Testiranja buduće inačice britanskog glavnog tenka s posadom održana su na neimenovanom poligonu u Ujedinjenom Kraljevstvu, a za njegov razvoj i kampanju bio je odgovoran Rheinmetall BAE Systems Land (RBSL), zajedničko ulaganje njemačkog Rheinmetalla i britanskog BAE Systemsa. Prema navodima Rebecce Richards, generalne direktorice RBSL-a, uspješna paljba iz Challengera 3, s posadom u kupoli, odražava 'ogromnu količinu rada uloženog u osiguravanje sigurnosti, robusnosti i spremnosti dizajna'.

Tvrtka RBSL ističe da je program budućeg tenka usmjeren na temeljno unapređenje vatrene moći, senzora, sustava upravljanja paljbom i mrežne integracije, uz zadržavanje ključnih prednosti platforme Challenger 2, ponajprije robusne zaštite i pouzdanosti. Cilj programa nije samo produljenje životnog vijeka postojećih tenkova, već kvalitativni skok u vatrenoj moći i borbenoj učinkovitosti. Prema planu britanske vojske, ograničeni broj Challengera 2 bit će moderniziran na iduću konfiguraciju te bi ona trebala imati svoj operativni vijek do sredine ovog stoljeća.

Valja reći da je britanska kopnena vojska nakon završetka Hladnog rata zadržala Challenger kao temelj oklopnih sposobnosti, a 'dvojka' je ušla u službu britanske vojske 1994. godine i od tada je sudjelovala u borbenim operacijama u bivšoj Jugoslaviji i Iraku bez gubitaka u neprijateljskim akcijama. Ipak, najmanje dva primjerka koja je Ujedinjeno Kraljevstvo doniralo Ukrajini uništena su na bojnom polju.

Ključna zamjena topa

Premda Challenger 2 ima iznimnu razinu zaštite i impresivnu preciznost, s vremenom su postale očite njegove tehnološke i logističke slabosti, osobito one povezane s glavnim naoružanjem s užlijebljenom cijevi i ograničenom interoperabilnošću streljiva s partnerima iz NATO-a. Uz to, odluku o dubinskoj modernizaciji umjesto razvoja potpuno nove platforme potaknuli su promijenjeno sigurnosno okruženje u Europi, ubrzana modernizacija potencijalnih protivnika te iskustva iz suvremenih sukoba.

Najznačajnija promjena odnosi se na zamjenu postojećeg 120-milimetarskog užlijebljenog topa L30A1 glatkocijevnim Rheinmetallovim modelom tipa L55A1. Ova odluka ima višestruke implikacije, počevši od interoperabilnosti s NATO-ovim standardnim streljivom, preko povećanja probojnosti i dometa, osobito u kombinaciji s modernim penetratorima, pa sve do unapređenja logistike u zajedničkim lancima opskrbe. Pritom novi sustav upravljanja paljbom integrira napredna balistička računala, stabilizirane optoelektroničke senzore i termalne kamere najnovije generacije, omogućujući djelovanje u svim vremenskim uvjetima i tijekom noći. Time Challenger 3 postiže paritet s najmodernijim zapadnim glavnim borbenim tenkovima.

Prema navodima proizvođača, zaštita ostaje temeljna prednost britanske platforme. Challenger 3, naime, zadržava filozofiju višeslojne zaštite, uključujući unaprijeđene kompozitne module, nasljednike poznatog koncepta Chobham/Dorchester. Modularni pristup omogućuje prilagodbu razine zaštite misiji i prijetnjama, a posebna pažnja posvećuje se aktivnim i pasivnim sustavima zaštite. Iako pojedinosti nisu u potpunosti javno dostupne, predviđena je integracija sustava upozorenja na lasersko ozračenje, dimnih bacača nove generacije te potencijalna ugradnja aktivnih sustava obrane (APS) protiv protuoklopnih projektila i kumulativnih prijetnji.

Novi tenk zadržava osnovnu pogonsku skupinu Challengera 2, uključujući dizelski motor i hidromehanički prijenos, uz ciljanu modernizaciju pouzdanosti i održavanja. Iako maksimalna brzina i masa ostaju usporedive s prethodnikom, poboljšanja u upravljanju energijom i sustavima potpore posadi doprinose većoj operativnoj dostupnosti. Kritike da platforma zaostaje u odnosu na neke konkurente u pogledu mobilnosti djelomično su ublažene fokusom na doktrinarno korištenje u kombiniranim snagama.

Kompromis između kontinuiteta i transformacije

Jedna od ključnih novina jest dubinska digitalna modernizacija. Challenger 3 je projektiran za djelovanje u mrežnocentričnom okruženju, s integriranim sustavima zapovijedanja, kontrole, komunikacija i obavještajnih podataka (C4ISR). Time se omogućuju brža razmjena informacija, bolja situacijska svijest posade i učinkovitija suradnja s pješaštvom, bespilotnim sustavima i zračnom potporom.

Prema ocjenama vojnih analitičara, program Challenger 3 ima i šire strateško značenje jer se očuvanje nacionalne sposobnosti proizvodnje i održavanja teške oklopne tehnike u Ujedinjenom Kraljevstvu smatra ključnim elementom obrambene suverenosti. Ujedno, suradnja s Rheinmetallom jača europsku obrambenu industrijsku bazu i olakšava standardizaciju u NATO-u. Stručnjaci navode i da predstojeći Challenger, u usporedbi s tenkovima poput Leoparda 2A7 ili M1A2 SEP v3, ne teži kvantitativnoj dominaciji, već kvaliteti i specijaliziranoj ulozi. Tvrde i da njegove snage leže u visokoj razini zaštite, preciznosti i integraciji u savezničke operacije, a ograničen broj moderniziranih platformi upućuje na doktrinu selektivne, ali tehnološki napredne upotrebe oklopa.

Međutim postoje specifične zabrinutosti oko upotrebljivosti i operativne sposobnosti flote Challangera 2, što bi se moglo prenijeti i na nasljednika jer 'dvojka' ima problem s prekomjernom težinom. Usporedbe radi, Challenger 2 teži 82,7 tona s dodatnim oklopnim modulima, a američki Abrams u inačici M1A2 SEPv3 ima 73,6 tona.

Kada se sve zbroji, Challenger 3 predstavlja kompromis između kontinuiteta i transformacije. Umjesto razvoja potpuno novog tenka, Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo se za dubinsku modernizaciju postojeće platforme, čime se postiže znatan porast borbene vrijednosti uz kontrolu troškova i rizika. Stoga 'trojka' u kontekstu rastućih sigurnosnih izazova u Europi osigurava britanskoj kopnenoj vojsci relevantnu i interoperabilnu oklopnu sposobnost za desetljeća što dolaze.