Grenland je u središtu nove političke oluje, a potezi Donalda Trumpa izazivaju zabrinutost diljem Europe. Kako će Europska unija odgovoriti na prijetnje iz Washingtona? Hoće li posegnuti za tzv. ekonomskom bazukom? I tko će na kraju podmiriti milijardu dolara za ulazak u Trumpov Odbor za mir?
Stier: Europa mora jasno pokazati gdje su njezine granice
Zastupnik u Europskom parlamentu (HDZ) Davor Ivo Stier, istaknuo je kako ovo nije samo pitanje Grenlanda te da predstavlja ozbiljan izazov za transatlantske odnose. Naglašava i da ne treba reagirati ishitreno, ali da Europa mora jasno pokazati gdje su njezine granice.
vezane vijesti
'Europa je otvorena za suradnju sa SAD-om, ali ne pristaje na ucjene. To je ono što treba jasno komunicirati i biti vjerodostojan. U ovom trenutku neće ići sa ratifikacijom sporazuma o carinama sa SAD-om i naravno da se stavljaju sve opcije na stol. Ne znači da će se one koristiti, ali upravo da ne bi došlo do eskalacije, mora se pokazati da tu Europa ima instrumente i da ih je i spremna ako zatreba i koristiti', rekao je u Otvorenom. Istaknuo je i kako ne vjeruje da je ovo kraj NATO-a, ali smatra da Savez više neće funkcionirati na isti način kao dosad.
'Europa se više ne može pouzdati da će imati sigurnosne garancije SAD-a i mora razvijati svoje vlastite obrambene kapacitete. I onda s te pozicije razgovarati, pregovarati, pa i surađivati sa SAD-om sada, a i nakon Trumpa', rekao je Stier.
Picula: NATO savez pred najvećim izazovom
Na pitanje je li transatlantski savez ozbiljno ugrožen, zastupnik u Europskom parlamentu (SDP) Tonino Picula upozorava da se savez kakav poznajemo nalazi pred najvećim izazovom od svoga nastanka.
Podsjeća da su Sjedinjene Američke Države i Europska unija desetljećima zajednički oblikovale međunarodni poredak utemeljen na multilateralizmu, poštivanju pravila i promicanju liberalnih demokratskih vrijednosti.
Iako su odnosi s obje strane Atlantika i ranije prolazili kroz krize i oscilacije, Picula smatra da je aktualna situacija bitno drukčija.
'Dolaskom Donalda Trumpa na čelo SAD-a, a posebno u njegovom drugom mandatu, Europa i ostatak svijeta ulaze u neoznačeni teritorij. Teško je ovoga trenutka prognozirati što će se dogoditi za godinu dana. Ne možemo znati ni što će se dogoditi sutra nakon Davosa i obraćanja američkog predsjednika. Međutim, stvari nikada više neće biti iste', rekao je.
Picula podsjeća i na Trumpove izjave iz prvog mandata, kada je javno dovodio u pitanje obveze SAD-a prema članku 5. NATO saveza, spominjući Crnu Goru.
'Čini mi se da su ovoga trenutka ulozi daleko veći i da će Sjevernoatlantski savez proći upravo na Sjevernom Atlantiku, odnosno u zoni Grenlanda, svoje najozbiljnije iskušenje od utemeljenja kasnih 40-ih godina', istaknuo je Picula.
Bandov: Danas Grenland, sutra nešto drugo
Goran Bandov sa Sveučilišta u Zagrebu kaže kako nije siguran da više postoji ijedna teorija unutar međunarodnih odnosa koja bi mogla objasniti situaciju u kojoj se trenutno nalazimo. Ističe kako je riječ o vrlo unikatnim karakterom predsjednika Trumpa, koji doslovno svaku bitku koju vodi mora dobiti koliko god ona bila bitna ili nebitna.
'Pitanje Grenlanda nije zapravo pitanje što sve Sjedinjene američke države mogu na Grenlandu činiti, jer temeljem ugovora između Danske i SAD-a iz 1951. godine, ali i prethodnih ugovora SAD zapravo ima vrlo širok raspon toga što mogu činiti tamo. U konačnici naravno i štititi sigurnost SAD-a ali i ostalih zapadnih saveznika. Ovdje je više pitanje zapravo gdje su crvene linije i gdje je razina da vas netko može poštivati ili vas doslovno gazi', smatra Bandov. Ističe da je upravo to trenutak u kojem se danas nalazi Europa – ne samo Danska, nego cijela Europska unija. Grenland je, dodaje, samo simbol šireg problema.
'Danas je to Grenland, sutra može biti nešto drugo. Osjećaj da ste u partnerskom odnosu potpuno zgaženi izuzetno je opasan i to je nešto što se nikada ne bi smjelo dogoditi među saveznicima', zaključuje Bandov.
Kotarski:Problem je što se SAD u ovoj priči počinje percipirati kao potencijalni agresor
Kristijan Kotarski, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu podsjetio je da je prošlog mjeseca u časopisu International Organization, najuglednijoj svjetskoj znanstvenoj publikaciji za međunarodne odnose, objavljena analiza u kojoj se pristup Donalda Trumpa opisuje pojmom 'neorojalizam'.
'Riječ je o principu u kojem osobni interesi vlastodršca postaju glavno pogonsko gorivo države, dok kolektivni interes i institucionalni mehanizmi gube na važnosti. U fokusu su hiperelite i njihovi interesi, objašnjava Kotarski. U takvom sustavu, upozorava, tradicionalna diplomacija gubi svoju ulogu, a međunarodni odnosi sve više nalikuju odnosima moći izvan formalnih pravila.
'Očito idemo u smjeru u kojem diplomacija nema puno toga za reći, a svijet sve više funkcionira onako kako ga je Coppola ekranizirao u ‘Kumu’ – po logici Don Vita Corleonea', zaključuje Kotarski. Kad je riječ o ekonomskim posljedicama Kotarski kaže da je Europska unija donedavno bila spremna popuštati kada je riječ o carinama, upravo zbog ovisnosti o američkim sigurnosnim jamstvima. - Prošlog ljeta Europi se nije dalo svađati oko toga hoće li carine biti 10 ili 15 posto. Nije bilo apetita za antagoniziranje Trumpa, pogotovo dok ste ovisni o američkoj sigurnosti i dok je nezamislivo rješenje rata u Ukrajini bez SAD-a, ističe Kotarski, no, upozorava, da se situacija sada bitno mijenja.
'Sad su ovo crvene linije u pitanju. Ovdje više nije riječ samo o tome hoće li nas Amerika zaštititi u slučaju vanjskog napada. Problem je što se SAD u ovoj priči počinje percipirati kao potencijalni agresor', kaže Kotarski. Posebno ističe slučaj Danske, države koju opisuje kao jednu od najlojalnijih članica NATO-a. Podsjeća da je Danska, gledano po broju stanovnika, pretrpjela jedne od najvećih gubitaka u Afganistanu, odmah uz SAD. Unatoč tome, Kopenhagen je cijelo vrijeme otvoren za suradnju s Washingtonom, uključujući stacioniranje američkih trupa i jačanje vojnog angažmana na Grenlandu.
'Danska se ne protivi američkoj prisutnosti, dapače, ona je ohrabruje. Paradoksalno je da Trump pritom zanemaruje činjenicu da je na vrhuncu Hladnog rata na Grenlandu bilo 10 tisuća američkih vojnika, a danas ih je jedva 150', naglašava Kotarski. Zaključuje kako je, ako se Sjedinjene Američke Države doista osjećaju ugroženo sjevernim pravcem, na njima da pojačaju vlastitu sigurnosnu prisutnost – uz potporu NATO saveznica, koje tome, kaže, ne stoje na putu. Kotarski smatra i kako je Trump snažno opsjednut vlastitim povijesnim nasljeđem.
'Nije slučajno da u Ovalnom uredu drži portret predsjednika Jamesa Polka, pod čijim je mandatom SAD doživio najveće teritorijalno proširenje u 19. stoljeću - kada je SAD dobio rat protiv Meksika i proširio se na Teksas, Arizonu, Novi Meksiko i Kaliforniju. Trump očito želi ostaviti svoj pečat u povijesti kao predsjednik koji je ponovno crtao granice Sjedinjenih Država', ocjenjuje Kotarski. Upozorava da je takav pristup dugoročno izrazito kontraproduktivan jer prijeti fragmentacijom zapadnog saveza i slabljenjem transatlantske suradnje.
'Europa mora pokazati otpor, a dugoročno se osloniti znatno više na vlastite političke, sigurnosne i obrambene kapacitete', ističe Kotarski.
