KONKRETNI ODGOVORI

FT: Eurozona opstaje, Obama pobjeđuje!

euroZONA

euroZONA

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Od Fukushime do tzv. Arapskog proljeća, 2011. bila je godina neočekivanih događaja. Čekaju li nas u 2012. još veća iznenađenja? Analitičari Financial Timesa donose konkretne odgovore na goruća svjetska pitanja, a tportal prenosi najzanimljivije prognoze

Hoće li eurozona preživjeti?

Da. Posvećenost vlada članica eurozone i Europske središnje banke (ECB) očuvanju eurozone čini se dovoljno snažnom da eurozonu održi na životu – najmanje još godinu dana. Vlade zemalja posrnulih gospodarstava nastavit će provoditi stroge mjere štednje, a posljedice za Grčku, Irsku i Portugal ublažit će programi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i povećana podrška ECB-a svim članicama eurozone preko banaka, umjesto direktnom intervencijom na tržištima javnog duga. Očekuju se novi rezovi kamatnih stopa ECB-a i slabljenje eura, no eurozona će se kad-tad morati vratiti snažnom rastu, uz relativno visoku inflaciju u ključnim nacijama, kako bi se izravnao učinak nužnih prilagodbi u posrnulim gospodarstvima.

Hoće li Barack Obama osvojiti drugi predsjednički mandat?

Da. Unatoč anemičnom oporavku američke ekonomije, Obami u prilog idu dva potencijalna faktora: nedostatak podrške republikanskom predsjedničkom kandidatu Mittu Romneyju na srednjem zapadu SAD-a i proglašenje Rona Paula kandidatom Libertarijanske stranke, čime bi teksaški kongresnik odnio dovoljno republikanskih glasova da Obami osigura pobjedu. Neuvjerljivi mandat i činjenica da će republikanci zadržati kontrolu nad Zastupničkim domom i osvojiti većinu u Senatu znači da će Obamin drugi šepati od samog početka.

Hoće li dužnička kriza pogoditi Veliku Britaniju?

Da. Ali to ne znači da će Britanija bankrotirati. Umjesto očekivanog oporavka, rast je zaustavljen, što je prisililo vladu da se odrekne svojih ciljeva u području javnog duga i deficita. Stagnacija ili nova recesija mogle bi ubrzano pogoršati dužničku dinamiku i potaknuti strahove među ulagačima. Ukoliko se to dogodi, vladi će biti vezane ruke. Čvrste mjere štednje vlada neće moći olabaviti bez posljedičnog dodatnog zastrašivanja tržišta. Engleska banka (Bank of England) možda će tiskati dovoljno svježeg novca da spriječi potop državnih vrijednosnica, što će dovesti do pada funte i rasta inflacije. To pak neće ugroziti javne financije Velike Britanije, ali bi moglo srušiti izborne šanse aktualne vlade.

Hoće li globalna ekonomija rasti brže u trećem kvartalu 2012. nego u istom razdoblju 2011?

Ne. Svjetska ekonomija usporava, dok istovremeno jača prijetnja od nove globalne recesije. Europski političari pokazali su u 2011. da su njihova obećanja vezana uz spašavanje eura tek prazna retorika. Euro će ostati na rubu litice, a samo jedan pogrešan korak mogao bi ga stropoštati u provaliju. Taj rizik sam po sebi sugerira da će 2012. biti loša godina za globalnu ekonomiju, uz mogućnost katastrofičnog kolapsa najvećeg svjetske ekonomske zajednice. Samo ukoliko nas europski političari iznenade, doći će do oporavka ekonomskih izgleda u 2012.

Hoće li SAD početi smanjivati jaz u proizvodnji s Kinom?

Da. SAD je izgubio stoljetnu titulu najvećeg svjetskog proizvođača u korist Kine, čiji je uspon u osvajanju svjetskih tržišta meteorski. No kineski rast usporavaju sve veće nadnice i energetski troškovi, koji ne pogoduju proizvodnji – u najmanju ruku, izvozu. U SAD-u, lokalna proizvodnja oživljava kao odgovor na zahtjeve potrošača za novim dizajnima i što bržom isporukom narudžbi. Malo je dokaza da je Kina dostigla SAD u tehnički najzahtjevnijim proizvodima. Do kraja 2012, čak i ako SAD ne povrati titulu najvećeg proizvođača, smanjit će jaz prema Kini rastom udjela u svjetskoj proizvodnji.

Hoće li se Vladimir Putin uspjeti nametnuti kao veliki reformator?

Ne, iako bi trebao. Nedavni prosvjedi zbog rezultata parlamentarnih izbora za Putina mogu biti poticaj i prilika da svoj treći predsjednički mandat – koji će vjerojatno osvojiti - iskoristi za pokretanje nužno potrebnih zakonodavnih, političkih i ekonomskih reformi. No taj bivši KGB-ovac instinktivno je oprezan i preferira stabilnost u odnosu na rizike koje donose strukturalne promjene. Vjerojatnije je da će se prikloniti populističkom rastu potrošnje (mirovine, plaće u javnom sektoru i vojsci), uz poneki površni rez u političkom sustavu. Ukoliko to kombinira s većom kontrolom nad internetom, u konačnici bi mogao izgubiti četvrti mandat – ako treći uopće uspije privesti mirnom kraju.

Hoće li američke i britanske tvrtke isplaćivati veće dividende?

Da. Velike nefinancijske tvrtke s obje strane Atlantika imaju dovoljno kapitala u opticaju i premali apetit da se upuste u nabavne terevenke. Čak i uz poslovne neizvjesnosti, korporativni sektor neće se lako odreći politike isplate dividendi: ukoliko se situacija pogorša, prvo će stradati neki drugi elementi. Neće svaka tvrtka isplatiti dvoznamenkastu dividendu jer će mnoge otplaćivati dugove, a bit će tu i zemljopisnih razlika. U SAD-u, namirivanje dioničara tvrtke će najvjerojatnije pretočiti u otkup vlastitih dionica, pa bi prosječno povećanje britanskih dividendi moglo biti veće od američkog. No u slučaju sužavanja eurozone, sva nagađanja padaju u vodu.

Hoće li talijanska tehnokratska vlada preživjeti 2012?

Da. Talijanske slabosti – ekonomske i političke – ujedno su i prednosti Marija Montija. Kao što je sam Monti rekao parlamentarcima predstavljajući mjere štednje, on je izabran na čelo tehnokratske vlade samo zato što je Berlusconijeva vlada paralizirala zemlju. Situacija u Italiji pogoršat će se u 2012, pa zemlju čekaju nove mjere štednje. Nijedna velika stranka ne želi vladati u takvim uvjetima, a podjele obilježavaju i ljevicu i desnicu. Berlusconi može sanjati o povratku, no i on će sačekati prije nego odluči hoće li sudjelovati na izborima 2013. Ankete pokazuju da je Monti dvostruko popularniji od svog prethodnika. Vodeće stranke pustit će ga da sam podiže utege koji su za njih očito preteški.

Hoće li Izrael napasti Iran?

Ne. Izrael će prvo vidjeti kako će Iran odgovoriti na svježe pritiske koji navode režim na pregovore oko nuklearnog programa. U siječnju, EU obustavlja uvoz iranske nafte, što će biti novi udarac posrnuloj iranskoj ekonomiji. Dodatni pritisak mogao bi biti i pad sirijskog režima na čelu s Basharom al-Assadom, čime bi Teheran ostao bez ključnog regionalnog saveznika. Umjesto na pregovore, Iran će vjerojatno prionuti na obogaćivanje urana u podzemnom postrojenju u Qomu, koje se ne može uništiti zračnim napadom. Iran bi mogao burno odgovoriti i na europske sankcije, proglašavajući ih činom objave rata. Imajući sve u vidu, izgledno je da će tek predstojeća 2013. biti godina u kojoj će Iran ući u posljednju dionicu utrke za izgradnju nuklearne bombe – ili će biti bombardiran.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi