinutost stanovništva.
No na morskom dnu i dalje ostaje olupina s potencijalno desecima tona žive, a više od osam desetljeća nakon njezina potonuća Norveška još nije donijela konačnu odluku što učiniti s njom.
