Najnoviji sukobi ponovno su otvorili pitanje koliko su ti iznimno skupi i tehnološki napredni sustavi zapravo ranjivi, osobito na relativno jeftine dronove, piše TWZ.

Iran cilja radare proturaketne obrane

Od početka aktualnog sukoba Iran i njegovi regionalni saveznici napali su ciljeve u najmanje 12 država na Bliskom istoku koristeći balističke i krstareće projektile te dalekometne kamikaza dronove.

Iako zemlje u regiji tvrde da presreću velik dio projektila i bespilotnih letjelica, dio njih ipak probija obranu i pogađa ciljeve, a osobito je uočljivo to da su napadi često usmjereni upravo na radare proturaketne obrane.

Takva strategija ima jasnu vojnu logiku. Ako se oštete ili unište ključni radari, sustavi koji presreću projektile ostaju bez važnih podataka o ciljevima, čime se povećava vjerojatnost da će sljedeći napadi biti uspješni.

Uništen radar u Jordanu

Prema satelitskim snimkama koje su analizirali američki mediji, u iranskom napadu na zračnu bazu Muvafak Salti u Jordanu oštećen je ili uništen radar AN/TPY-2. Riječ je o jednoj od glavnih američkih baza u regiji.

Ona ima veliku koncentraciju američkih borbenih zrakoplova, pa je i važan strateški cilj, a jedan balistički projektil koji bi pogodio stajanku mogao bi uništiti više zrakoplova i uzrokovati velike gubitke.

Američka vojska, prema pisanju Wall Street Journala, već pokušava što prije zamijeniti oštećeni radar, što upućuje na to da je šteta znatna.

Zašto je radar AN/TPY-2 toliko važan?

AN/TPY-2 je jedan od najvažnijih u američkom sustavu proturaketne obrane, a najčešće je povezan sa sustavom THAAD, namijenjenim presretanju balističkih projektila velikog dometa.

Riječ je o radaru s aktivnom elektronički upravljanom antenom, zbog čega može otkriti i pratiti projektile na velikim udaljenostima te precizno slati podatke sustavima za presretanje, a ti podaci omogućuju projektilima presretačima da pogode cilj i u završnoj fazi leta.

On može djelovati i kao samostalni senzor u široj mreži protuzračne i proturaketne obrane. Iako je tehnički pokretan jer se nalazi na prikolici, u praksi se rijetko premješta i najčešće djeluje sa stalne lokacije.

Takvih radara nema mnogo. Procjenjuje se da je proizvedeno oko 16 primjeraka za sve korisnike, a cijena jednog iznosi između 250 i 300 milijuna dolara.

Oštećen i veliki strateški radar u Katru

Satelitske snimke također pokazuju da je u napadu oštećen golemi radar AN/FPS-132 u Katru, veliki stacionarni uređaj za rano upozorenje na balističke projektile.

On ima tri antene koje omogućuju pokrivanje cijelog prostora od 360 stupnjeva te mu je zadaća rano otkriti lansiranje projektila i upozoriti obrambene sustave na mogući napad.

Takvi radari dio su šire američke mreže za rano upozorenje i koriste se u Sjedinjenim Državama, na Grenlandu te u Velikoj Britaniji.

Sustav u Katru osobito je važan jer nadzire velik dio Bliskog istoka i šire regije. Kada je 2013. Doha kupila taj radar i prateću opremu, vrijednost cijelog paketa procijenjena je na oko 1,1 milijardu dolara.

Veliki problem: Ranjivost na dronove

Najveći paradoks ovih napada jest u tome što iznimno napredne radare, sposobne pratiti ciljeve koji lete hipersoničnim brzinama, ponekad mogu onesposobiti relativno jednostavni dronovi.

Veliki radari često su stacionarni i njihova je lokacija poznata, što ih čini lakim metama. Osim toga, zbog svoje konstrukcije teško ih je potpuno zaštititi – antene moraju biti izložene da bi mogle slati i primati signal.

Čak i manja oštećenja mogu biti dovoljna da privremeno prestanu raditi ili da im se znatno smanje mogućnosti, a u nekim slučajevima za to je dovoljan i mali eksploziv postavljen na dron.

Zbog toga analitičari upozoravaju da bi napadi na radarske sustave mogli imati dugoročne posljedice za sigurnost regije i pokazati koliko su ključni elementi moderne proturaketne obrane zapravo osjetljivi.