U Platonovoj špilji, iz slavnog djela 'Država', ljudi su prikovani i cijeli život gledaju sjene koje titraju na zidu. Ne znaju da vatra iza njih iskrivljuje stvarnost, stvarajući svijet iluzija. Za njih su te sjene jedina stvarnost koju poznaju. Kad bi netko od njih uspio pobjeći iz špilje i izići na svjetlost dana, u prvi bi ga mah zaslijepilo sunce. No nakon što bi mu se oči priviknule, ugledao bi svijet onakvim kakav zaista jest – pun boja, oblika i prave stvarnosti koja se krije iza sjena.

Međutim, ako bi se vratio u špilju kako bi oslobodio druge i ispričao im što je vidio, oni mu ne bi vjerovali. Zarobljenici bi se rugali njegovim riječima, tvrdili da nema ničeg izvan svijeta sjena i odbili bi napustiti špilju. Za njih bi iluzija bila sigurnija i poznatija od nepoznate stvarnosti izvan špilje.

'Platon nas upozorava da možemo zaglaviti u tim svjetovima, vjerovati da su stvarnost i burno reagirati na bilo kakvu promjenu', rekao je Papandreu na samitu AI for Good u Ženevi, piše Euronews.

Premda tehnološka industrija predstavlja umjetnu inteligenciju (AI) kao temelj ljudskog znanja, Papandreu smatra da bi je Platon prije vidio kao sjene u špilji – zavodljive i uvjerljive, ali daleko od istine. 'AI utječe na našu kulturu. To je način na koji razmišljamo o svijetu, komuniciramo i oblikujemo političku kulturu u demokraciji', rekao je.

No taj utjecaj nije nužno pozitivan. Papandreu upozorava da algoritmi društvenih mreža umjesto otvorenih rasprava potiču polarizaciju i sukobe. 'Trebamo se zapitati: olakšavaju li te platforme istinsku raspravu ili potiču podjele? Pomažu li ljudima da se razumiju ili dominiraju lajkovima, palčevima gore i dolje, pretvarajući raspravu u natjecanje za moć?' ističe bivši grčki premijer.

Što bi Sokrat pitao AI?

Sokrat, Platonov učitelj, bio je zagovornik znanja i mudrosti, ali je i kritizirao demokraciju, zbog čega je platio životom. Danas bi, smatra Papandreu, on postavio teška pitanja o ulozi umjetne inteligencije: je li AI alat za pravednije društvo ili način koncentracije moći u rukama nekolicine? Pomaže li nam AI da shvatimo svijet ili nas uvlači u još jednu špilju iluzija?

'S jedne strane govorimo da internet i AI demokratiziraju informacije, a s druge imamo visoko centralizirane sustave. Tko kontrolira algoritme? Tko posjeduje umjetnu inteligenciju?' upozorava Papandreu. Dodaje da je demokracija izvorno stvorena da bi se spriječila koncentracija moći, što je pitanje koje danas postaje sve važnije.

Lekcije iz antičke Grčke za AI eru

Osim toga, vjeruje da bi se vlade trebale inspirirati praksama iz antičke Atene, u kojoj su se građani okupljali, raspravljali i glasali o prijedlozima. U modernom svijetu to bi mogla biti online platforma na kojoj bi svi građani mogli raspravljati o važnim temama poput umjetne inteligencije i dati povratnu informaciju vlastima. No upozorava da takvi alati moraju biti pažljivo dizajnirani kako bi osnažili građane, a ne postali sredstvo nadzora.

Papandreu podsjeća na Platonovu 'Obranu Sokratovu' (Apologiju), u kojoj Sokrat shvaća da je jedina prava mudrost u tome da prizna koliko malo zna. 'Ne trebamo biti mozak koji pohranjuje informacije, već mozak koji razmišlja o informacijama koje dobivamo i procjenjuje što je valjano, a što nije', rekao je.

Sokrat je, prema predaji, tvrdio da je najmudriji jer je svjestan toga da ništa ne zna, za razliku od drugih koji su mislili da znaju mnogo, a zapravo su bili u zabludi. Njegova izreka potiče na skromnost i otvorenost novim informacijama. Stoga je u eri umjetne inteligencije osobito aktualna njegova izreka: 'Znam da ništa ne znam.'