OD LE MONDEA DO GUARDIANA

Kako su francuski i britanski mediji pokopali Bin Ladena

06.05.2011 u 07:00

Bionic
Reading

Nižu se posmrtni komentari i analize ubijenom guruu Al Kaide. Francuski Le Monde zaključuje da je Osamina smrt zatvorila mračno desetljeće, a u Le Figaru strahuju da bi poprište ubojstva moglo postati novo svetište. Britanski mediji balansiraju između dva ekstrema - naivnog trijumfalizma i svijesti o tome da Bin Ladenova smrt praktički neće imati nikakav učinak na Al Kaidine podružnice

Le Monde je svoj komentar ubojstva Al Kaidinog vođe izrekao na usta Gillesa Kepela, politologa i specijalista za islam koji piše pod egidom da Bin Ladenovom smrću završava mračna dekada. 'Da je ubijen za vrijeme predsjedavanja Georgea W. Busha, bio bi pretvoren u mučenika džihada i ikonu za niz protuzapadnih skupina u muslimanskom svijetu', zbori Kepel dodajući da se politička smrt Al Kaidinog lidera dogodila s demokratskim revolucijama u arapskom svijetu. Opasnost je, za Le Mondovog komentatora, u činjenici da je ključni teoretičar skupine, al-Zawahiri, još uvijek na životu, premda je sposobnost mobilizacije muslimanskih naroda u svrhu terorističke borbe protiv SAD-a i Zapadne Europe popriično splasnula. Kepel se, naposljetku, nada da je Osaminom smrću američki predsjednik dobio važnog aduta u bliskoistočnim pregovorima i uspostavljanju mira u regiji, koji se već godinama marinira u nepopravljivoj pat poziciji.

Jean Guisnel iz Le Pointa
navodi da se francuske vlasti već godinama vode američkom vanjskom politikom kada se radi o razumijevanju fundamentalističkog terorizma. Također, Al Kaida u Jemenu ili pak ona u regiji Magreba posve su odvojene organizacije s vlastitom hijerarhijom. Bin Ladenova smrt tu ne igra preveliku ulogu osim što aura mučeništva može inspirirati nove teroriste, smatra dalje Guisnel. Osim toga, njome se komplicira rat u Afganistanu. Treba se pripremiti na sve veći rast političke uloge talibana, treba demontirati hipoteku Al Kaide i iznijeti na vidjelo dana sve tajne dokumente Bin Ladenove organizacije, a koje su očito pod protektoratom pojedinih frakcija unutar pakinstanske tajne službe.

Francuski post mortem komentar za Le Figaro dala je Véronique Saint-Geours koja počinje tekst pitanjem: 'Kako je bilo živjeti u kući Bin Ladena?' Novinarka dalje nastavlja s praktičnim upitima poput: 'Je li Bin Laden unajmio kuću ili je bila u njegovom vlasništvu?', 'Što će učiniti s imanjem sada kada ga više nema i – s obzirom na to da je čitav prostor natopljen njegovom krvlju - što ako bude pretvoreno u svetište kamo će hodočastiti nadobudni fanovi?'

U Velikoj Britaniji Guardian se bavi mogućim političkim i vojnim strategijama Al Kaidinih podružnica nakon Osamine smrti. Jason Burke se pita hoće li sada, nakon smaknuća vrhovnog lidera, pakistanski talibani postati nova prijetnja Zapadu. Premda nemaju nikakve formalne veze s Al Kaidom, nekoliko talibanskih frakcija pokazalo je popriličan interes za suvremeni međunarodni terorizam koji je Bin Laden praktički brendirao. Tu se pogotovo ističe Lashkar-e-Taiba, jedna od najvećih militantnih skupina regije, iznutra rastrgana između tvrdolinijaša koji žele otvoreni rat protiv pakistanske vlade i inih 'licemjernih i otpadničkih režima' i drugih koji se pak žele bolje povezati s državnom sigurnosnom službom. Tenzija je dovela i do napada u Mumbaiju 2008. u kojem je smrtno stradalo 160 ljudi. Od ostalih organizacija koje su sve aktivnije Burke spominje somalijske teroriste zaslužne za seriju napada na restorane u Ugandi prošle godine. Dakako, tu je i Jemen gdje Al Kaida uživa entuzijastičnu podršku u zabrinjavajućem postotku populacije.

Nešto sasvim drugo priča nam Con Coughlin za Telegraph. U pobjedničkom tonu komentator klikće da je Bin Ladenova smrt odlučno pomaknula povijesno klatno u smjeru Zapada te da je sada najgori trenutak za povlačenje Amerikanaca i Britanca iz Afganistana jer, eto, eliminacija Osame ne znači da su zapadne demokracije sada sigurne i zaštićene od terorizma: 'Umjesto da shvatimo Bin Ladenovu smrt kao posljednji čin rata protiv terorizma, treba ga uzeti kao ključni proboj koji sada omogućuje Zapadu da iskoristi prednost na nizu fronti te ostvari sveobuhvatnu i trajnu pobjedu.'