Dana 5. srpnja 1996. godine u Institutu Roslin pokraj Edinburgha na svijet je došla ovca Dolly, prvi sisavac kloniran iz stanice odrasle jedinke postupkom koji se naziva transfer jezgre somatske stanice (SCNT). Bio je to jedan od najvećih znanstvenih događaja 20. stoljeća te je promijenio biologiju i medicinu, ali i otvorio brojna etička pitanja koja ni danas nisu u potpunosti riješena.

Uspio tek jedan od 277 pokušaja

Dolly je, dakle, nastala metodom poznatom kao somatski nuklearni prijenos, pri kojoj je jezgra stanice uzete iz mliječne žlijezde odrasle ovce prenesena u jajnu stanicu iz koje je prethodno uklonjena jezgra. Od ukupno 277 pokušaja, samo je jedan rezultirao uspješnim razvojem embrija i rođenjem zdrave životinje, a ovca je dobila ime po američkoj country pjevačici Dolly Parton, što je šaljiva referenca na podrijetlo stanice korištene u eksperimentu.

'Dolly je dobivena kloniranjem mliječne žlijezde, a mi se nismo mogli sjetiti nijednog impresivnijeg para žlijezda od onih koje pripadaju Dolly Parton', rekao je britanski znanstvenik Ian Wilmut kad su ga pitali za ime ovce, a njegovo je istraživanje bilo ključno za kloniranje Dolly.

Objava rezultata u časopisu Nature 1997. godine izazvala je svjetsku senzaciju. Dok su pojedini mediji nagađali o mogućnosti kloniranja slavnih osoba ili političkih vođa, znanstvenici su naglašavali da je najveće otkriće bilo to što se pokazalo da se i potpuno diferencirana odrasla stanica može 'vratiti unatrag' i razviti u cijeli organizam, piše Tagesschau.

Dolly je svoj cijeli život provela u Institutu Roslin te su je uspješno parili s velškim planinskim ovnom, a njezino potomstvo broji šest ovčica – Bonnie, Sally, Rosie, Lucy, Darcy i Cotton.

Živjela je kratko, ali i promijenila medicinu

Dolly je tijekom života razvila artritis i bolest pluća te je 2003. godine uspavana u dobi od samo šest godina. Ovce inače mogu živjeti desetak, pa i do dvadeset godina, zbog čega se dugo raspravljalo o tome je li kloniranje ubrzalo njezino starenje.

No njezino pravo nasljeđe nije bilo stvaranje identičnih životinja, već razvoj potpuno novih područja biomedicine.

Kloniranje je, među ostalim, otvorilo put japanskom znanstveniku Shinyi Yamanaki te je 2006. godine razvio inducirane pluripotentne matične stanice (iPSC). Tom tehnologijom moguće je obične stanice kože ili drugih tkiva vratiti u stanje iz kojeg se mogu razviti gotovo svi tipovi stanica ljudskog tijela, bez korištenja embrija. Za to je otkriće Yamanaka 2012. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu.

Kloniranje danas pomaže razvoju novih terapija

Danas se kloniranje najviše koristi u kombinaciji s genskim inženjeringom.

Jedno od najvažnijih područja su ksenotransplantacije, odnosno razvoj genetski modificiranih svinja čiji bi organi jednog dana mogli biti presađivani ljudima bez odbacivanja. Za takva istraživanja potrebne su skupine genetski identičnih životinja koje se mogu dobiti upravo kloniranjem.

Klonirane životinje koriste se i kao modeli za proučavanje bolesti poput Alzheimerove, pri čemu im se ciljano ugrađuju genske mutacije da bi znanstvenici mogli razvijati nove lijekove i dijagnostičke metode.

Tehnologija kloniranja sve važniju ulogu dobiva i u zaštiti prirode. Znanstvenici iz Leibnizova instituta za istraživanje zooloških i divljih životinja pokušavaju spasiti gotovo izumrlog sjevernog bijelog nosoroga koristeći zamrznuti genetski materijal prikupljen posljednjih desetljeća.

Institut čuva genetske uzorke brojnih ugroženih životinjskih vrsta u kriogenim spremnicima na temperaturi od oko -195 Celzijevih stupnjeva.

Američka biotehnološka tvrtka Colossal Biosciences radi na projektu stvaranja na hladnoću otpornog slona s osobinama vunastog mamuta koristeći tehnologiju uređivanja gena CRISPR-Cas9. Cilj nije doslovno vratiti mamuta, već stvoriti životinju koja bi imala njegove ključne biološke karakteristike.

No brojni stručnjaci upozoravaju da samo kloniranje ne može spasiti vrste od izumiranja jer je za dugoročan opstanak potrebna genetska raznolikost, a ne stvaranje velikog broja gotovo identičnih jedinki.

Etičke dvojbe nisu nestale

Unatoč velikom znanstvenom napretku, kloniranje je i dalje tema rasprava. Postupak je i danas neučinkovit, primjerice kod pasa uspjeh iznosi tek oko dva posto, a mnogi klonirani embriji uginu prije rođenja ili se životinje rađaju s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Etičari upozoravaju i na patnju velikog broja životinja koje služe kao donori jajnih stanica ili surogat-majke tijekom postupka kloniranja. Zbog toga je u Njemačkoj komercijalno kloniranje životinja zabranjeno, a dopušteno je isključivo u okviru odobrenih znanstvenih istraživanja.

Tri desetljeća nakon Dolly tehnologija koja je nekoć izazivala strah od kloniranja ljudi postala je jedan od važnih alata moderne medicine i biologije. No pitanja o tome gdje treba povući granicu između znanstvenog napretka i etičke odgovornosti ostaju jednako aktualna kao i 1996. godine.