S druge strane, cijene i dalje rastu: u Splitu se podstanarstvo plaća otprilike jednako kao u Zagrebu, no zbog znatno nižih primanja u odnosu na glavni grad ovdje treba izdvojiti veći dio plaće – po posljednjim podacima, čak 65 posto.

S treće strane, od oko 84 tisuće stanova u drugom najvećem hrvatskom gradu njih čak 17 tisuća je prazno. Procjenjuje se da ih nedostaje oko devet tisuća kako bi se smanjio pritisak i osiguralo priuštivo stanovanje.

Tom cilju mogla bi pridonijeti i najavljena gradnja dvaju domova za starije osobe i jednog do dva velika studentska doma.

S četvrte strane, splitska gradska vlast pokrenula je svoj projekt izgradnje stanova za priuštivo stanovanje i na tri lokacije planira se izgraditi njih tristotinjak. U neformalnoj anketi za te stanove zainteresiranima se izjasnilo oko dvije i pol tisuće obitelji, od čega ih čak 80 posto zapravo ne želi unajmiti, nego kupiti.

S pete strane, državni program priuštivog stanovanja u Splitu, kao ni u ostatku Hrvatske, zasad nije postigao spektakularne rezultate: do podstanarskog stana posredovanjem države ovdje su došle tek 2 (slovima: dvije) obitelji.

Grad u začaranom krugu

Kad se sve ove činjenice stave na jedno mjesto, jasno je zašto je Split uvjerljivo najskuplji hrvatski grad i kada je riječ o cijenama samih nekretnina. Po podacima koje donosi nekretnine.hr, prosječna tražena cijena kvadrata stana ovdje iznosi 5752 eura, ispred Dubrovnika s 5107 eura, Zadra s 4128 eura i Zagreba s 4086 eura.

Grad se zapravo nalazi u začaranom krugu: u isto vrijeme ima i previše i premalo stanova. Jedan je od najpoželjnijih gradova za život u Hrvatskoj, pa i znatno šire, a istovremeno ima sve manje stanovnika. A njima je, da apsurd bude potpun, pronaći vlastiti ili barem podstanarski stan sve teža i teža misija.

Stambena kriza jedno se vrijeme amortizirala odljevom stanovništva u susjedna mjesta poput Kaštela, Solina, Podstrane ili Klisa, koja su zbog toga bilježila demografski plus, no to je rezultiralo velikim dnevnim migracijama koje slabašna infrastruktura vrlo teško podnosi. Cijene nekretnina u posljednjih pet godina znatno su porasle i u splitskoj okolici, pa je s prosječnih 4300 eura kvadrat stana u Solinu skuplji nego u Zagrebu, a Kaštela su s 3765 eura skuplja od primjerice Rijeke.

Posljednji podaci govore da je barem zaustavljen rast broja nekretnina za kratkoročni turistički najam, o čemu je tportal nedavno pisao, no zasad se malo toga reflektiralo na cijene samih stanova.

Po analizi koju je nedavno objavilo Njuškalo, prosječna tražena cijena podstanarskog stana u Splitu iznosi 904 eura te je u godinu dana narasla za pedesetak eura. Čak 13 od 50 analiziranih splitskih naselja prešlo je prosjek od 1000 eura mjesečno, a najskuplji kvartovi su Meje s 1230 eura, Duilovo s 1188 eura, Zenta s 1185 eura, Pazdigrad s 1165 eura, Žnjan s 1159 eura te Bačvice s 1154 eura. Podaci govore da je tražena najamnina u Zagrebu viša za dvadesetak eura, ali je i prosječni stan ondje veći za desetak kvadrata – uz prosječnu plaću koja je viša za 268 eura.

Velik dio podstanarstva diljem Hrvatske i dalje se odvija u sivoj zoni, bez službene prijave, pa se službeni podaci dakako razlikuju od krute realnosti. Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) nedavno je za državni program priuštivog najma analizirala visinu najamnine na temelju prijavljenih ugovora o najmu stana i po njihovim podacima kvadrat najma u Splitu stoji 12,20 eura mjesečno – pola eura manje nego u Zagrebu. Odnosno, za stan od 60 kvadrata prosječna najamnina iznosi 732 eura mjesečno.

Nesigurno podstanarstvo

No splitsko podstanarstvo ima i jednu specifičnost: nesigurnost. Naime ogroman broj stanova iznajmljuje se na otprilike devet mjeseci te se od lipnja do rujna očekuje da podstanari promijene agregatno stanje kako bi se napravilo mjesta za turiste. Po podacima koje je u ožujku iznio hrvatski eurozastupnik Gordan Bosanac, Split i Zadar trenutno zauzimaju prvo i drugo mjesto među gradovima u Uniji po broju stambenih jedinica za kratkoročni apartmanski najam u odnosu na broj stanovnika, pa nije čudo to da u drugom najvećem dalmatinskom gradu podstanarima također ne cvjetaju ruže – za najam ondje je potrebno izdvojiti 60 posto prosječne plaće, tek nešto manje nego u Splitu.

Meri Vulić vlasnica je splitske Broker grupe, koja se u više od tri desetljeća postojanja razvila u jednu od vodećih agencija u Dalmaciji. Za tportal kaže da su stanovi u Splitu naprosto preskupi i za kupnju i za najam, no jasno je da će tako ostati sve dok je potražnja na ovako visokim razinama.

'To je pogotovo teško za studente ili mlade obitelji s djecom, a osim visokih cijena, dodatan problem jest sezonalnost jer mnogi vlasnici žele od lipnja do rujna iznajmljivati svoje stanove turistima. Doduše, posljednjih mjeseci ipak bilježimo trend okretanja od turističkog prema dugoročnom najmu, očito potaknut promjenom porezne politike', kaže Vulić za tportal.

Iskustvo agenata za nekretnine često je korisnije i životnije od svih službenih podataka i statistika, pa pitamo – kako se zapravo trenutno kreće cijena podstanarstva u Splitu?

'Pristojan i useljiv jednosoban stan s odvojenom sobom teško je pronaći ispod 800 eura mjesečno, čak i u manje atraktivnim kvartovima udaljenima od škola i fakulteta. Značajno raste potražnja za najmom stanova izvan grada, od Kaštela preko Solina do Žrnovnice, pa čak i Dugopolja, no ni ondje cijene više nisu toliko pristupačne', odgovara Vulić.

Što kaže APN

Iz APN-a su za tportal otkrili kako napreduje državni projekt priuštivog najma, zamišljen na način da oni posreduju između vlasnika stanova – kojima se unaprijed isplaćuje najamnina za dulji period te se vodi briga o samim stanovima – te podstanara kojima se omogućava siguran dugoročni najam koji ovisi o njihovim primanjima, no zajedno s režijama ne smije prelaziti 30 posto mjesečnih prihoda obitelji.

Nije bajno, barem zasad.

U cijeloj Hrvatskoj ukupno je potpisano 28 ugovora s vlasnicima i najmoprimcima, a ukupno je spojeno preko 90 najmoprimaca i nekretnina, odnosno može se očekivati toliko potpisanih ugovora.

'Kad je riječ o Splitsko-dalmatinskoj županiji konkretno, APN je na raspolaganju imao pet nekretnina vlasnika koje su odobrene – naime dio vlasnika je odbijen jer im nekretnine, primjerice, nisu bile prazne dvije godine, postojao je imovinsko-pravni problem, ili pak nekretnina nije imala uporabnu dozvolu. Od ovih pet nekretnina, tri su stana i dvije kuće, pri čemu su stanovi u Splitu i Makarskoj, a kuće u Srinjinama i Trilju', rekli su nam u APN-u.

S druge strane, na javni poziv za zainteresirane najmoprimce – dakle za najam tih pet objekata – prijavila se 141 obitelj. Dvije obitelji su na koncu 'spojene' sa svojim stanovima: jedna će stan od 53 četvorna metra u Splitu plaćati 222 eura dok će druga stan od 62 kvadrata plaćati 400 eura mjesečno.

Velik pomak

'Zaista veseli činjenica da se i na državnom i na gradskom nivou počelo raditi na priuštivom stanovanju i da će mlade obitelji dobiti priliku kupiti stan za nešto više od dvije tisuće eura po kvadratu, odnosno plaćati najam u skladu sa svojim prihodima. To će biti veliki pomak, posebno za mlade koji tek zasnivaju obitelj i zaista su u nezavidnom i nesigurnom položaju. Ni studenti nisu u puno boljoj poziciji', kaže za tportal Jasminka Biliškov, vlasnica agencije Biliškov nekretnine i zamjenica predsjednika Udruženja poslovanja nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Cijena podstanarstva u Splitu, prema njezinom uvidu, kreće se od petstotinjak eura za najmanje stanove na najmanje atraktivnim lokacijama pa do tisuću ili tisuću i pol eura mjesečno – što dakako ovisi o lokaciji, katnosti, starosti nekretnine i slično.

'U tom segmentu potražnja je još uvijek znatno veća od ponude', upozorava Biliškov.

Kad tržište otkliže u ekstrem, kao što se to posljednjih godina događa u Splitu, intervencija je doista jedina opcija.