Britanski analitičar Richard Skellett već tri godine razvija digitalnu verziju sebe, nazvanu Digital Richard. Riječ je o AI modelu koji 'zna sve što zna i on' – treniran je na njegovim sastancima, pozivima, dokumentima i prezentacijama, a prilagođen je njegovu načinu razmišljanja i donošenja odluka.

Rezultat je alat kojem se može obratiti za poslovne odluke, pripremu prezentacija ili komunikaciju s klijentima u njegovoj ulozi glavnog analitičara u tehnološkoj konzultantskoj kući Bloor Research, piše BBC.

Digital Richard nije ograničen samo na posao. Ima i zasebne dijelove za privatni život, poput 'obitelji' i 'administracije', kojima kolege nemaju pristup. S druge strane, zaposlenici mogu koristiti njegova digitalnog dvojnika za poslovna pitanja i dvojbe. Taj model ubrzo je postao standard unutar tvrtke – svih 50 zaposlenika Bloor Researcha dobilo je svoje digitalne blizance.

Jedan od njih uspio je postupno otići u mirovinu dok je njegov digitalni blizanac preuzimao dio posla, a u drugom slučaju tvrtka je tijekom porodiljnog dopusta zaposlenice koristila njezin AI model umjesto zapošljavanja zamjene.

Skellett vjeruje da će takvi alati uskoro postati nužnost: 'U ovakvom okruženju, imati digitalnog dvojnika više nije opcija ako želite učinkovito raditi – to postaje dio načina rada.' Sličan trend predviđa i Gartner te očekuje da će digitalni blizanci znanstvenih i stručnih radnika već ove godine ući u mainstream.

'Superradnici' – nova realnost?

Josh Bersin, osnivač konzultantske tvrtke The Josh Bersin Company, otišao je korak dalje i uveo digitalne blizance za sebe i svojih 50 zaposlenika. Rezultat: informacije o projektima i klijentima sada se dobivaju jednostavnim pitanjem AI modelu, bez sastanaka, poziva i e-mailova.

Bersin taj koncept naziva 'superradnikom', zaposlenikom čije sposobnosti višestruko povećava umjetna inteligencija. 'Ljudi nemaju energije za još jedan sastanak. Ali digitalnog blizanca možete 'probuditi' usred noći i razgovarati s njim sat vremena, njemu to ne smeta. Nevjerojatno je vrijedan', kaže Bersin.

Tvrtka bilježi rast od oko 30 posto godišnje, ali zapošljava tek jednog ili dva nova radnika godišnje jer AI znatno povećava produktivnost postojećih zaposlenika. Povećani su i bonusi. 'Ekonomska vrijednost svake osobe raste. Ako si vrijedan digitalni dio kompanije, zašto te tvrtka ne bi bolje platila?' dodaje.

Tko posjeduje vašeg digitalnog blizanca?

No upravo tu počinju problemi.

Jedno od ključnih pitanja je vlasništvo: pripada li digitalni blizanac zaposleniku ili tvrtki? Skellett smatra da bi pojedinci trebali zadržati vlasništvo i naplaćivati korištenje svojih AI verzija, a Bersin tvrdi da u većini slučajeva intelektualno vlasništvo pripada poslodavcu.

Tu su i druga pitanja: tko snosi odgovornost ako AI pogriješi? Tko ima pristup kojim podacima? Trebaju li zaposlenici biti dodatno plaćeni ako njihov digitalni blizanac povećava produktivnost?

Kaelyn Lowmaster iz Gartnera upozorava da koristi postoje, ali samo uz pravilno postavljene okvire. 'Sve ovisi o upravljanju, autonomiji tih sustava i osiguravanju da moje ime, identitet i rad ostanu moji, čak i ako poslodavac ima koristi od toga. Vjerojatno ćemo prvo vidjeti negativne strane ove tehnologije prije nego pozitivne', kaže.

Pravni okvir još uvijek zaostaje za tehnologijom. 'Onog trenutka u kojem trenirate AI na nečijim e-mailovima, sastancima i radu, ulazite u pitanja koja su u samoj srži radnog odnosa: pristanak, kontrola podataka, performanse i zamjena rada', upozorava odvjetnica Anjali Malik.

Stručnjaci smatraju da će biti nužna jasna zakonska pravila, no promjene neće doći brzo. U međuvremenu će, kako procjenjuju, ključnu ulogu imati sudovi. 'Zakon će se razvijati kroz konkretne slučajeve – primjerice ako zaposlenik bude sankcioniran zbog nečega što je učinio njegov AI blizanac', kaže Jean-Pierre van Zyl, partner i voditelj odjela za radno pravo u tvrtki Square One Law.