'Cijeli ovaj posjet pruža mi osjećaj povratka kući. I moja je majka hrvatskog podrijetla. Sve me ovo podsjeća na odrastanje. Čak i u San Pedru osjećao sam hrvatsko nasljeđe. Slušao sam hrvatski jezik, koji zvuči prekrasno. Zaista uživam ovdje. A Komiža je posebno lijepa. Bio sam ovdje 1978. godine i jednako je prekrasna kao što je pamtim', rekao je Martinis u razgovoru s Hrvojem Krešićem za N1.

Istaknuo je da je upravo hrvatsko podrijetlo snažno obilježilo njegov znanstveni put. Prisjetio se kako je njegov otac, koji je odrastao baveći se ribarstvom, neprestano izrađivao i popravljao različite stvari, što ga je još kao dječaka potaknulo na zanimanje za elektroniku i razvoj znanstvenih instrumenata. O tome je ranije govorio na ZŠEM-u, a što je sve rekao pročitajte na poveznici.

'To se dogodilo na nekoliko načina. Kao prvo, moj je otac odrastao kao ribar. Neprestano je nešto izrađivao, izmišljao, popravljao i radio u garaži. Kao dječak često sam mu pomagao i tako sam stekao naviku izrađivati razne stvari, a posebno elektroniku kada sam krenuo u srednju školu. To se nastavilo i tijekom moje profesionalne karijere. Rekao bih da sam posebno poznat po izradi znanstvenih instrumenata. Upravo je to bilo ključno u eksperimentu koji je doveo do Nobelove nagrade, ali i tijekom godina rada na razvoju kvantnog računala', tumači Martinis.

Dodaje kako je od roditelja naslijedio i osobinu koju smatra važnom za znanstveni rad – spremnost da otvoreno kaže što misli.

'Razmišljao sam o tome proteklih tjedan dana i shvatio da to uvelike opisuje moju osobnost, ono što sam naslijedio od svojih roditelja. Za znanstvenika je vrlo važno otvoreno govoriti i postavljati pitanja. Mislim da me je upravo to uvelike oblikovalo kao znanstvenika. Katkad zbog toga možete i upasti u nevolje. Možda sam trebao naučiti biti malo diplomatičniji. Ali upravo je taj način razmišljanja utjecao na to da uvijek promatram stvari drukčije od drugih znanstvenika. Upravo zbog tog mog hrvatskog nasljeđa.'

Nobelova nagrada za fiziku

Prisjetio se i trenutka kada je doznao da je dobitnik Nobelove nagrade za fiziku.

'To se dogodilo početkom listopada. Zapravo je moja supruga prva doznala, a zatim me probudila. Bio je to nevjerojatan osjećaj. U početku naprosto ne možete vjerovati da se to stvarno događa, a onda iznenada razgovarate s brojnim novinarima i tako dalje... Ali rekao bih da je najljepši dio cijele priče prilika da upoznate brojne nove ljude koje inače možda nikada ne biste upoznali, stvarate nova prijateljstva... Ovaj posjet Hrvatskoj upravo je takvo iskustvo.'

Martinis smatra da znanstvenici imaju veliku odgovornost prema društvu koje financira njihova istraživanja te vjeruje da je znanost jedno od najljepših zanimanja kojim se čovjek može baviti.

'Doista me fascinira činjenica da društvo financira istraživače kako bi, na neki način, cijeli život mogli ostati studenti. Da cijeli život uče o znanosti, tehnologiji, provode istraživanja i pomiču granice znanja. A sjajno je da pritom unapređujemo tehnologiju i znanost te u konačnici poboljšavamo i društvo. To je divan posao.'

Mladim istraživačima poručuje da se ne boje postavljati pitanja i prihvatiti činjenicu da su neuspjesi sastavni dio znanstvenog rada.

'Kad je riječ o znanosti, najviše volim to što možete postavljati pitanja... Mnogi su svojim radom uistinu pomogli društvu i ljudima. Dakako, ljudi uvijek gaje određenu zabrinutost, jer se svaki izum može koristiti i za dobro i za loše. No u konačnici, napredovali smo. Samo moramo biti oprezni kako primjenjujemo znanost.'

O vlastitim greškama

Govoreći o vlastitim pogreškama tijekom karijere, kaže kako danas smatra da je više pozornosti trebao posvetiti radu s ljudima.

'Rekao bih da je moj najveći neuspjeh bio način na koji sam vodio istraživačke skupine i međuljudske odnose. Često sam bio toliko usredotočen na samu znanost da nisam posvećivao dovoljno pozornosti upravljanju projektima i odnosima među ljudima... Danas znam da sam mogao biti i malo uspješniji da sam malo bolje shvaćao taj dio svoje osobnosti.'

Posebno ga raduju susreti sa studentima, koje smatra najljepšim dijelom života nakon Nobelove nagrade. 'Pokazalo se da je upravo to najljepši dio Nobelove nagrade: imam priliku držati takva predavanja i razgovarati s mladima... Razgovor sa studentima doista je najbolji dio dobivanja Nobelove nagrade. Zaista uživam u tome', rekao je Martinis.

Osvrnuo se i na razvoj kvantnog računarstva te umjetne inteligencije, za koje smatra da će zajedno imati velik utjecaj na budućnost. 'Dakako, umjetna inteligencija već sada ima golem utjecaj na svijet. Koristim je u svojoj tvrtki. No ona ne zamjenjuje ljude, i dalje moramo razmišljati i otkrivati, ali pomaže nam da u svemu tome budemo mnogo učinkovitiji.'

Prema njegovim riječima, najveći potencijal kvantnih računala nalazi se u razvoju novih materijala i kemijskih procesa, što bi moglo dovesti do učinkovitijih električnih vozila, održivije proizvodnje i brojnih tehnoloških iskoraka. Na pitanje je li optimist ili pesimist kada je riječ o razvoju novih tehnologija, odgovorio je da nastoji spojiti optimizam i realizam. 'Pa, u velikoj sam mjeri optimist, ali kad je riječ o drugim ljudima, rekao bih da nastojim biti i realist. Kao poduzetnik morate biti optimist, ali ja nastojim spojiti ta dva elementa', zaključio je Martinis.