Iako u svemiru nema zvuka u klasičnom smislu, podaci prikupljeni svemirskim sondama mogu se pretvoriti u zapis koji ljudsko uho može čuti. Upravo su takvi podaci, koje je NASA-ina sonda Cassini prikupila tijekom posljednjih tjedana svoje misije oko Saturna, omogućili znanstvenicima da prvi put 'čuju' valove plazme koji putuju između plinovitog diva i njegova ledenog mjeseca Encelada.

Cassini je posljednja mjerenja obavio 2017. godine, neposredno prije završnog zarona u Saturnovu atmosferu, čime je okončana njegova gotovo dvadesetogodišnja misija. Tijekom završne faze, poznate kao Grand Finale, letjelica se približila planetu više nego ikad prije, što je omogućilo prikupljanje podataka koji s veće udaljenosti ne bi bili dostupni.

Rezultati dviju studija objavljenih 2018. godine u časopisu Geophysical Research Letters otkrili su dotad nepoznate interakcije između Saturna, njegovih prstenova i Encelada. Jedna od njih prvi je put pokazala da valovi plazme putuju između planeta i njegova mjeseca duž magnetskih silnica koje ih povezuju.

Na jednom od svojih najbližih prolaza, dva tjedna prije završetka misije, Cassini je instrumentom Radio and Plasma Wave Science (RPWS) zabilježio elektrostatske valove plazme koji se šire između Saturna i Encelada.

'Encelad je poput malog generatora koji kruži oko Saturna i znamo da predstavlja stalan izvor energije', rekao je planetarni znanstvenik Ali Sulaiman sa Sveučilišta u Iowi, član tima koji je radio na instrumentu RPWS. 'Sada vidimo da Saturn odgovara slanjem signala u obliku valova plazme kroz mrežu magnetskih silnica koje ga povezuju s Enceladom, udaljenim stotinama tisuća kilometara.'

Važno je naglasiti da se ne radi o zvuku koji se širi svemirom. Zvuk je mehanički val kojem je potreban medij, poput zraka, kako bi se mogao prenositi, a u vakuumu svemira to nije moguće. Cassini nije zabilježio zvučne valove, nego elektrostatske valove plazme koji se mogu širiti kroz svemir.

Budući da se ti signali nalaze u području frekvencija koje ljudsko uho može registrirati, znanstvenici su ih pretvorili u zvučni zapis. Izvorna snimka trajala je 16 minuta, a za potrebe prezentacije ubrzana je na 28,5 sekundi.

Dobiveni zvuk sastoji se od niza pucketanja, zvižduka i promjenjivog šuma koji se spušta pa ponovno raste. Takav se signal najčešće, iako ne uvijek, povezuje s pojavom polarne svjetlosti te nosi naziv auroral hiss. Slični signali ranije su zabilježeni tijekom bliskih prolaza pokraj Encelada, no ovo je prvi put da je isti potpis opažen u blizini samog Saturna.

Od ranije je poznato da je odnos Saturna i Encelada bitno drukčiji od odnosa Zemlje i Mjeseca. Gejziri na Enceladu izbacuju čestice vode u svemir i njima opskrbljuju jedan od Saturnovih prstenova, dok se geološki aktivan mjesec cijelo vrijeme nalazi unutar Saturnova magnetskog polja. Zemljin Mjesec, s druge strane, velik dio vremena provodi izvan Zemljine magnetosfere.

Analiza Cassinijevih podataka pružila je novi uvid u složenu povezanost Saturna i njegova mjeseca, a istodobno pokazala da znanstvenici gotovo deset godina nakon završetka misije i dalje pronalaze nova otkrića u bogatoj arhivi podataka koje je sonda prikupila, piše Science Alert.