Donald Trump uporno pokušava uvjeriti svjetsku javnosti da su u tijeku "konstruktivni" razgovori s Iranom i da "obje strane moraju odvojiti vremena i sve napraviti kako treba". Čak je i dao naputak pregovaračima da "ne žure s dogovorom” jer je "vrijeme na našoj strani".

Državni tajnik Marco Rubio tvrdi da je dogovor, koji navodno uključuje 60-dnevno produljenje primirja, ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i plan za daljnje pregovore o iranskom nuklearnom programu, vrlo blizu. Za to vrijeme Trump na Truth Socialu nastavlja uvjeravati da pregovori "dobro napreduju" i da će to biti ili "izvrstan dogovor za sve" ili da ga, pak, uopće neće biti.

No, Esmail Baqai, glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova, tvrdi da je određeni napredak postignut, ali da to ne znači da je potpisivanje mirovnog sporazuma sa SAD-om neizbježno. Štoviše, tvrdi da "nitko ne može iznijeti takvu tvrdnju".

Namjera predaje

No, kolumnist The Atlantica i suradnik think tanka Brookings Institution, Robert Kagan, tvrdi da se obrisi Trumpovih završnih poteza u Iranu vide i nalikuju na njegovu predaju. Iranski uvjeti, ali i američko "pismo namjere" koje uključuje i "30-dnevno razdoblje pregovora" o nuklearnom programu i Hormuzu, sugeriraju da se SAD pokušavaju izvući iz krize.

Trump bi, prema Kaganovu mišljenju, mogao pokrenuti još jedan ograničeni udar na Iran tek toliko da ostavi dojam snage i zadovolji pristaše rata.

Zapravo, od 18. ožujka, Trumpove se prijetnje nastavkom napada pokazuju kao blefovi. Iranski dužnosnici već ozbiljno računaju s tim da SAD neće ponovno udariti na njihovu zemlju te stoga nisu napravili nijedan ustupak u pregovorima, unatoč šteti počinjenoj u 37-dnevnom oružanom napadu.

Na iranske zahtjeve za ratnom odštetom, obogaćivanjem urana bez ograničenja, priznanjem kontrole nad Hormuškim tjesnacem i kraj sankcija, Trump je odgovorio s još 30 dana prekida vatre i pregovora, što je, smatra Kagan, priznanje poraza.

Uz to, nitko ne vjeruje da će SAD za mjesec dana moći ponovno pokrenuti oružani sukob. Naprotiv, Iran može uložiti novac dobiven od naknada za prolaz Hormuškim tjesnacem iskoristiti za ponovno naoružavanje i punjenje državne blagajne.

Obogaćivanje Irana

Institut za proučavanje rata (ISW) tvrdi da Iran koristi razdoblje primirja kako bi "normalizirao" svoju kontrolu nad Hormuškim tjesnacem tako što "prisiljava zemlje uvoznice nafte" da sklope sporazume o tranzitu te naplaćuje pristojbe brodovima iz država koje nemaju takve dogovore.

Novim režimom u Hormuzu, prednost će imati partneri i prijateljske zemlje, poput Kine, Rusije, Indije i Pakistana, jer će moći pregovarati o tranzitnim sporazumima. Nekoliko zemalja navodno već pregovara o takvoj vrsti suradnje. Neprijateljskim će zemljama, pak, biti zabranjen pristup tjesnacu.

Kako je Trump već dao do znanja da ne misli ponovno ratovati zbog Hormuza, kreće utrka u ostvarivanju što povoljnijih uvjeta. S druge strane, države saveznice SAD-a i Izraela, osjećat će pritisak zbog nemogućnosti normalnog tranzita, pa će, pretpostavlja Kagan, htjeti sklopiti primirje s Iranom, koji će, pak, i financijski profitirati od krojenja nove slike globalnog gospodarstva.

Za mjesec dana bi većina svijeta trebala naći interes u novom poretku te usprotiviti se bilo kakvim sukobima. Istovremeno, Trump se nada da Amerikanci neće primijetiti razmjere katastrofe, pogotovo ako se stabiliziraju financijska tržišta nakon što nafta ponovno počne prolaziti kroz Hormuz, pa makar ga kontrolirao i Iran.

Zaprepašteni Netanyahu

Mediji su se raspisali i o mogućnosti pokretanja rata s Kubom, ali i o zaprepaštenom izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, jer bi se rat s Iranom mogao pokazati kao najrazorniji udarac sigurnosti Izraela otkako da zemlja postoji. Teheran bi, naime, mogao imati utjecaj nad desetak najbogatijih zemalja svijeta, kojima će biti u interesu imati dobre odnose s njima.

Tako je malo vjerojatno da će itko stati na stranu Izraela u bilo kakvom sukobu s Iranom ili u novim intervencijama u Libanonu i Gazi. Naime, osveta Irana više ne zvuči tako apstraktno.

Uz to, prijeti opasnost da Izrael ostane bez podrške SAD-a, pogotovo ako Trump nastavi s trenutnom politikom i više pažnje usmjeri na međuizbore. Pitanje je samo hoće li to Izrael mirno prihvatiti.

Uz to, Kagan upozorava da bi snažniji Iran značio i novi početak za Hamas i Hezbolah. To bi, pak, značilo kraj Abrahamskih sporazuma. Dok Trump uvjerava da će Netanyahu "učiniti što god mu kaže", pitanje je hoće li nova realnost biti kronična nestabilnost i česte blokade Perzijskog zaljeva.