Izbori će se održati 100 godina nakon utemeljenja sekularne republike Mustafe Kemala Ataturka. Ako Erdogan pobijedi, moći će staviti još dublji pečat na pravac geostrateškog teškaša u kojem živi 85 milijuna ljudi. Na Zapadu se pribojavaju da bi Erdogan mogao vidjeti svoju pobjedu kao savršen trenutak za još snažnije nametanje sve religioznijeg konzervativnog modela, a koji karakteriziraju regionalna konfrontacija i koncentracija političke moći usredotočena na njega, piše Politico.eu.

Osim toga, izbori će snažno utjecati na sigurnost u Europi i na Bliskom istoku. Novi (ili stari) turski predsjednik definirat će ulogu te velike i važne države u NATO-u, odnos sa SAD-om, Europskom unijom i Rusijom, migracijsku politiku, ulogu Ankare u ratu u Ukrajini i to kako se nosi s napetostima u istočnom Sredozemlju.

Očekuje se da će izbori 14. svibnja biti najteži ispit za Erdoganovu 20 godina dugu vladavinu u trenutku u kojem se zemlja bori s godinama lošeg gospodarskog upravljanja i posljedicama razornog potresa. Suočit će se s opozicijom iza koje stoji Kemal Kilicdaroglu, zvan turski Gandhi, koji obećava velike promjene. Ankete pokazuju da je Kilicdaroglu preuzeo vodstvo, ali Erdogan je iskusni borac s mnogim dobivenim izborima, kao i s punom snagom države i njezinih institucija iza sebe.

'Doći će do promjene od autoritarne vlasti jednog čovjeka prema nekoj vrsti timskog rada, što je mnogo demokratskiji proces', rekao je Unal Cevikoz, glavni savjetnik za vanjsku politiku Kilicdaroglua, za Politico.

'Kilicdaroglu će biti maestro tog tima', naglašava. Nekoliko je ključnih vanjskopolitičkih tema oko kojih se lome koplja na ovim izborima. Turska oporba uvjerena je da može odmrznuti pregovore o pristupanju Europskoj uniji, a koji su u zastoju od 2018. zbog demokratskog nazadovanja zemlje, uvođenjem reformi u smislu jačanja vladavine prava, medijskih sloboda i depolitizacije pravosuđa.

Oporbeni tabor također obećava da će provesti odluke Europskog suda za ljudska prava, kojima se poziva na oslobađanje dvojice najpoznatijih Erdoganovih protivnika: sučelnika prokurdske Narodne demokratske stranke Selahattina Demirtasa i branitelja ljudskih prava Osmana Kavale.

'Ovo će jednostavno poslati poruku svim našim saveznicima i svim europskim zemljama da se Turska vratila na pravi put demokracije', rekao je Cevikoz. Međutim, čak i pod novom administracijom, zadatak ponovnog otvaranja pregovora o pristupanju Turske Europskoj uniji je trnovit. Protuzapadni osjećaji u Turskoj vrlo su jaki u cijelom političkom spektru, tvrdi Wolfango Piccoli, suosnivač tvrtke za analizu rizika Teneo, za Politico.

Vanjska politika ovisit će o koherentnosti koalicije. 'Ovo je koalicija stranaka koje nemaju ništa zajedničko osim želje da se riješe Erdogana. One imaju sasvim drugačiji program, a to će imati utjecaja na vanjsku politiku. Njihovi odnosi uglavnom su u komi već neko vrijeme, pa će ih aparatima održavati na životu', rekao je Piccoli, dodajući da bi svaka nova vlada imala toliko unutarnjih problema s kojima bi se trebala nositi da bi joj primarni fokus bio na domaćim odnosima.

Čini se da je Europa također nespremna nositi se s novom Turskom, pri čemu se skupina zemalja - među kojima su najistaknutije Francuska i Austrija - protivi ideji ponovnog pokretanja veza.

'Oni su navikli na ideju nesvrstane Turske, države koja je odstupila od normi i vrijednosti EU-a i ide svojim putem', rekla je Asli Aydintasbas, gostujuća suradnica na Brookingsu. Aydintasbas kaže da ako oporba formira vladu, tražit će europski identitet, a ne znamo odgovor Europe na to; može li to biti pristupanje ili novi sigurnosni okvir koji uključuje Tursku.

'Očito je da je erozija povjerenja bila uzajamna', rekao je bivši turski diplomat Sinan Ulgen, viši suradnik u istraživačkom centru Carnegie Europe, tvrdeći da, unatoč suzdržanosti oko pristupanja Turske, postoje druga područja u kojima bi se mogao izgraditi komplementaran i uzajamno koristan okvir, poput carinske unije, liberalizacije viznog režima, suradnje u području klime, sigurnosti i obrane te sporazuma o migracijama. Opozicija će doista tražiti preispitivanje sporazuma s EU-om o migracijama iz 2016., rekao je Cevikoz.

'Naša migracijska politika mora biti usklađena s EU-om. Mnoge zemlje u Europi vide Tursku kao neku vrstu bazena, gdje se mogu zadržati migranti koji dolaze s istoka, i to je nešto što Turska, naravno, ne može prihvatiti', rekao je i dodao da to ne znači da treba otvoriti svoje granice i natjerati migrante da krenu u Europu. Ali moraju koordinirati i razviti zajedničku migracijsku politiku.

Nakon što je prvobitno uložila veto, Turska je konačno 30. ožujka dala zeleno svjetlo finskom članstvu u NATO-u. Ali oporba također obećava da će ići dalje i okončati turski veto na ulazak Švedske, rekavši da će to biti moguće do godišnjeg okupljanja saveza 11. srpnja.

'Ako svoje bilateralne probleme prenesete u multilateralnu organizaciju kao što je NATO, onda stvarate neku vrstu polarizacije zemlje sa svim ostalim članicama NATO-a', rekao je Cevikoz.

Turski vojni odnosi sa SAD-om naglo su se pogoršali 2019., kada je Ankara kupila raketni sustav ruske proizvodnje S-400, što je potez za koji su Amerikanci rekli da bi ugrozio zrakoplove NATO-a koji lete iznad Turske. Kao odgovor, SAD je izbacio Ankaru iz programa borbenih mlažnjaka F-35 i uveo sankcije turskoj obrambenoj industriji. Sastanak krajem ožujka između Kilicdaroglua i američkog veleposlanika u Ankari Jeffa Flakea razbjesnio je Erdogana, a on je to vidio kao intervenciju u izbore i obećao 'zatvoriti vrata' američkom izaslaniku.

'Moramo Sjedinjenim Američkim Državama očitati lekciju na ovim izborima', rekao je bijesni predsjednik biračima. U svojoj političkoj platformi oporba se jasno poziva na želju da se vrati programu F-35. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Turska se predstavila kao posrednik. Nastavlja isporučivati oružje - što je najvažnije, bespilotne letjelice Bayraktar - Ukrajini, no odbija sankcionirati Rusiju. Također je posredovala u dogovoru UN-a koji dopušta prolazak ukrajinskog izvoza žitarica kroz blokirano Crno more.

Ističući svoj strateški oštar stav prema Rusiji, nakon što je dao zeleno svjetlo za pristupanje Finske NATO-u i nagovijestio isto za Švedsku, Erdogan sada sugerira da bi Turska mogla biti prva članica NATO-a koja će ugostiti ruskog predsjednika Vladimira Putina.

'Možda postoji mogućnost' da Putin otputuje u Tursku 27. travnja na otvaranje prvog nuklearnog reaktora u zemlji koji je izgradila ruska državna tvrtka za nuklearnu energiju Rosatom, rekao je. Cevikoz je rekao da će pod Kilicdarogluovim vodstvom Turska biti voljna nastaviti djelovati kao posrednik i produžiti ugovor o žitu, ali će staviti veći naglasak na status Ankare kao članice NATO-a.

'Jednostavno ćemo naglasiti činjenicu da je Turska članica NATO-a, a u našim razgovorima s Rusijom svakako ćemo tražiti odnos među jednakima te također podsjetiti Rusiju da je Turska članica NATO-a', rekao je savjetnik za Politico. Turski odnos s Rusijom uvelike je određen odnosom između Putina i Erdogana i to se mora promijeniti, ustvrdio je Ulgen.

'Nijedan drugi turski čelnik ne bi imao isti tip odnosa s Putinom, bio bi distanciraniji', rekao je, dodavši: 'To ne znači da bi se Turska pridružila sankcijama; ne bi. Ali svejedno bi odnos bio transparentniji.'

Turska uloga u Siriji uvelike ovisi o tome kako se može pozabaviti pitanjem Sirijaca koji žive u Turskoj, kaže oporba. Zbog rata je postala dom za četiri milijuna Sirijaca, a mnogi Turci koji se bore s velikom krizom troškova života postaju sve više neprijateljski raspoloženi. Kilicdaroglu je obećao stvoriti mogućnosti i uvjete za dobrovoljni povratak Sirijaca.

'Naš pristup bio bi rehabilitacija sirijskog gospodarstva i stvaranje uvjeta za dobrovoljni povratak', rekao je Cevikoz, dodajući da bi to zahtijevalo međunarodnu podjelu tereta, ali i uspostavljanje dijaloga s Damaskom. Erdogan također pokušava uspostaviti zbližavanje sa Sirijom, ali sirijski predsjednik Bašar al Asad kaže da će se sastati s turskim predsjednikom tek kada Ankara bude spremna potpuno povući svoju vojsku iz sjeverne Sirije.

'Nova turska vlada bit će voljnija za to da se u biti rukuje s Asadom', rekao je Ulgen. 'Ali ovo će ostati teško pitanje jer će Sirija imati uvjete vezane za ovu normalizaciju.' Međutim Piccoli iz Tenea rekao je da je dobrovoljni povratak Sirijaca 'pusta želja'.

'To su Sirijci koji žive u Turskoj više od 10 godina, njihova djeca od prvog dana idu u školu u Turskoj. Dakle vrlo je upitno u kojoj se mjeri mogu provesti obećanja o njihovom dobrovoljnom vraćanju.' Turska je posljednjih mjeseci pojačala svoju agresivnu retoriku protiv Grčke, a Erdogan je čak upozorio da bi projektil mogao pogoditi Atenu.

No brza reakcija grčke vlade i grčke zajednice na nedavne razorne potrese u Turskoj i posjet grčkog ministra vanjskih poslova Nikosa Dendiasa stvorili su novu pozadinu za bilateralne odnose. Dendias je, sa svojim turskim kolegom Mevlutom Cavusogluom, najavio da će Turska glasati za Grčku u kampanji za nestalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda za 2025.-26. te da će Grčka podržati tursku kandidaturu za Glavno tajništvo UN-ove Međunarodne pomorske organizacije.

U još jednom znaku otopljenja, grčki ministar obrane Nikolaos Panagiotopoulos i ministar migracija Notis Mitarachi posjetili su Tursku ovog mjeseca, a turski ministar obrane Hulusi Akar rekao je kako se nada da će Mediteran i Egej biti 'more prijateljstva' između dviju zemalja. Akar je rekao da očekuje moratorij s Grčkom u vojnim i zračnim vježbama u Egejskom moru između 15. lipnja i 15. rujna.

'Obje zemlje će imati izbore i vjerojatno će ih imati isti dan. Dakle ovo će otvoriti novi horizont pred obje zemlje', rekao je Cevikoz.

'Približavanje Turske i Grčke u njihovim bilateralnim problemima (u Egeju) olakšat će koordinaciju u rješavanju drugih problema u istočnom Mediteranu, što je više multilateralni format', rekao je. Česti su sporovi oko morskih granica i istraživanja energije, naprimjer.

Što se tiče Cipra, Cevikoz je rekao da je za Atenu i Ankaru važno da ne interveniraju u unutarnju politiku Cipra te da 'dva naroda na otoku trebaju dobiti priliku da bilateralno sagledaju svoje probleme'. Međutim analitičari tvrde da su Grčka, Cipar i istočni Mediteran temeljni za vanjsku politiku Turske i da se neće puno toga promijeniti uspostavom nove vlade. Razlika će biti više u stilu.

'Pristup upravljanju tim razlikama jako će se promijeniti. Dakle nećemo čuti agresivnu retoriku poput: 'Svratit ćemo jednu noć'', rekao je Ulgen. 'Vratit ćemo se zrelijem, više diplomatskom stilu rješavanja razlika i sporova', kaže.

'Okvir NATO-a bit će važan, a SAD će morati učiniti više u pogledu ponovnog uspostavljanja osjećaja ravnoteže u Egeju', rekla je Aydintasbas. Ali, ustvrdila je, 'jednostavno ne možete normalizirati odnose s Europom ili SAD-om ako niste voljni poduzeti taj korak s Grčkom.'